Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4179/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Roberte Pandže kao članice vijeća, u pravnoj stvari I.-tužiteljice- protutuženice M. M. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., i II.- tužiteljice O. M. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv I.-tuženika-protutužitelja Ž. C., vl. obrta G. C., Z., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., i II.-tuženice V. Š. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama I.-tužiteljice- protutuženice, žalbi II.-tužiteljice i žalbi I.-tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-782/2019-143 od 23. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe I.-tužiteljice-protutuženice M. M. kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev I.-tužiteljice-protutuženice M. M. da joj I.-tuženik-protutužitelj Ž. C. i II.-tuženica V. Š. solidarno isplate iznos od 24.822,69 kuna/3.294,54 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno pod stavkom I. izreke pobijane presude, te pod stavkom IV. izreke u dijelu u kojem je I.-tužiteljici-protutuženici M. M. naloženo naknaditi II.-tuženici V. Š. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna/1.119,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je I.-tužiteljici-protutuženici M. M. naloženo naknaditi I.- tuženiku-protutužitelju Ž. C. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,94 kuna/353,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate i sudi:

1. Odbija se protutužbeni zahtjev I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. da mu I.- tužiteljica-protutuženica M. M. isplati iznos od 15.814,00 kuna/2.098,88 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2006. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. da mu I.-tužiteljica- protutuženica M. M. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,94 kuna/353,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate kao neosnovan.

3. I.-tužiteljica-protutuženica M. M. i I.-tuženik-protutužitelj Ž. C. snose svatko svoj trošak parničnog postupka.

III. Odbija se žalba II.-tužiteljice O. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev II.-tužiteljice O. M. da joj I.-tuženik-protutužitelj Ž. C. i II.-tuženica V. Š. solidarno isplate iznos od 24.822,69 kuna/3.294,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno pod stavkom I. izreke pobijane presude, zatim pod stavkom III. izreke u dijelu kojem je II.- tužiteljici O. M. naloženo naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju Ž. C. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,94 kuna/353,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, te pod stavkom IV. izreke u dijelu kojem je II.-tužiteljici O. M. naloženo naknaditi II.-tuženici V. Š. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna/1.119,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate.

IV. Odbija se žalba I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. da mu I.-tužiteljica-protutuženica M. M. naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 10.339,07 kuna/1.372,23 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženika- protutužitelja Ž. C. da mu II.-tužiteljica O. M. naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812,51 kunu/240,56 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate.

V. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. da mu II.-tužiteljica O. M. naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 8.526,56 kuna/1.131,67 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se II.-tužiteljici O. M. naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju Ž. C. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.131,67 EUR/8.526,56 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba II.-tužiteljice O. M. kao nedopuštena u dijelu u kojem ista pobija presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom II. izreke.

II. Nalaže se I.-tuženiku-protutužitelju Ž. C. naknaditi I.-tužiteljici-protutuženici M. M. trošak sastava žalbe u iznosu od 103,69 EUR/781,25 kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I.-tužiteljice-protutuženice M. M. za naknadu troška sastava žalbe u daljnjem iznosu od 103,69 EUR/781,25 kuna kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev II.-tužiteljice O. M. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. za naknadu troška sastava žalbe u odnosu na I.-tužiteljicu-protutuženicu M. M. kao neosnovan.

VI. Nalaže se II.-tužiteljici O. M. naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju Ž. C. trošak sastava žalbe u iznosu od 27,21 EUR/205,00 kuna u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. za naknadu troška sastava žalbe u daljnjem iznosu od 5,97 EUR/45,00 kuna u odnosu na II.-tužiteljicu O. M. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev I.-tužiteljice- protutuženice M. M. i II.-tužiteljice O. M. koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku-protutužitelju Ž. C., vlasniku obrta G. C., Z., i II-tuženoj V. Š. iz Z., da solidarno I-tužiteljici-protutuženoj N. M. iz Z., i II-tužiteljici O. M. iz Z., isplate na ime naknade štete iznos od 24.822,69 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 6.000,00 kuna od dana 23.rujna 2005.godine do isplate,

- na iznos od 3.275,69 kuna od dana 22. listopada 2005.godine do isplate,

- na iznos od 10.000,00 kuna od dana 26.listopada 2005.godine do isplate,

- na iznos od 5.547,00 kuna od dana 22.travnja 2005.godine do isplate, u roku od 15 dana."

