1

                                                                                                 Poslovni broj: 16 Pn-90/2021-37

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785

                                                                                                         Poslovni broj: 16 Pn-90/2021-37 

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz Ž., OIB: …, zastupana po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u OD G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 24. listopada 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja K. G., odvjetnika u Ž.,  te punomoćnika tuženika M. V., odvjetnika u OD G. & P. d.o.o. u Z., a koja presuda je donesena i objavljena  8. prosinca 2023.,                  

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici S. P. iz Ž., OIB: …, isplati pravičnu novčanu naknadu sa naslova:

- pretrpljene i nastale neimovinske štete u iznosu od 2.017,40 eura¹ (slovima: dvije tisuće sedamnaest eura i četrdeset centi)/15.200,10 kn (slovima: petnaest tisuća dvije stotine kuna i deset lipa), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2021. pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana,

- za tuđu pomoć u iznosu od 180,00 eura¹ (slovima: stotinu osamdeset eura)/1.356,21 kn (slovima: tisuću tri stotine pedeset šest kuna i dvadeset jednu lipu),

- za troškove liječenja i u vezi sa liječenjem iznos od 10,57 eura¹ (slovima: deset eura i pedeset  sedam centi)/79,64 kn (slovima: sedamdeset devet kuna i šezdeset četiri lipe),

 

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

- imovinsku štetu na biciklu 26,54 eura¹ (slovima: dvadeset šest eura i pedeset četiri centa)/199,97 kn (slovima: stotinu devedeset devet kuna i devedeset sedam lipa),

ili sveukupnu naknadu štete u iznosu od 2.234,51 eura¹ (slovima: dvije tisuće dvije stotine trideset četiri eura i pedeset jedan cent)/16.835,92 kn (slovima:  šesnaest tisuća osam stotina trideset pet kuna i devedeset dvije lipe), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2023. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih iznosa u ovoj točki, a do zatraženog iznosa od 7.963,37 eura/60.000,00 kn.              II. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici S. P. iz Ž., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 844,83 eura¹(slovima:  osam stotina četrdeset četiri eura i osamdeset tri centa)/6.365,37kn (slovima:  šest tisuća tri stotine šezdeset pet kuna i trideset sedam lipa), u roku od 15 dana, dok se tužiteljica odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa u točki II. izreke ove presude, a do zatraženog iznosa od 3.300,67 eura¹/24.868,90 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, osobito otpusno pismo na ime tužiteljice, proizlazi dokazanim da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede – potres mozga, višestruki prijelom rebara i prijelom prsne kosti (sternuma), ozljede plića, oguljotine gotovo po čitavom tijelu i drugo, da je kritične zgode izvučena ispod osobnog vozila, te dovedena u jedinicu intenzivne njege u besvjesnom stanju, te hospitalno liječena u periodu od 7. kolovoza 2018. do 24. kolovoza 2018., da je ležala više mjeseci nepokretna, da trpi i danas stalne bolove u predjelu glave, rebara i prsnog koša, da je nesposobna za bilo kakav psihofizički rad i aktivnosti, zaboravljiva, uplašena, ne izlazi iz kuće zbog straha, nesigurna pri hodanju i ustajanju, gubi ravnotežu i drugo. S obzirom na brojnost opisanih posljedica i njihovu ozbiljnost i trajnost temeljem čl. 19. st. 1. i 2. ZOO tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševni zdravlje, a sve temeljem čl. 1045. st. 2. ZOO, te čl. 1063. ZOO, dok za kvalifikatorne okolnosti (obilježja) naknadu neimovinske štete potražuje po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za fizičke bolove iznos od 25.000,00 kn, za strah  iznos od 15.000,00  kn, za smanjenje životne aktivnosti iznos od 30.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 4.000,00 kn, za troškove liječenja i s tim u vezi nastale troškove iznos od 1.500,00 kn, te za imovinsku štetu na biciklu iznos od 500,00 kn, ili sveukupnu naknadu štete u iznosu od 76.000,00 kn. Radi svega naprijed navedenog predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to za fizičke bolove iznos od 25.000,00 kn, za strah  iznos od 15.000,00  kn, za duševne bolove zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 30.000,00 kn, za tuđu

