REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2368/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari S. D. iz P., OIB … kojeg zastupa punomoćnica K. J. J., odvjetnica u P., protiv tuženika A. P. d.o.o. O., OIB … zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. R. i I. J., iz O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Zagrebu, broj Gž R-789/2020-2 od 3. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-746/2016-52 od 15. svibnja 2020., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenjem revizije.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je odluka o otkazu od 13. listopada 2015. nedopuštena (toč. I/ I izreke), zahtjev da nije dopuštena odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava (toč. I/II izreke), da se ugovor o radu raskida s danom 30. studenoga 2015. (toč. I/III izreke) zahtjev kojim traži da se naloži tuženiku da tužitelju plati naknadu plaće od 13.000,00 kn za period od 13. listopada 2015. do 31. listopada 2015. zajedno sa pripadajućim kamatama (toč. I/IV izreke), zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati naknadu plaće od 25.800,00 kn za mjesec studeni 2015. sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2015. pa do isplate (toč. I/VII izreke), zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati razliku plaće od 10.000,00 kn za mjesec prosinac zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2016. pa do isplate (toč. I/VIII izreke), zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati razliku plaće od 10.000,00 kn za mjesec siječanj zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. veljače 2016. pa do isplate (toč. I/IX izreke), zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 3.500,00 kn na ime neisplaćenih plaća sa kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate (toč. I/XI izreke), zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 77.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (toč. I/XII izreke) kao i zahtjev kojim traži da mu tuženik naknadi parnični trošak (toč. I/XIII izreke).
2. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 5.700,00 kn za mjesec listopad na ime neisplaćene plaće sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenoga 2015. pa do isplate, da mu plati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor od 3.626,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu isplati 2.958,00 kn za mjesec rujan zajedno s kamatama od 15 listopada 2015 pa do isplate. Odbijen je preostali dio zahtjev za isplatu plaće za listopad 2015., preostali dio za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor preko dosuđenog iznosa te je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu plaće za rujan 2015.
3. Odbijen je alternativni tužbeni zahtjev tužitelja (toč. II izreke) te protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da mu tužitelj na ime naknade štete plati iznos od 140.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako su naznačeni pod toč. III izreke.
4. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I st. I/, st. /III, st. IV/, st. VII/, st. VIII/, st. IX/, st. X/ u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za isplatu plaće za rujan 2015., st. XI/, st. XII/ te st. XIII/ kao i pod točkom II. i IV izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen parnični trošak. Ujedno je ukinuta presuda u odbijajućem dijelu pod toč. I. st. V/ i st. VI/ te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka te zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
5. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio prijedlog za dopuštenje revizije uz prijedlog da se dopusti revizija protiv navedene presude.
6. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje presude, predlaže ga odbaciti kao nedopušten.
7. Prijedlog nije osnovan.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
9. Tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
Je li poslodavac ovlašten uvjetovati „narediti“ radniku da izvanredan liječnički pregled obavi isključivo u ustanovi koju odredi poslodavac iako postoje i druge licencirane ustanove u kojima su zdravstveni pregledi jednako vrijedni?
Je li poslodavac ovlašten radniku uvjetovati da izvanredan liječnički pregled obavlja isključivo u ustanovi koju odredi poslodavac ako je radnik spreman snositi troškove u drugoj ovlaštenoj licenciranoj ustanovi za takve preglede?
Je li radnikov pristanak da obavi izvanredan liječnički pregled ali ne u ustanovi koju odredi poslodavac nego u bilo kojoj drugoj ovlaštenoj ustanovi u EU predstavlja razlog za izvanredan otkaz, osobito tešku povredu radnog odnosa.
Je li poslodavac ovlašten bez mišljenja bilo kakvog zdravstvenog djelatnika uputiti radnika na izvanredan liječnički pregled, odnosno da li sumnja u zdravstveno i psihofizičko stanje treba biti temeljena na mišljenju zdravstvenog djelatnika ili neposrednog uvida poslodavca (ovo sve obzirom da se ista sumnja temelji na izjavi drugog radnika)?
10. Budući da postavljena pitanja ne samo da su činjenične naravi već se odnose isključivo na konkretan slučaj, odnosno nisu načelne prirode – to proizlazi da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Pri tom tužitelj ističe da nema prakse revizijskog suda u pitanjima koja je postavio ali ne navodi da bi praksa viših ili drugostupanjskih sudova bila nejedinstvena.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