Stavkom II. izreke naloženo je I.-tužiteljici-protutuženici M. M. isplatiti I.-tuženiku- protutužitelju Ž. C. iznos od 15.814,00 kuna/2.098,88 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2006. pa do isplate.

Stavkom III. izreke naloženo je I.-tužiteljici-protutuženici M. M. i II.-tužiteljici O. M. naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju Ž. C. trošak parničnog postupka u iznosu od 5.321,87 kuna/706,33 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate.

Stavkom IV. izreke naloženo je I.-tužiteljici-protutuženici M. M. i II.-tužiteljici O. M. naknaditi II.-tuženici V. Š. trošak parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kuna/2.239,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev I.-tužiteljice-protutuženice M. M. da joj I.-tuženik-protutužitelj i II.-tuženica solidarno isplate iznos od 24.822,69 kuna/3.294,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno pod stavkom I. izreke pobijane presude, zatim pod stavkom II. izreke, pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je I.-tužiteljici-protutuženici naloženo naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,94 kuna/353,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, te pod stavkom IV. izreke u dijelu u kojem je I.- tužiteljici-protutuženici naloženo naknaditi II.-tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna/1.119,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, žali se I.-tužiteljica- protutuženica M. M. (žalbom podnesenom putem punomoćnika odvjetnika dana 7. ožujka 2022. te žalbom podnesenom osobno istog dana) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe (očitom omaškom napisano odgovora na tužbu) u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR.

3. Protiv navedene presude žali se II.-tužiteljica O. M. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR.

4. Protiv navedene presude pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženika-protutužitelja Ž. C. da mu I.-tužiteljica-protutuženica M. M. naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 10.339,07 kuna/1.372,23 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženika- protutužitelja Ž. C. da mu II.-tužiteljica O. M. naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 10.339,07 kuna/1.372,23 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, žali se I.-tuženik-protutužitelj Ž. C. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR.

5. Žalba I.-tužiteljice-protutuženice je djelomično osnovana.

6. Žalba II.-tužiteljice je neosnovana u dijelu u kojem ista pobija presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-782/2019-143 od 23. veljače 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev II.-tužiteljice da joj I.- tuženik-protutužitelj i II.-tuženica solidarno isplate iznos od 24.822,69 kuna/3.294,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno pod stavkom I. izreke pobijane presude, zatim pod stavkom III. izreke u dijelu kojem je II.-tužiteljici naloženo naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,94 kuna/353,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, te pod stavkom IV. izreke u dijelu kojem je II.- tužiteljici naloženo naknaditi II.-tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna/1.119,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate, dok je žalba II.-tužiteljice nedopuštena u dijelu u kojem ista pobija prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke.

7. Žalba I.-tuženika-protutužitelja je neosnovana u odnosu na I.-tužiteljicu- protutuženicu, a djelomično osnovana u odnosu na II.-tužiteljicu.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je tužbeni zahtjev I.-tužiteljice-protutuženice i II.-tužiteljice kojim iste potražuju da im I.-tuženik-protutužitelj i II.-tuženica solidarno isplate iznos od 24.822,69 kuna/3.294,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s osnova naknade štete zbog nestručno i nekvalitetno izvedenih radova od strane I.-tuženika-protutužitelja i nestručno i nekvalitetno provedenog nadzora nad izvođenjem radova od strane II.-tuženice. Predmet spora u ovoj fazi postupka je i protutužbeni zahtjev I.-tuženika-protutužitelja kojim isti potražuje od I.- tužiteljice-protutuženice iznos od 15.814,00 kuna/2.098,88 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s osnova razlike između iznosa koji je I.-tužiteljica-protutuženica platila I.-tuženiku-protutužitelju za izvedene radove po iznosima prve i druge privremene situacije, a za koje iznose I.-tuženik-protutužitelj tvrdi da ih je pogrešno zbrojio, te ispravnog iznosa prve i druge privremene situacije.

9. Suprotno žalbenim navodima I.-tužiteljice-protutuženice, II.-tužiteljice i I.-tuženika- protutužitelja, presuda prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu I.-tužiteljice-protutuženice i II.-tužiteljice, te o trošku parničnog postupka, može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi I.-tužiteljice-protutuženice, II.-tužiteljice i I.-tuženika- protutužitelja u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja navedenih pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Međutim, osnovani su žalbeni navodi I.-tužiteljice-protutuženice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o protutužbenom zahtjevu I.-tuženika-protutužitelja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza u odnosu na tužbeni zahtjev I.-tužiteljice-protutuženice i II.-tužiteljice pravilno utvrdio u bitnom sljedeće odlučne činjenice:

- da su I.-tužiteljica-protutuženica kao naručitelj i I.-tuženik-protutužitelj kao izvođač radova sklopili ugovor o izvođenju građevinskih radova od 21. veljače 2005., predmet kojeg je bila adaptacija stana na adresi …, Z., a da je II.-tužiteljica s II.- tuženicom sklopila ugovor o izradi projektne dokumentacije i nadzoru od 17. siječnja 2005.,

- da je ugovor o izvođenju građevinskih radova raskinut 24. travnja 2005.,

- da se u predmetnom stanu u rujnu 2005. podigao parket,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka M. O., kojeg su tužiteljice privatno angažirale u rujnu 2005., dakle prije pokretanja predmetnog postupka, proizlazi da je razlog podizanja parketa nestručno i nekvalitetno izveden cementni estrih,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ž. Ž. po kojem je provedeno vještačenje u predmetnom parničnom postupku, te njegovog dopunskog očitovanja proizlazi da se isti ne može očitovati o uzroku nastale štete jer nije izvršen očevid kojim bi se utvrdilo zatečeno stanje poda, da vještak M. O. nije popisivao kvalitetu parketa, vlagu, vrstu ljepila, lak, niti koliko je iznosila vlaga u prostoriji u kojoj je postavljen parket, da vještak ne može sa sigurnošću tvrditi je li I.-tuženik-protutužitelj izveo nekvalitetno estrih, da je do podizanja parketa moglo doći i zbog vlage i zbog debljine estriha, a da u konkretnom slučaju vještak nije utvrdio da je estrih bio pretanak jer nije bio prisutan u trenutku kada se skidao parket i estrih, da se na listu 42 spisa nalaze fotografije koje su fotokopija i toliko loše kvalitete da se ne mogu komentirati, da se ne sjeća da je u spisu vidio neku dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je II.-tuženica bila upoznata s problemima vezanim uz estrih i vlagu, te da bi se danas mogla utvrditi debljina estriha ispod keramičkih pločica.

12. Imajući u vidu navedeno, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da I.-tužiteljica-protutuženica i II.-tužiteljica u predmetnom postupku nisu dokazale da je uzrok podizanja parketa u nestručnom izvođenju cementnog estriha od strane I.- tuženika-protutužitelja i zbog propusta II.-tuženice.

13. Naime, jedini odgovarajući dokaz za utvrđenje uzroka podizanja parketa u predmetnom stanu je građevinsko vještačenje koje je u predmetnom postupku provedeno po stalnom sudskom vještaku Ž. Ž.. Vještak Ž. Ž. je u svom konačnom očitovanju jasno istaknuo da u konkretnom slučaju ne može sa sigurnošću tvrditi da je uzrok podizanja parketa nestručno i nekvalitetno izveden cementni estrih čija je debljina odstupala od projekta, s obzirom na to da u predmetnom spisu ne postoje podaci o tome koliko je iznosila vlaga u podlozi i u prostoriji u kojoj je postavljen parket, a do podizanja parketa moglo je doći i zbog toga što nije pravilno utvrđena vlaga u podlozi, a koja je mogla biti povećana i dovesti do podizanja parketa.

14. U odnosu na žalbene navode I.-tužiteljice-protutuženice i II.-tužiteljice u kojima one ističu da je vještak Ž. Ž. u svojim ranijim očitovanjima ukazivao na nestručno ugrađen estrih, kao i propust nadzora da to utvrdi i naloži ugradnju prema ugovoru, valja reći da je vještak Ž. Ž. svoja ranija očitovanja uglavnom temeljio na nalazu i mišljenju vještaka M. O. jer kvalitetu izvedenih radova nije bilo moguće utvrditi na temelju dokumentacije u spisu, a da nalaz i mišljenje vještaka M. O. nisu pravno odlučni jer su sačinjeni na zahtjev tužiteljica prije pokretanja predmetnog postupka, pa ih stoga ni vještak Ž. Ž. nije htio komentirati prilikom davanja svog konačnog očitovanja na ročištu održanom 5. studenog 2021.

