REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2059/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Miodrag Kliba, Radivoj Mačešić- Biscouli i Leona Modrušan, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R- 124/2019-2 od 6. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola broj Pr-278/18-57 od 7. svibnja 2019., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-124/2019-2 od 6. veljače 2020. te postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Može li se tužitelju priznati neprekidan rad od 24 sata dnevno, umjesto 16 sati dnevno ( što bi bilo jedino životno prihvatljivo) te može li se na taj način izračunavati dodatak na plaću na ime rada subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i noću, odnosno da li se u obračun naknade za prekovremeni rad uračunava i osmosatni odmor, tj, da li može ući osmosatni odmor u fond sati na temelju kojih se izračunavaju ostvareni a neplaćeni sati rada?
2. Da li tužitelju, u vremenskom razdoblju u kojem nije donesen poseban provedbeni propis iz čl. 97. st.7. Zakona o službi u oružanim snagama kojim se uređuju dodaci na plaću za službu dežurstva, pripada pravo na naknadu plaće za prekovremeni rad (kako to utvrđuju prvostupanjski i drugostupanjski sud), ili istom pripada pravo na naknadu štete zbog toga što tuženica nije donijela poseban propis na koji jebila obvezana, i to u visini koju određuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plače (NN 228/09)?“.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode tužene iz prijedloga.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda, primjerice u odluci broj Revr- 1313/14 od 8. studenog 2019.
4. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tužena nije navela razloge važnosti postavljenog pitanja.
5. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizija određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
6. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