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

 

pomoć i njegu iznos od 4.000,00 kn, za troškove liječenja i s tim u vezi nastale troškove iznos od 1.500,00 kn, te za štetu na biciklu iznos od 500,00 kn, ili sveukupnu naknadu štete u iznosu od 76.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje kao nespornu činjenicu da se 7. kolovoza 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ŽU … za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen (temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu) ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Da se iz navoda u tužbi i dokumentacije koja prileži tužbi može utvrditi da postoji isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja u kojoj je tužiteljica, kao biciklist nesporno zadobila tjelesne ozljede, pa tuženik smatra da postoji isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, jer se ista krećući se ulicom Lj. G. nije zaustavila na križanju s ulicom I. G., iako na križanju postoji znak stop, te se tužiteljica morala obvezno zaustaviti i propustiti sva vozila koja se kreću navedenom cestom s prednošću prolaska, a  da se tužiteljica zaustavila na znaku stop do prometne nezgode zasigurno ne bi niti došlo. Kako se tužiteljica nije zaustavila na znaku "STOP", te je ulaskom na cestu s prednošću prolaza, skrivila nastanak prometne nezgode, i nastanak svojih tjelesnih ozljeda, postupila je suprotno čl. 12., 34. i 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Dalje navodi da je nesporno da je tužiteljica u štetnom događaju od 7. kolovoza 2018. zadobila tjelesne ozljede, a što proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije, no osporava potraživanje tužiteljice s osnova neimovinske i imovinske štete po visini, navodeći da tužiteljica nije dostavila podatke o liječenju – medicinsku dokumentaciju za period nakon 17. studenog 2018. Predlaže da se medicinskim vještačenjem utvrdi kada je završilo liječenje tužiteljice, a sve kako bi se mogao odrediti tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu. Tuženik osporava u cijelosti potraživanje tužiteljice s osnova troškova liječenja i imovinske štete na biciklu, jer za navedeno tužiteljica nije dostavila, niti jedan dokaz. Osporava i zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu, jer kamata na imovinsku štetu može početi teći tek od donošenja prvostupanjske presude. Radi svega naprijed navedenog tuženik predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ju obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak. 

3. Podneskom od 25. svibnja 2023. (list 159 do 161 spisa) tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja specificirala i postavila tužbu i tužbeni zahtjev na način da na ime ukupne neimovinske štete umjesto iznosa od  70.000,00 kn potražuje iznos od 55.000,00 kn/7.299,75 eura, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i nadalje potražuje iznos od 4.000,00 kn/590,89 eura, na ime troškova liječenja umjesto iznosa od 1.500,00 kn sada potražuje iznos od 1.000,00 kn/132,72 eura, na ime uništenog bicikla i nadalje potražuje iznos od 500,00 kn/66,36 eura, odnosno na ime sveukupne imovinske i neimovinske štete potražuje ukupni iznos od 60.000,00 kn/7.963,37 eura.

4. Na ročištu od 24. listopada 2023. (list 168 spisa) tuženik se protivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći da se radi o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.             

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: g-mail koorespodenciju s lista 5 spisa, odštetni zahtjev od 19. srpnja 2021. s lista 6 i 7 spisa sa pripadajućom potvrdom o primitku s lista 8 spisa, potvrdu PGP Ž. od 29. ožujka 2021. s lista 9 i 10 spisa, medicinsku dokumentaciju tužitelja s lista 11 do 17 spisa, izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji poslovni broj Pp P-… od 13. prosinca 2021.  s lista 32 i 33 spisa, zapisnik o očevidu sačinjen po PP Ž. 30. kolovoza 2018. s lista 39 do 43  spisa, u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja s lista 44 do 96 spisa, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. V. Č. od 2. svibnja 2023. s lista 150 do 152 spisa, te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji poslovni broj Pp P-..., saslušan je prometni vještak D. B., tužiteljica kao stranka i svjedok V. V., a sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka Z. Č. i Đ. Š.,  te A. P. kćerke tužiteljice na okolnost nastanka sporne prometne nezgode, dok drugih dokaza nije bilo.

6. Na temelju navoda stranaka, iskaza tužiteljice i ovako izvedenog dokaznog postupka, te utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, pa je tužbeni zahtjev djelomično usvojen, na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

7. Među strankama je nesporno da je nastao štetni događaj, odnosno da se dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju kod tuženika, dakle nesporna je pasivna legitimacija tuženika, nesporno je da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pp P-… od 13. prosinca 2021. odbijena optužba protiv tužiteljice, kao okrivljenika vezano za štetni događaj koji je predmet ovoga postupka, a  budući da je nastupila zastara prekršajnog progona.

