REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2365/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u ostavinskom postupku iza ostavitelja pok. I. M. pok. G., iz B., rođenog , a umrlog , odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije zakonskog nasljednika I. M. iz S., , OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-927/2021- 2 od 17. listopada 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-289/19 od 30. srpnja 2020., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,

r i j e š i o j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Zakonski nasljednik I. M. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-927/2021-2 od 17. listopada 2023. kojim je potvrđeno rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-289/19 od 30. srpnja 2020.

2. Podnosi prijedlog protiv drugostupanjskog rješenja pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede temeljnih ljudskih prava propisanih čl. 5. st. 2., 14. st. 2., 19. st. 1., 26. st. 1. i 19. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom, na poštivanje Ustava, zakona i pravnog poretka, utemeljenje akta javnih tijela na zakonu.

4.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja) shvaćanje ovog suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo pobijanim drugostupanjskim rješenjem. Naime, činjenica da predlagatelj nije u cijelosti uspio u predmetnom postupku, ne znači da su mu ujedno povrijeđena i temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske niti da nije jednak pred Ustavom i zakonom odnosno da se ne poštuje pravni poredak, Ustav i zakoni Republike Hrvatske te da odluke nisu utemeljene na zakonu.

4.2. Naime, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje primarno vezana uz donošenje presuda se precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenljivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije nasljednika I. M. ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na jednakost svih pred sudom.

5. Sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije podnositelj prijedloga navodi da su u ostavinskom postupku u kojemu je doneseno pobijano rješenje niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. EKLJP i/ili čl. 29. st. 1. Ustava RH.

Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi proveli postupak za naknadno pronađenu imovinu odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu diskriminaciju tuženika, protivnu čl. 14. st. 1. Ustava RH i/ili čl. 14. EKLJP odnosno čl. 1. Protokola 12. uz EKLJP, treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena, Naime, predlagatelj niti ne navodi po kojoj od osnova navedenima u spomenutim člancima je navodno bio diskriminiran. U svakom slučaju, ništa u postupku pred nižim sudovima ne ukazuje da je bio diskriminiran po bilo kojoj osnovi.

Kako, dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudovima bio diskriminiran, prijedlog za dopuštenje revizije je trebalo odbaciti kao nedopušten.

6. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim rješenjima niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće činjenice. Njihova rješenja su detaljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je trebalo odbaciti kao nedopušten.

7. Stoga po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.

7.2. Isto tako, činjenica da su nižestupanjski sudovi zauzeli drugačije pravno shvaćanje i različito ocijenili provedeni postupak od podnositelja prijedloga ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

8. Slijedom toga ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

Zagreb, 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil