REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2200/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B., OIB ..., iz Z., , zastupane po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ..., , zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2715/2021-2 od 7. prosinca 2023., kojom je potvrđena presu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-291/2021- 37, od 20. listopada 2021., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Osijeku broj Gž-2715/2021-2 od 7. prosinca 2023., kojom je potvrđena presu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-291/2021-37, od 20. listopada 2021., uz tvrdnju da je pobijana presuda nezakonita.
2. 1. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:
"1. Od kada je tuženik u obvezi platiti kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva- od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?
2. Ocjenjuje li se pitanje zastare u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva samostalno, je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl.19, čl.1046, čl.1100 i čl.1101 ZOO-a odlučan dan preinake tužbe ili dana podnošenja tužbe?"
2. 2. Za postavljena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješavanju tih pravnih pitanja, zbog čega su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razlog važnosti prvom pitanju navodi odluku revizijskog suda broj Rev- 1133/2021., a u odnosu na drugo pitanje poziva se na odluke revizijskog suda broj Revd 1812/2021 i Revd 3759/2022.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je neosnovan
6. Nižestupanjski sudovi su tužiteljici dosudili zatezne kamate od završetka liječenja (2. prosinca 2018., a ne od podnošenja zahtjeva tuženiku (23. rujna 2014.). Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu nižestupanjski sudovi su imali u vidu odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014 – dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, te su ocijenili da bi sukladno navedenoj odredbi tužiteljica imala pravo na isplatu- zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ali u ovoj situaciji od završetka liječenja u kojoj situaciji nije odlučno što nije odlučeno o preinaci, te su se pozvali na odluke VSRH Rev-1696/17- 2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017.).
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja i da su navedeni razlozi važnosti pojedinim pitanjima, te su po ocjeni ovoga suda postavljena pitanja navedena u izreci rješenja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. 1. Naime, vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a ovaj sud se već izjasnio u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a."
7. 2. Takvo shvaćanje ponovio je i u odluci broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., u kojoj je navedeno da:
"14. (...) obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to ZOOP-u.
15. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
16. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 28. srpnja 2020. iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 12.500,00 kn, odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi."
8. Stoga, u situaciji kada je tužiteljica zatražila, a sudovi joj dosudili zatezne kamate od završetka liječenja (2. prosinca 2018.), a ne od podnošenja zahtjeva tuženiku (23. rujna 2014.), neovisno od toga što je tužiteljica podnescima od 10. travnja 2018. i 26. siječnja 2018., te 26. veljače 2021., mijenjala visinu tužbenog zahtjeva nije odstupljeno od citirane prakse revizijskog suda jer je pitanje početka tijeka kamata pitanje dospijeća tražbine i ona dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva tuženiku (čl. 12. ZOOP), neovisno što su u ovom slučaju sudovi ocijenili da je to trenutak završetka liječenja tužiteljice i neovisno kada je ona zatražena preinačenim zahtjevom, (što može biti eventualno važno za pitanje zastare te tražbine, a ne i za njezino dospijeće), dok pitanje preinake tužbe vezano za takav zahtjev nije pitanje od kojeg zavisi dospijeće tražbine kamata, a u odnosu na što tuženik veže prvo pitanje usmjereno na zastaru. Prema tome preinaka tužbe je bitna za pitanje zastare tražbine – ovdje kamata, pa upravo zbog toga što pitanje dospijeća kamata ne ovisi o preinaci tužbe, tako postavljeno pitanje nije pitanje od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, zbog čega ono nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
9. 1. U odnosu na drugo pitanje vezano za pitanje zastare u slučaju preinake tužbe revizijski sud je na sjednici građanskog odjela, održanoj 27. svibnja 2024., donio pravno shvaćanje prema kojem:
"U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."
9. 2. S obzirom da shvaćanje u pobijanoj presudi ne odstupa od navedenog shvaćanja ni to pitanje nije važno.
10. Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
