REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2310/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1247/2022-2 od 26. listopada 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1863/2018-71 od 27. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1247/2022-2 od 26. listopada 2023. kojim je odlučeno o troškovima postupka u odnosu na povredu temeljnog ljudska prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1247/2022-2 od 26. listopada 2023. zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Ustav Republike Hrvatske u članku 29. propisuje da svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.
3.1. Pravo na pravično suđenje u svakom slučaju uključuje način na koji se odluka donosi, ali i obvezu sudova da u svojim odlukama navedu odlučujuće razloge kojima su se vodili pri njihovom donošenju.
3.2. Nakon što je drugostupanjski sud djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku odluku u glavnoj stvari, preinačio je i prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka.
3.3. Drugostupanjski sud navodi:
„Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 8.042,47 eura/ 60.596,00 kn, a dosuđeno mu je ukupno 6.051,63 eura/ 45.596,02 kn, pa je uspjeh tužitelja u parnici 75%, a kako tuženik nije osporavao pravnu osnovu to je od uspjeha tužitelja odbijen uspjeh tuženika od 25 %, pa je konačan uspjeh tužitelja 50%.“
3.4. Iz obrazloženja prvostupanjske, ali i drugostupanjske odluke proizlazi međutim da je tuženik od odgovora na tužbu osporavao kako visinu tako i osnovu tužbenog zahtjeva.
3.5. Kako je drugostupanjski sud propustio navesti odlučujuće razloge kojima se vodio pri donošenju odluke o troškovima postupka te zaključka da tuženik nije osporavao pravnu osnovu, time je doveo u pitanje Ustavom zajamčena prava tužitelja na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.
4. Valjalo je, stoga, zbog povrede temeljnog ljudskog prava, na temelju odredbe članka 389.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) dopustiti tužitelju podnošenje revizije protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja, dok se na temelju iste odredbe smatra da je prijedlog u odnosu na pravna pitanja iz članka 385.a stavak 1. ZPP povučen.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