15. Također, u odnosu na žalbene navode I.-tužiteljice-protutuženice i II.-tužiteljice u kojima one ističu da su na okolnost da je estrih bio nekvalitetno izveden predložile očevid na licu mjesta s vještakom Ž. Ž. da se uzmu uzorci estriha na drugim mjestima da se utvrdi visina i kvaliteta postavljenog estriha, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio, valja reći da, suprotno žalbenim navodima tužiteljica, odbijanjem navedenog dokaznog prijedloga činjenično stanje u predmetnom postupku nije ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Naime, vještak Ž. Ž. je istaknuo da bi se danas mogla utvrditi debljina estriha ispod keramičkih pločica, no navedeno nije odlučno za konkretni spor, s obzirom na to da uzimanjem uzorka s drugog mjesta u stanu (konkretno pločica u kuhinji) nije moguće utvrditi da je upravo ta, ista debljina estriha, bila postavljena ispod parketa, a pored navedenog, još jednom valja istaknuti da vještak nije sa sigurnošću mogao tvrditi da je nestručno i nekvalitetno postavljen estrih uopće uzrok podizanja parketa.

16. Prema tome, kako I.-tužiteljica-protutuženica i II.-tužiteljica u predmetnom postupku nisu dokazale da je uzrok podizanja parketa cementni estrih izveden suprotno pravilima struke i projektu, tako je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev I.-tužiteljice-protutuženice i II.-tužiteljice, kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

17. Ovdje valja dodati da je stavkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo I.- tužiteljici-protutuženici M. M. (a ne i II.-tužiteljici O. M.) isplatiti I.-tuženiku- protutužitelju iznos od 15.814,00 kuna/2.098,88 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2006. pa do isplate, pa je stoga žalba II.-tužiteljice nedopuštena u dijelu u kojem ista pobija prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke, sve sukladno odredbi iz čl. 358. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da je žalba nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, a u konkretnom slučaju II.-tužiteljica nema pravnog interesa pobijati stavak II. prvostupanjske presude.

18. U odnosu na protutužbeni zahtjev I.-tuženika-protutužitelja (stavak II. izreke prvostupanjske presude) valja reći sljedeće. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da među parničnim strankama nije sporno da je u prvoj privremenoj situaciji kao zbroj izvedenih radova naznačen iznos od 60.073,00 kune/7.973,06 EUR, umjesto iznosa od 68.933,00 kune/9.148,98 EUR, a u drugoj privremenoj situaciji iznos od 50.481,00 kunu/6.699,98 EUR, što ukupno iznosi 119.414,00 kuna/15.848,96 EUR, a ne 110.554,00 kune/14.673,04 EUR, i da je I.-tužiteljica- protutuženica I.-tuženiku-protutužitelju platila iznos od 103.600,00 kuna/13.750,08 EUR, pa da je očito da mu je s tog osnova dužna iznos od 15.814,00 kuna/2.098,88 EUR. Međutim, razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijane presude, nejasni su i proturječni stanju predmetnog spisa, slijedom čega je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

19. Naime, ovaj sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, u pogledu protutužbenog zahtjeva I.-tuženika-protutužitelja utvrdio sljedeće:

- da je I.-tuženik-protutužitelj svojim protutužbenim zahtjevom prvotno potraživao od I.-tužiteljice-protutuženice na ime izvedenih radova iznos od 42.084,82 kune/5.585,62 EUR, a da u ovom stadiju postupka (nakon što je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2035/16-4 od 8. siječnja 2019. pravomoćno odbijen za iznos od 26.271,08 kuna/3.486,77 EUR) potražuje iznos od 15.814,00 kuna/2.098,88 EUR,

- da je u prvoj privremenoj situaciji od 21. ožujka 2005. (list 92 spisa) naznačen iznos od 60.073,00 kune/7.973,06 EUR za radove prema građevinskom dnevniku list 1 do 16, zaključno s datumom 18. ožujka 2005., da je avansno uplaćeno 60.000,00 kuna/7.963,37 EUR, a da je ostalo za platiti 18.073,00 kune/2.398,70 EUR što je zapravo avansna uplata za daljnje radove po troškovniku od kojih su neki već izvršeni – grubo žbukanje zidova u kuhinji i dnevni boravak,

