REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2054/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku R. V., odvjetniku u S., protiv tuženice Općine P., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Bjelovaru broj Gž-499/2023-2 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2575/18 od 10. veljače 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Bjelovaru broj Gž-499/2023-2 od 13. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Bjelovaru broj Gž-499/2023-2 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2575/18 od 10. veljače 2023., uz tvrdnju da je pobijana presuda nezakonita.
2. 1. U prijedlogu je postavila slijedeća pravna pitanja:
"1. Smatraju li se nekretnine na česticama ili dijelovima čestica na kojima je ranije (prije stupanja na snagu Zakona o cestama) postojao put-cesta, a kojom su se koristili vlasnici susjednih parcela radi pristupa nerazvrstanom cestom u smislu Zakona o cestama?
2. Ima li nekadašnji vlasnik pravo na naknadu za nekretnine koje su u trenutku stupanja na snagu Zakona o cestama korištene za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona?
3. Kada počinje teći zastarni rok za isplatu naknade za nekretnine ako su iste u trenutku stupanja na snagu Zakona o cestama korištene za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika (pa se slijedom toga smatraju nerazvrstanim cestama)?
4. Smatra li se pogrešnom primjenom materijalnog prava ako sud kao pravnu osnovu uzme odredbu čl. 33. st. 1. ZVDSP, a koji zakon po sebi predstavlja lex generali u odnosu na Zakon o javnim cestama i Zakon o cestama, koji zakoni u odnosu na ZVDSP predstavljaju lex specialis?
2. 2. Za postavljena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješavanju tih pravnih pitanja, zbog čega su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razlog važnosti prvom pitanju navodi odluku revizijskog suda broj Rev-332/2021., za drugo pitanje razlog važnosti nalazi u odluci Ustavnog suda RH broj U-I- 6326/2011 od 7. veljače 2017. i Vrhovnog suda RH broj Rev 298/15-2 od 8. lipnja 2016., dok za ostala pitanja kao razlog važnosti navodi odluku Rev-1823/1994-2 od 16. veljače 1999.)
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj ističe se da o odgovorima postavljenim na naznačena pitanja ne ovisi odluka o ovom sporu te da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pogotovo jer da su postavljena pravna pitanja suprotna činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Prema utvrđenjima i pravnim shvaćanjima nižestupanjskih sudova nije sporno tužiteljevo suvlasništvo (1/9 dijela čk.br.1783) odnosno isključivo vlasništvo (čk.br.2109) predmetnih nekretnina, površina navedenih nekretnina prije provedenog odcjepljenja dijelova tih čestica, površina odcjepljenih dijelova nakon čega su isti upisani u zemljišnoj knjizi (2017.) kao nerazvrstana cesta (... i ...) u vlasništvu tužene, da su navedene ceste formiranje i izgrađene u sadašnjem stanju (asfaltirana cesta) tijekom 2017., te je tuženikov prigovor zastare ocijenjen neosnovanim s obzirom da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 21. svibnja 2018., a petogodišnji rok zastare počeo je teći 2017. godine, tj. trenutkom podnošenja zahtjeva za cijepanje predmetnih nekretnina te otpis oduzetih dijelova iz vlasništva tužitelja i upis vlasništva tuženika, pa navedeni rok do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja i da su navedeni određeni razlozi važnosti pojedinim pitanjima, međutim, postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda.
7. Naime, vezano za zahtjev za naknadu za oduzeto zemljište bez provedenog postupka i početka tijeka zastare revizijski sud je na sjednici građanskog odjela, održanoj 27. svibnja 2024., donio pravno shvaćanje prema kojem:
„Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova.
Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“
8. Osim toga za postavljena pitanja nisu izneseni ni odgovarajući razlozi njihove važnosti jer je odluka revizijskog suda broj Rev-332/2021 donesena u postupku po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva i u njoj nije izneseno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare za oduzete nekretnine, u odluci Ustavnog suda RH broj U-I- 6326/2011 od 7. veljače 2017. i Vrhovnog suda RH broj Rev 298/15-2 od 8. lipnja 2016., radi se o tužbi radi radi naknade štete na traktoru počinjene kaznenim djelom, dok prema odluci Rev-1823/1994-2 od 16. veljače 1999. zastara počinje teći od trenutka izgradnje ceste, kada više nije mogao tražiti predaju u posjed, iz čega proizlazi zaključak da za postavljena pitanja tuženica nije zapravo ni iznijela odgovarajuće razloge za postavljena pitanja.
9. Slijedom iznesenog je o prijedlogu tuženice, na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1, ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić, v.r.
