Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Zk-67/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N., OIB: … iz B. n. M., zastupanog po punomoćnici P. E. O., odvjetnici u B. n. M., protiv tuženika Grada B. N. M., OIB: …, iz B. n. M., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., radi ispravka pogrešnog upisa i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-370/2022 od 27. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-370/2022 od 27. srpnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev (glavni) koji glasi:

„Utvrđuje se da je pogrešan upis Grada B. n. M., OIB:…, B. n. M., kao vlasnika nekretnine oznake kat. čest. 761 na adresi B. n. M., (T.) u naravi dvorište, kuća i gospodarska zgrada naziva K.-T., ukupne površine 408 m2 upisane u zk. ul. 372 k.o. B. n. M., te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja I. N., OIB: …, B. n. M., za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika Grada B. n. M., OIB:…, B. n. M., te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Z., Stalna služba B. n. M., da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na kat. čest. 761 na adresi B. n. M., (T.) u naravi dvorište, kuća i gospodarska zgrada naziva K.-T., ukupne površine 408 m2, upisane u zk.ul. 372 k.o. B. n. M. u korist tuženika Grada B. n. M., OIB: …, B. n. M., za cijelo, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja,

I. N., OIB: …, B. n. M., i to za cijelo."

II. Usvaja se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj I. N., OIB: …, B. n. M., stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. 761 na adresi B. n. M., (T.) u naravi dvorište, kuća i gospodarska zgrada naziva K.-T., ukupne površine 408 m2 upisane u zk. ul. 372 k.o. B. n. M., i to za cijelo, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoje ime, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.450,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos parničnih troškova teče od dana objave presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za ispravkom pogrešnog upisa i eventualno kumulirano tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

5. Ispitujući i pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj u neprekinutom i nesmetanom posjedu nekretnine k.č. 761 u B. n. M., u naravi dvorište, kuća i gospodarska zgrada naziva K. T., površine 408 m2, upisane u zk.ul. 372 k.o. B. n. M., koja odgovara čest. zem. 530/1 k.o. B. n. M. (stara izmjera), koju je stekao 1967. temeljem usmenog kupoprodajnog ugovora zaključenog sa svojim bratom J. N. i na njoj 1971. sagradio stambenu zgradu s okućnicom koja je ograđena zidovima sa svih strana. Nadalje je utvrđeno da je sporna nekretnina po staroj izmjeri bila uknjižena kao vlasništvo pravnog prednika tuženika kao općenarodna imovina – Organ upravljanja odbor B. n. M., dok je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine upisan u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. B. n. M., poslovni broj Z-784/2007/372 od 15.10. 2007. godine. Zemljišnoknjižnim rješenjem poslovni broj Z-30107/2021 od 26.10.2021. odbijen je prijedlog predlagatelja (ovdje tužitelja) za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja i brisanja prava vlasništva s imena upisanih zk. vlasnika uz obrazloženje da temeljem priloženih isprava nije dokazao postojanje opravdanih razloga za izmjenu zemljišnoknjižnog stanja.

8. Iz povijesti promjena k.č.br. 761 k.o. B. nadalje je utvrđeno da je predmetna nekretnina prvo bila upisana na ime M. F., a aerofotografskim snimanjem 1971. upisana je na ime N. I., te do nove izmjere nije bilo drugih promjena. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka je utvrđeno da je tužitelj zajedno sa svojom braćom i rodbinom doselio 1962. godine iz J. u B. n. M., da je bivša Općina B. n. M. njegovu bratu J. N. 1964. godine dodijelila nekretnine, među kojima je i spornu, radi izgradnje stambenih objekata, te da mu je brat usmenim kupoprodajnim ugovorom 1967. godine prodao spornu nekretninu, na kojoj je tužitelj sa svojom obitelji do 1971. izgradio obiteljsku kuću i gospodarske zgrade koju nesmatano i stalno posjeduje do danas.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je odbio glavni tužbeni zahtjev za ispravkom pogrešnog upisa kao neosnovan, a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 388. st. 2., u vezi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) i Opći građanski zakonik (dalje: OGZ) utvrdivši da je tužitelj u neprekidnom, nesmetanom i poštenom posjedu sporne nekretnine od šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je istu kupio od pokojnog brata J. N., koji je tu nekretninu dobio od tadašnje skupštine općine, te da je od tada do danas u njezinu nesmetanom i neprekinutom posjedu i da su se stekle zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

10. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ističući da je sud svoja utvrđenja temeljio isključivo na iskazima svjedoka, bez materijalnih dokaza da su njegovi prednici bili vlasnici sporne nekretnine. Smatra da je tužitelj nepošten posjednik, jer je već u trenutku stjecanja posjeda znao da sporna nekretnina nije njegovo vlasništvo, niti vlasništvo njegovih prednika. Ujedno navodi da presuda nema razloge u pogledu posjedovanja i vremena posjedovanja sporne nekretnine.

11. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.

12. Jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravilna OGZ, tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, a jednako je propisano i sadašnjom odredbom čl. 159. ZV pošten (savjestan) posjed. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan, ako posjednik ne zna, ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO i čl. 18. st. 5. ZV. Poštenje je pretpostavlja.

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1209/16 od 11. veljače 2020., sve da je posjednik tijekom posjedovanja znao ili mogao znati da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik neka treća osoba, to ne čini samo za sebe posjed nesavjesnim ili nepoštenim, ako su posjednici i njihovi prednici za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici.

14. S obzirom da se poštenje posjeda presumira, navedenu činjenicu tužitelj nije bio dužan dokazivati u postupku, a tijekom postupka tuženik nije dokazao suprotno, niti je oborio presumpciju tužiteljeva poštenja. Naime, u konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno je da je tužiteljev brat spornu nekretninu dobio 1964. od tadašnje skupštine općine radi izgradnje kuće, te da je tužitelju istu prodao 1967. usmenim kupoprodajnim ugovorom. Kako je tužitelj nekretninu ogradio i do 1971. sagradio kuću i gospodarske objekte, koju s obitelji nesmetano posjeduje do danas, imao je osnovanog razloga vjerovati da posjed sporne nekretnine drži kao vlasnik, premda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije raspolagao valjanim ispravama (kupoprodajnim ugovorom) kojima bi dokazao svoje vlasništvo stečeno temeljem pravnog posla.

15. Nisu stoga osnovani navodi žalbe da pobijana presuda nema razloge o posjedovanju i vremenu posjedovanja sporne nekretnine i da o tome ne postoje nikakvi materijalni dokazi, jer iz povijesti promjena za k.č.br. 761 k.o. B. n. M. - odjela B. n. M. (list 9 spisa) i pregledom najstarijih podataka koji datiraju od revizije posjedovnog stanja iz 1955./56 godine proizlazi da je predmetna čestica od 1971. evidentirana kao posjed tužitelja i da nije bilo drugih promjena posjednika.

16. Na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1460. i 1472. OGZ pravo vlasništva na državom zemljištu moglo se steći ako se utvrdi da da je posjed bio zakonit, pošten i istinit i da je neprekidno trajao 40 godina, time da prema pravnom pravilu paragrafa 1477. OGZ ovaj tko dosjelost svoga posjeda temelji na vremenu od 40 godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja. Isto tako, i kasnijim zakonima i to odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO), i sadašnjom odredbom čl. 159. ZV jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je da posjed mora biti pošten i trajati zakonom određeno vrijeme.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo je sljedeće shvaćanja:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

18. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

19. Nakon toga je ZV u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

20. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

21. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske presuda od 11. lipnja 2009. br. 35298/04) ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

22. Prema pravnom shvaćanju citiranog suda iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

23. U konkretnom slučaju tužitelj je od 1967. godine neprekidni i nesmetani posjednik sporne nekretnine, te je čitavo vrijeme posjedovanja imao razloga osnovano vjerovati da posjed vrši kao vlasnik, te je kao pošteni posjednik sa svojim prednikom (bratom J. N.) koji je spornu nekretninu dobio na od općine 1964. godine, imao potrebno vrijeme od 40 godina za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, koje vlasništvo je stekao do 2007. godine kada se tuženik u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisao kao vlasnik te nekretnine.

24. S obzirom da u postupku nije utvrđeno da bi poštenom posjedu tužiteljevih prednika i samog tužitelja bio suprotstavljen privatni interes trećih osoba, to su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama na kojima je sada upisan Grad B. n. M..

25. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tuženik u žalbi određeno niti ne prigovara.

26. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Jadranke Travaš, v.r.