- da je u drugoj privremenoj situaciji od 17. travnja 2005. (list 124 spisa) naznačen iznos od 50.481,00 kunu/6.699,98 EUR, za radove prema građevinskom dnevniku list 17 do 33, zaključno s datumom 16. travnja 2005., da je avansno uplaćeno 18.000,00 kuna/2.389,01 EUR, a da je ostalo za platiti 32.481,00 kunu/4.310,97 EUR, koji iznos je umanjen na iznos od 25.595,00 kuna/3.397,04 EUR (rukom pisan iznos, list 124 spisa),

- da iz okončane situacije za adaptaciju stana od 24. travnja 2005. (list 57 spisa) proizlazi da zbroj prve i druge privremene situacije iznosi ukupno 110.554,00 kune/14.673,04 EUR, što s pdv-om od 24.321,88 kuna/3.228,07 EUR daje iznos od 134.875,88 kuna/17.901,11 EUR, da je I.-tužiteljica-protutuženica uplatila ukupno 103.000,00 kuna/13.670,45 EUR (a što je pak suprotno navodima prvostupanjskog suda o iznosu od 103.600,00 kuna/13.750,08 EUR), te da je ostalo za platiti još 31.875,88 kuna/4.230,66 EUR,

- da je I.-tuženik-protutužitelj u postupku isticao da je pogrešno naznačio prvu privremenu situaciju u iznosu od 60.073,00 kune/7.973,06 EUR, umjesto u pravilnom iznosu od 68.933,00 kune/9.148,98 EUR,

- da je I.-tužiteljica-protutuženica u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev I.- tuženika-protutužitelja istaknula da je isti neosnovan budući da su svi izvršeni radovi po građevinskom dnevniku i plaćeni, a sukladno izrađenom projektu.

20. S obzirom na to da je I.-tuženik-protutužitelj na temelju obračuna iz prve privremene situacije od 21. ožujka 2005. (list 92 spisa) potraživao od I.-tužiteljice- protutuženice iznos od 18.073,00 kune/2.398,70 EUR te na temelju druge privremene situacije od 17. travnja 2005. (list 124 spisa) iznos od 25.595,00 kuna/3.397,04 EUR, dakle ukupan iznos od 43.668,00 kuna/5.795,74 EUR, a da bi nakon toga I.-tuženik-protutužitelj na temelju okončane situacije za adaptaciju stana od 24. travnja 2005. (list 57 spisa) potraživao od I.-tužiteljice-protutuženice ukupan iznos od 31.875,88 kuna/4.230,66 EUR, a zatim protutužbenim zahtjevom prvotno iznos od 42.084,82 kune/5.585,62 EUR, a u ovom stadiju postupka iznos od 15.814,00 kuna/2.098,88 EUR, navodeći pritom da je pogrešno zbrojio prvu privremenu situaciju (umjesto 68.933,00 kune/9.148,98 EUR naznačio iznos od 60.073,00 kune/7.973,06 EUR), vidljivo je da se ne može sa sigurnošću utvrditi točan iznos koji bi I.-tužiteljica-protutuženica, pored već plaćenog iznosa od 103.000,00 kuna/13.670,45 EUR, bila dužna platiti I.-tuženiku-protutužitelju na ime izvedenih radova (pri čemu isti nije dokazao niti na koje izvedene radove bi se taj iznos odnosio), a koja činjenica je bila odlučna za ocjenu osnovanosti protutužbenog zahtjeva I.-tuženika-protutužitelja.

21. Prema tome, protutužbeni zahtjev I.-tuženika-protutužitelja je u cijelosti neosnovan, sve u smislu odredbe iz čl. 221.a ZPP-a kojom je propisano da, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Stoga je valjalo protutužbeni zahtjev I.-tuženika-protutužitelja odbiti kao neosnovan.

23. U odnosu na trošak parničnog postupka valja reći sljedeće. S obzirom da su I.- tužiteljica-protutuženica i I.-tuženik-protutužitelj u sporu uspjeli u približno jednakim dijelovima (I.-tužiteljica-protutuženica u odnosu na protutužbeni zahtjev I.-tuženika- protutužitelja, a I.-tuženik-protutužitelj u odnosu na tužbeni zahtjev I.-tužiteljice- protutuženice, određeno je da svatko snosi svoj trošak postupka sukladno odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a.

24. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda pod stavkom IV. izreke pobijane presude kojim je I.-tužiteljici-protutuženici i II.-tužiteljici naloženo naknaditi II.-tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kuna/2.239,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2022. pa do isplate pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20., dalje: ZPDV), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21) u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Što se tiče zahtjeva I.-tuženika-protutužitelja za naknadu troška parničnog postupka u odnosu na II.-tužiteljicu, valja reći da isti ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.187,50 kuna/1.484,84 EUR, što čini polovicu iznosa od 22.375,00 kuna/2.969,67 EUR koliko bi I.-tuženiku-protutužitelju pripadalo u odnosu na I.-tužiteljicu-protutuženicu i II.-tužiteljicu, i to za sastav odgovora na tužbu od 4. srpnja 2006. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, sastav podnesaka od 11. travnja 2008. i 6. svibnja 2009. u iznosu od po 250,00 kuna/33,18 EUR, sastav podnesaka od 7. travnja 2009. i 16. veljače 2010. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, zastupanja na ročištima održanima 15. veljače 2007. i 21. rujna 2009. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.375,00 kuna/182,49 EUR, nadalje za trošak sastava podnesaka od 6. listopada 2014. i 24. rujna 2019. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, zastupanja na ročištima održanima 16. svibnja 2012., 9. srpnja 2013., 10. rujna 2013., 12. studenog 2013., 4. lipnja 2014., 23. travnja 2015., 2. rujna 2015., 6. svibnja 2019., 3. rujna 2019., 8. veljače 2021. i 5. studenog 2021. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, zastupanja na ročištima održanima 19. lipnja 2013., 18. ožujka 2014. i 20. listopada 2014. u iznosu od po 250,00 kuna/33,18 EUR, zastupanja na ročištu za objavu presude održanom dana 6. studenog 2015. u iznosu od 500,00 kuna/66,36 EUR, zastupanja na ročištima održanima 9. studenog 2020. i 21. travnja 2021. u iznosu od po 500,00 kuna/66,36 EUR, te trošak pristupa vještaka na ročište održano 5. studenog 2021. u iznosu od 250,00 kuna/33,18 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., 2., 3. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

26. S obzirom da je II.-tužiteljici pod stavkom III. izreke pobijane presude naloženo naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,94 kuna/353,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, valjalo je preinačiti pobijanu presudu pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženika-protutužitelja da mu II.-tužiteljica naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 8.526,56 kuna/1.131,67 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naložiti II.-tužiteljici naknaditi I.-tuženiku- protutužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.131,67 EUR/8.526,56 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2024. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23), a odbiti žalbu I.-tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev da mu II.-tužiteljica naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812,51 kunu/240,56 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. S tim u vezi, valjalo je odbiti žalbu II.-tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod stavkom III. izreke u dijelu kojem je II.- tužiteljici naloženo naknaditi I.-tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.660,94 kuna/353,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavcima I., III. i IV. izreke ove presude, primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove presude, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod stavkom V. izreke ove presude, dok je primjenom odredbe iz čl. 366. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

28. I.-tužiteljica-protutuženica, koja je sa žalbom uspjela u omjeru od 50% (uspjela je u odnosu na protutužbeni zahtjev I.-tuženika-protutužitelja, dok u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu I.-tužiteljice-protutuženice nije uspjela), ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 103,69 EUR/781,25 kuna sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, te čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok nema pravo na naknadu troška sastava žalbe u daljnjem iznosu od 103,69 EUR/781,25 kuna, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima II. i III. izreke ovog rješenja.

29. Zahtjev II.-tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ovog rješenja.

30. I.-tuženik-protutužitelj, koji nije uspio sa žalbom u pogledu odluke o trošku parničnog postupka u odnosu na I.-tužiteljicu-protutuženicu, nema pravo na naknadu troška sastava žalbe od I.-tužiteljice-protutuženice, pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod stavkom V. izreke ovog rješenja.

31. I.-tuženik-protutužitelj, koji je sa žalbom u odnosu na II.-tužiteljicu uspio u omjeru od 82% (potraživao je 10.339,07 kuna/1.372,23 EUR, a uspio je sa iznosom od 8.526,56 kuna/1.131,67 EUR) osnovano od II.-tužiteljice potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 27,21 EUR/205,00 kuna (što je 82% od 250,00 kuna/33,18 EUR, kao polovice iznosa od 500,00 kuna/66,36 EUR koji se odnosi na II.-tužiteljicu) sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 5., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok neosnovano od II.- tužiteljice potražuje daljnji trošak sastava žalbe u iznosu od 5,97 EUR/45,00 kuna, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima VI. i VII. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.