8. Sporan je obujam i visina imovinske i neimovinske štete, pravo na dosuđenje i tijek zakonske zatezne kamate, te odgovornost za nastanak štetnog događaja, budući da tuženik smatra da je za isti isključivo odgovorna tužiteljica.

9. Vezano za nastanak i dinamiku sporne prometne nezgode, kao i radi utvrđenja osnovnog uzroka i eventualnog doprinosa nastanku prometne nezgode, sud je izvršio dokaz saslušanjem sudionika sporne prometne nezgode, te prometnim vještačenjem po vještaku D. B.

10. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka D. B. od 14. rujna 2022. (s lista 110 do 130 spisa), koji je sačinjen na temelju materijalnih činjenica utvrđenih tijekom očevida, proizlazi da je tužiteljica upravljajući biciklom vršila ulaz na cestu s prednošću prolaska, a da nije propustila sva vozila koja se kreću cestom i kada se sa sigurnošću mogla uvjeriti da radnju ulaza na cestu s prednošću prolaska prema položaju, smjeru kretanja i brzini osobnog automobila kojim je upravljala V. V., kao osiguranik tuženika, a koji je bio udaljen 8,7 m, ne može izvršiti na siguran način. Nadalje, vještak navodi da je propuštanje vozila radnja koju su u određenim slučajevima sudionici dužni obaviti zaustavljanjem, smanjenjem brzine kretanja ili prekidanjem radnje koju izvode i to na način koji ne prisiljava druge sudionike da naglo mijenjaju smjer ili brzinu kretanja. Da na osnovu materijalnih tragova utvrđenih tijekom očevida nije moguće jednoznačno utvrditi brzinu kretanja bicikla, da je prosječna brzina kretanja biciklista u trenutku sudara sa osobnim automobilom bila oko 15 km/h, da je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku sudara sa biciklistom je bila oko 19 km/h, da se kontaktna točka između vozila nalazi na oko 40,0 m zapadno od PTM i 3,6 m u desno od osovine, da je u trenutku ulaza bicikliste -  tužiteljice u promet i stupanjem na poprečni profil ceste na koju ulazi, da je biciklist od mjesta sudara bio udaljen oko 6,5 m, da vrijeme uključivanja biciklista do sudara je 2,8 sekunde. Da, ako se vozač osobnog automobila prethodno zaustavio, osobni automobil je iz zaustavljenog položaja i do dolaska u sudarni položaj prešao put od oko 8,7 m u vremenu od 2,8 sekunde. Da je tužiteljica upravljala biciklom kolnikom, odnosno površinom koja je namijenjena za promet vozila, jer na mjestu prometne nesreće nije bilo biciklističke trake ili staze za promet bicikala, da je ona ulazeći na poprečni profil ceste s prednošću prolaska postupila suprotno vidno postavljenom prometnom znaku „STOP“,-obavezno zaustavljanje, jer nije propustila sva vozila u prometu koji se kreću cestom s prednošću prolaska, da su vremenske prilike omogućavale pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće, a nisu konstatirane pokretne ili nepokretne prepreke vidnosti koje bi otežavale ili onemogućavale međusobno uočavanje, da bi odustajanjem od radnje ulaza na cestu s prednošću prolaska tužiteljica mogla je izbjeći kontakt sa osobnim automobilom koji se je kretao cestom s prednošću prolaska zadržavajući smjer kretanja, te je time mogla izbjeći prometnu nesreću. Da se osobni automobil kojim je upravljala V. V. kretao cestom s prednošću prolaska, da je pravilnom prometno-tehničkom provjerom vozač osobnog automobila mogao uočiti biciklistu i pravilnim reagiranjem spriječiti nastanak prometne nesreće, a da je vozač osobnog automobila iskazao: „ja nju nisam, ni primijetila, jer ja nisam ni gledala na lijevu stranu“.

11. Na navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi, dok je tužiteljica imala niz primjedbi i pitanja za vještaka.

