REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2361/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB …, iz P., …, kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u S., protiv tuženice M. Z., OIB …, SAD, …, L. A., …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-282/2019-3 od 1. prosinca 2022. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-637/2014-29 od 7. prosinca 2018., na sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela citirane drugostupanjske presude.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3.1. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.
- dalje: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
3.3. U navedenom smislu tuženica prvenstveno izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i to osobito osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava, koja povreda nije sama za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije. Pored toga od odgovora na prvo pitanje ne ovisi ishod spora kada su nižestupanjski sudovi naveli da u ovom predmetu nije primijenjena odredba čl. 12. st. 3. ZPP jer da tuženica nije obuhvaćena kaznenom presudom. U odnosu na drugo i treće pitanje polazi se od pogrešne pretpostavke da u odnosu na zajmodavca nisu utvrđene pretpostavke ništetnosti. Iznošenjem pravnih shvaćanja o postavljenim pitanjima i ocjenom provedenih dokaza tuženica osporava ocjenu provedenih dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopustivo u ovom stadiju postupka. Stoga od navedenih pitanja ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari te se ne radi ni o važnim pitanjima niti o razlozima za intervenciju ovog suda.
4. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to u odnosu na povredu prava na pravično suđenje (jer se tuženica poziva na arbitrarnost i izostanak relevantnih i dostatnih razloga obrazloženja pobijane odluke), valja odgovoriti da svojim navodima iz prijedloga tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Stoga kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog je odbačen, sve kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