12. Na okolnost pitanja i primjedbi tužiteljice saslušan je prometni vještak.

13. Na primjedbu tužiteljice da je prilikom saslušanja vozačica V. V. potvrdila da je bila zaustavljena na pješačkom prijelazu i da je  prilikom kretanja vozila preko pješačkog prijelaza gledala samo u desnu stranu, dok uopće nije gledala u lijevu, zbog čega nije mogla vidjeti i pravovremeno uočiti tužiteljicu koja joj je dolazila sa lijeve strane, pa da je u tom smislu vještak zanemario činjenicu da je izvršnom radnjom zaustavljanja osobnog automobila ispred pješačkog prijelaza vozačica izgubila pravo prvenstva, jer je tužiteljica već bila za to vrijeme već ušla u raskrižja, vještak je naveo da je vozačica osobnog automobila bila na cesti sa prednošću prolaska, a vozačica bicikla je ulazila na cestu sa prednošću prolaska, tako da se morala uvjeriti (vozačica bicikla) da radnju ulaza može izvršiti na siguran način prije stupanja na kolnik, pri tome činjenica da je vozačica osobnog automobila eventualno bila zaustavljena, nije od utjecaja na ovu prometnu situaciju.

Vezano za opasku tužiteljice da se na konkretno ponašanje koje tvrdi tužiteljica u podnesku od 12. listopada 2022. ima primijeniti odredba čl. 62. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vještak odgovara da smatra da je ovo pravno pitanje, te se stoga o ovome ne bi očitovao, te dogovor na isto je u domeni suda.

Na konstataciju tužiteljice da je osiguranik tuženika prije kretanja preko pješačkog prijelaza propustio pogledati u obje strane, jer vozač koji ulazi u raskrižje mora se kretati povećanim oprezom i koji odgovara posebnim uvjetima vezanim za raskrižje, ali i brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vještak je naveo da je pravilom prometnom tehničkom provjerom vozač osobnog automobila bio dužna pogledati i u lijevu stranu, a što prema osobnom iskazu nije ni učinila. Vezano za podvođenje konkretnog gledišta tužiteljice pod određene zakonske odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne daje posebno očitovanje, jer ovo smatra da je pravno pitanje.

Vezano za prijedlog da se saslušaju svjedoci Z. Č. i Đ. Š., vještak je naveo da je na temelju do sada utvrđenog činjeničnog stanja u spisu uspio na jasan, precizan i nedvojben način sačiniti svoj nalaz i mišljenjem, odnosno da su dokazi koji su do sada izvedeni, njemu bili dovoljni za sačinjene nazala i mišljenja.

Na upit što je osnovni, odnosno glavni uzrok prometne nezgode, te da li je drugi sudionik prometne nezgode svojim radnjama utjecao da dođe do same prometne nezgode, vještak je naveo da je vozačica osobnog automobila pravilnom prometnom tehničkom provjerom bila dužna pogledati i na lijevu stranu, a o doprinosu se ne može govoriti, jer je to pravno pitanje, a glavni uzrok je ulaz vozačice bicikla S. P. na cestu sa prednošću prolaska, a da se prethodno nije uvjerila da radnju može izvršiti na siguran način.

Na primjedbu tuženika u pogledu mogućnosti uočavanja tužiteljice na biciklu, da vještak nije vodio računa o činjenici da je radnja tužiteljice za osiguranika tuženika bila neočekivana i apsolutno neočekivana, vještak odgovorio da ne može sa sigurnošću tvrdit da li je bila očekivana ili ne, ali je vozačica osobnog automobila bila dužna pogledati na obje strane.

              Na pitanje punomoćnika tužitelja da li je vozačica osobnog automobila bila zaustavljena kada je tužiteljica već bila u ulasku i ušla u raskrižje, vještak je naveo može se reći da je vozačica automobila već bila u kretanju, a ovo je zaključio na temelju vremensko-prostorne analize same prometne nezgode, ulaz bicikliste na cestu sa prednošću proskaka je 2,8 sek., a za što je i napravljen položaj vozila u vremensko-prostornoj analizi, a i sama je iskazala da je vozačica osobnog automobila bila ispred pješačkog prijelaza.

              Na pitanje tužiteljice da je vozačica osobnog automobila pogledala u lijevo, da li bi došlo do prometne nesreće, vještak odgovara da je ovo hipotetsko pitanje na koje ne može odgovoriti. Na upit tužitelja na kojim dokazima je zasnovao svoj nalaz i mišljenje, vještak je naveo da je isti utemeljen na zapisniku MUP, situacijskom planu i fotografijama nezgode, te iskazima svjedoka, odnosno sudionika.

              Na pitanje tuženika što je dužnost sudionika u prometu kada naiđu na znak "STOP", vještak je odgovorio da je dužnost uvjeriti se da radnju može izvršiti na siguran način prije ulaska na cestu sa prednošću prolaska, odnosno to znači da svaki sudionik koji se nađe ispred znaka "STOP" mora se obavezno zaustaviti. Na upit tuženika imajući u vidu stranicu 15 pisanog nalaza i mišljenja da se vještak očituje gdje se odnosno na kojem se točno mjestu tužiteljica trebala zaustaviti vještak je odgovorio da se trebala se zaustaviti ispred pune linije na kolniku, ispred pješačkog prijelaza. U nalazu i mišljenju na nalazu 15 označeno brojem 1 isprekidanom linijom.

              Pod uvjetom da se tužiteljica pravilno zaustavila, da li je ona mogla biti u vidokrugu vozača osobnog automobila, vještak  je odgovorio da ne može točno tvrditi, a da je na stranici 9 vještačenja prikazao šire područje gledano u smjeru kretanja i bicikla i osobnog automobila.

              Na pitanje da li je osiguranica tuženika krećući se osobnim vozilom, a nailazeći na raskrižje, te poduzimajući radnju kretanja ravno, te navedenom radnjom vršeći presijecanje prometne trake kojom se kreću vozila iz suprotnog smjera bila u obvezi obratiti pozornost na vozila koja se kreću iz suprotnog smjera gledano iz pravca vozačice vozila, te da li je uopće pri tome mogla uočiti tužiteljicu koja joj dolazi sa lijeve strane, vještak je odgovorio vozačica osobnog automobila bez obzira što se kreće ravno i izlazi sa ceste sa prednošću prolaska, je bila dužna pogledati u lijevu stranu.

              Na pitanje punomoćnika tuženika da li je tužiteljica bila kada je već ušla u raskrižje u takvom položaju da ju osiguranik tuženika nije mogao primijetiti bez obzira da je gledao i na lijevu i na desnu stranu, vještak je naveo da je na to pitanje već odgovoreno na strani 19 nalaza, pogled u smjeru kretanja osobnog automobila gdje se vidi da se pogledom u lijevu stranu vozač bicikla mogao uočiti.

Radi svega navedenog u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 14. rujna 2022.

14. Ovako dodatno obrazloženi nalaz i mišljenje prometnog vještaka, primjedbe tužiteljice ničim nisu doveli u sumnju, pitanje ili dvojbu, iz njega je sud na nedvojben način mogao utvrditi što je glavni uzrok prometne nezgode, te u čemu se sastoji doprinos sudionika prometne nezgode istoj, a vještački nalaz je sačinjen na temelju cjelokupne raspoložive materijalne dokumentacije vezane za navedenu prometnu nesreću, pa ga tim više sud drži stručnim, objektivnim i vjerodostojnim.

15. Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje prometnog vještaka, sud smatra da su i tužiteljica i osiguranik tuženika svojim radnjama pridonijeli nastanku prometne nezgode, no da je glavni uzrok prometne nesreće postupanje tužiteljice, odnosno njena radnja ulaska na cestu s prednošću prolaska, a da pri tome nije propustila sva vozila koja se kreću cestom sa prednošću prolaska, i da se sa sigurnošću uvjerila da radnju ulaza na cestu s prednošću prolaska prema položaju, smjeru kretanja i brzini osobnog automobila osiguranika tuženika može izvršiti na siguran način, odnosno ona je propustila zaustaviti se, te je postupila suprotno vidno postavljenom prometnom znaku "Stop" - obavezno zaustavljanje, zbog čega nije propustila sva vozila u prometnom smjeru koji se kreću cestom s prednošću prolaska, odnosno nije propustila osiguranika tuženika. Stoga sud zaključuje da glavni uzrok prometne nesreće  leži u postupanju tužiteljice, odnosno njenom propustu-nezaustavljanju na vidno postavljenom znaku "Stop" i nepropuštanju svih vozila koja se kreću u prometu cestom s prednošću prolaska, odnosno nepropuštanju osiguranika tuženika, a da je istoj pridonio i osiguranik tuženika, time što se ona kretala cestom s prednošću prolaska, te je pravilnom prometno-tehničkom provjerom mogla uočiti biciklistu i pravilnim reagiranjem spriječiti nastanak prometne nesreće.

16. Dakle oba sudionika prometne nesreće pridonijeli su nastanku iste, no osnovni uzrok ove prometne nezgode po mišljenju suda su radnje konkretno naprijed opisani propusti tužiteljice, pa sud smatra da je ona doprinijela nastanku prometne nezgode u omjeru od 60%, dok je doprinos osiguranika tuženika u prometnoj nezgodi cijenio obzirom na njegove radnje odnosno propuste na 40%.

17. S obzirom na navedeno tuženik je dužan naknaditi štetu tužiteljici, u smislu čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima (NN  35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - nastavno ZOO) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, razmjerno svojoj krivnji.

18. Na okolnost utvrđenja obujma i visine štete, izvršen je uvidu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, saslušana je tužiteljica, te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku  dr. V. Č., kirurgu.

19. Iz medicinske dokumentacije tužiteljice, kao i iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka V. Č. vidljivo je da je tužiteljica u navedenoj prometnoj nesreći zadobila natučenje glave, potres mozga, natučenje prsnog koša, serijski prijelom od drugog do sedmog rebra lijevo, izljeve u prsištu obostrano, obostrani pneumothorax (zrak u prsištu), prijelom prsne kosti na dva dijela, zrak ispod kože vrata i prsišta,  natučenje lijevo ramena, natučenje desnog režnja jetre, natučenje i oguljotine kože na oba koljena, natučenje zdjelice, akutnu insufijenciju disanja, krvarenje ispod spojnice lijevog oka i akutnu reakciju na stres. Dakle, radi se o više običnih, teških i lakih tjelesnih ozljeda, a zbog kojih je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 5 dana, bolove srednjeg intenziteta 15 dana, te bolove lakšeg intenziteta 55 dana i povremene bolove lakog intenziteta trajno tijekom života, a koji ulaze u pojačane napore.

Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka tužiteljica nije trpjela strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, jer je bila bez svijesti do prijema u bolnicu, trpjela je sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, sekundarni strah srednje jakog intenziteta 15 dana, te sekundarni strah lakog intenziteta 30 dana.

Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć (nekvalificirane osobe dakle radi se o nekvalificiranoj tuđoj pomoći) po izlasku iz bolnice mjesec dana do 3 sata dnevno, a nakon toga još mjesec dana do  2 sata dnevno.

Vještak je mišljenja da su kod tužiteljice preostale duševne boli zbog smanjena životnih aktivnosti u visini od 15%, radi zadobivenih ozljeda trpjet će tijekom života povremene glavobolje, bolove stjenke prsišta, nesigurnost pri hodu, smanjenje koncentracije, umanjenje mogućnosti dubokog udisaja, dispneju kod napora, a radi zaostalog straha više ne vozi bicikl i ima smetnje spavanja.

Navedeni vještak utvrđuje da uvidom u zdravstveni karton tužiteljice nije našao slične ili iste ozljede koje bi bile u uzročno-posljedičnoj vezi sa spornom prometnom nezgodom, a također utvrđuje da tužiteljica po izlasku iz bolnice nije imala troškove liječenja koje je trebala sama plaćati.

20. Na ovaj nalaz i mišljenje parnične  stranke nisu imale primjedbi. 

21. Cijeneći ovakav nalaz i mišljenje dr. V. Č. stav je suda da je njegov nalaz logičan, uvjerljiv i stručan, pogotovo što je potkrijepljen relevantnim materijalnim dokazima (iscrpnom medicinskog dokumentacijom tužiteljice), stoga sud ne nalazi razloga sumnjati u njega, tim više što parnične stranke na isti nisu imale primjedbi to mišljenje ničim nije dovedeno u sumnju, pitanje ili dvojbu.

22. Imajući u vidu brojnost i težinu tjelesnih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, postotak pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, starost tužiteljice (rođena 1954.), a cijeneći ovakav nalaz i mišljenje vještaka, mišljenje je suda da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i trpjela bolove kako su naprijed opisani, pa je stav suda da je tužiteljici za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova primjerena naknada iznos od 1.858,12 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužiteljice  od 60% (odnosno iznos od 1.114,87 eura), te je tužiteljici dosudio iznos od 743,25 eura.

23. Cijeneći da je tužiteljica trpjela strah kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, mišljenje je suda da je tužiteljici za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha primjerena naknada iznos od 929,06 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužiteljice od 60% (odnosno iznos od 557,43 eura), te je tužiteljici dosudio iznos od 371,63 eura. 

24. Imajući u vidu nalaz i mišljenje medicinskog vještaka po pitanju smanjenja životnih aktivnosti koji iznosi do 15%, sud za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 2.256,29 eura.  Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužiteljice  od 60% (odnosno iznos od 1.353,77 eura), te je tužiteljici dosudio iznos od 902,52 eura. 

25. Dakle, tužiteljici je na ime sveukupne neimovinske štete dosuđen ukupni iznos od 2.017,40 eura.

26. Imajući u vidu ocjenu tuđe pomoći utvrđene nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, odnosno opseg i trajanje tuđe pomoći koju je utvrdio vještak, sud smatra da je primjerena naknada za ovaj vid štete, temeljem čl. 233. Zakona o parničnom postupku (NN broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 - nastavno ZPP) iznos od 450,00 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužiteljice  od 60% (odnosno iznos od 270,00 eura), te je tužiteljici dosudio iznos od 180,00 eura. 

27. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona imala troškove liječenja koje je morala snositi sama, a isti se odnose na kupovinu kreme kojoj nije znala ime, i koju je dobivala na "privatni recept" od fizijatra, koju je trošila dva mjeseca, a cijena iste je 250,00 kn. Također iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona išla jednom u bolnicu u V. radi obavljanja CT glave i pluća, te dva puta na redovne kontrole kirurgu, a imala je i četiri odlaska fizijatru u D. z. u Ž. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj je u prometnoj nezgodi oštećen bicikl koji je u trenutku iste bio polovni, da se isti nije mogao popraviti, jer mu je u potpunosti bio oštećen zadnji kotač, a isti po slobodnoj procjeni cijeni na iznos od 500,00 kn. Ovom dijelu iskaza tužiteljice, tuženik nije prigovorio.

28. Kako je iz iskaza tužiteljica utvrđeno da je ona imala gore opisane troškove liječenja, a koje je morala snositi sama, primjenom čl. 223. ZPP može se smatrati primjerenim obzirom na količinu i cijenu usluga koje je tužiteljica morala koristiti, te period u kojem je isto morala koristiti da joj je sud na ime ovih troškova dosudio cjelokupni iznos od 26,42 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužiteljice  od 60% (odnosno iznos od  15,85 eura), te je tužiteljici dosudio iznos od  10,57 eura. 

29. Čl. 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13-nastavno ZOZO) propisano da osigurana osoba ima pravo na naknadu za trošak prijevoza, ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse, u mjestu koje je udaljeno 50 i više km od mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta. Kako je notorno da je mjesto Ž. udaljena od mjesta V. manje od 50 km (udaljenost Ž. – V. - 26 km), očito je da tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu putnog troška od HZZO, nego joj je isti dužan naknaditi tuženik.

30. Sud je tužiteljici mogao dosuditi na ime putnih troškova u vezi s liječenjem ukupni iznos od   26,42  eura,  a imajući u vidu broj odlazaka tužiteljice i to: ukupno 3 odlaska u bolnicu u V. (jedan odlazak radi obavljanja CT glave i pluća, te dva odlaska na redovne kontrole kirurgu), te 4 odlaska fizijatru u D. z. u Ž., imajući u vidu nespornu činjenicu da tužiteljica živi u Ž., te da joj je D. z. u Ž. u kojoj je obavljala fizikalne terapije od kuće udaljen 600 m u jednom smjeru odnosno 1,2 km u oba smjera (budući da je uvidom u Planer putovanja - Auto kartu H. utvrđeno da tužiteljica od ulice Lj. G. u kojoj živi do ulice F. R. u kojoj se nalazi D. z. Ž. ima 600 m u jednom smjeru). Imajući u vidu 4 odlaska na fizioterapiju, te da udaljenost od kuće tužiteljice do D. z. iznosi 1,2 km u oba smjera, kao i visinu cijene korištenja službenog vozila koja po 1 km iznosi 0,53 eura, kao i da je tužiteljica radi odlaska na fizikalne terapije morala ukupno prijeći 4,8 km, na ime ovih putnih troškova priznat joj iznos od 2,54 eura. Sud je imao u vidu iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je ona navela da je u bolnicu u V. morala ići ukupno tri puta, kao i visinu cijene autobusne putne karte od Ž. do V. i nazad, koja iznosi 7,96 eura u oba smjera, pa valjalo je tužiteljici dosuditi iznos od 23,88 eura, posebno uzimajući u obzir da ovi troškovi ne bi niti nastali tužiteljici da nije došlo do prometne nesreće i ozljeđivanja, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, odnosno broj odlazaka na liječenje, te cijenu prijevoza, kao i čl. 223. ZPP. Dakle, tužiteljici je na ime putnih troškova za odlazak na fizikalne terapije, te tri odlaska u bolnicu u V., utvrđen ukupni iznos od 26,42 eura, od kojeg iznosa je sud oduzeo iznos od 15,85 eura na ime utvrđenog doprinosa tužiteljice od 60%, te je tužiteljici na ime troškova liječenja dosudio ukupni iznos od 10,57 eura.

31. Vezano za troškove uništenog bicikla tužiteljica je navela da je u prometnoj nesreći oštećen bicikl, koji se može popraviti, da je isti bio u vrijeme prometne nesreće polovan, te ga po slobodnoj procjeni cijeni sa iznosom od 66,36 eura, stoga joj je sud sukladno čl. 223. ZPP na ime naknade ove imovinske štete utvrdio iznos od 66,36 eura, od kojeg iznosa je sud oduzeo iznos od 39,81 eura, na ime utvrđenog doprinosa tužiteljice od 60% vezano za troškove uništenog bicikla, stoga je tužiteljici na ime troškova uništenog bicikla dosudio ukupni iznos od 26,54 eura. 

31. Na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1103. i čl. 1086., u vezi sa čl. 29. st. 1. ZOO, pa je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu kamatu od 8. prosinca 2023. kao dana donošenja prvostupanjske odluke, jer je tako zahtijevao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. svibnja 2023., a sve po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. ZOO.

32.. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužiteljici u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22 i 88/22).

33. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka Đ. Š., A. P. i Z. Č. na okolnost nastanka štetnog događaja, ovo stoga što je sud saznanja o štetnom događaju prikupio od tužiteljice i saslušanog svjedoka V. V., koja je ujedno i sudionik sporne prometne nezgode, a pogotovo imajući u vidu da predloženi svjedoci nemaju bilo kakva neposredna saznanja o prometnoj nesreći, ovo stoga što u zapisniku o očevidu oni uopće nisu navedeni i evidentirani kao očevici iste, pa se izvođenje ovih dokaza ukazuje kao nebitno i nepotrebno.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP, prema kojoj je propisano da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen na iznos od 7.963,37 eura/60.000,00 kn, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 2.234,51 eura, uspio sa 28%, a tuženik sa 72%. 

U pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 64% (tužitelj: 100% + 28%=128% : 2 = 64% ; tuženik: 0 + 72 = 72 : 2= 36%), a iz čega proizlazi da je uspjeh tužitelja u ovom postupku u 64%, a tuženika 36%.

Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (64%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (36%), te se i na taj način dolazi do razlike od 28% (64%-36%=28%).

Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužiteljice, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istoj kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - nastavno OT), a koje se sastoje troška na ime sastava tužbe (Tbr. 8.1. OT), 2 obrazložena podneska, zastupanja na 5 ročišta (Tbr. 9.1. OT), svaka radnja po 100 bodova, odnosno ukupni iznosu od 800 bodova. Na  sve radnje tužiteljici je su priznate pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) u ukupnom iznosu od 200 bodova. Dakle tužiteljici je na ime ovih radnji priznat ukupni iznos od 1000 bodova, odnosno 1.990, 00 eura, imajući u vidu OT propisano vrijednost boda od 1,99 eura/15,00 kn.

Tužiteljici je također priznat iznos od 414,44 eura na ime troška prometnog vještačenja, iznos od 398,17 eura na ime na ime troška medicinskog vještačenja iznos od 147,32 eura na ime troška sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 70,34 eura na ime troška sudske pristojbe na presudu.

   Dakle, tužiteljici je priznat ukupni iznos od 3.017,27 eura.

   Od ovog iznosa tužiteljici je priznato 28% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa joj je odmjerena naknada troška u iznosu od 844,83 eura.

35.Tužiteljici nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,43 eura, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju OT naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je o trošku odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

U Županji 8. prosinca  2023.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Helena Zetić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž.,
2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima u OD G. i P. d.o.o. u Z.