Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2515/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz S. D., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. E., odvjetniku u Š., protiv tuženika Grada Š., Š., OIB:…, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2119/2018-25 od 9. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2119/2018-25 od 9. svibnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj A. P. iz S. D., isključivi vlasnik dijela čest. zem. 5409/7 K.O. D. P. označenog slovima A-B-C-D-A, površine 43 m2, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe predmetnog postupka od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. M., dipl. ing. geod. zaprimljenog kod suda dana 17. lipnja 2020., koja skica mjesta očevida je sastavni dio presude (toč. 1.) kao i da se naloži tuženiku da preda tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari dio čest. zem. 5409/7 K.O. D. P. označen slovima A-B-C-D-A, površine 43 m2, sve sukladno skici mjesta očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. M., dipl. ing. geod. za potrebe predmetnog postupka zaprimljenog kod naslovnog suda dana 17. lipnja 2020., koja skica mjesta očevida je sastavni dio presude, te da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično ometanje vlasničkopravnih ovlaštenja tužitelja na opisanoj nekretnini.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva fizički izdvojenog dijela k.č.br. 5409/7 nerazvrstana cesta (ulica …) površine 16702 m2, upisana u zk.ul.br. 7257 K.O. D. P. gdje je u B vlastovnici uknjiženo: Grad Š., javno dobro u općoj uporabi, i to onaj dio koji je u skici mjerničkog vještaka M. M. od 17. lipnja 2020. označen slovima A-B-C-D-A površine 43 m2.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj kada navodi da su izneseni zaključci prvostupanjskog suda na kojima isti temelji pobijanu presudu su nepotkrijepljeni dokazima kao i kontradiktorni. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te ne predleži navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

6. Isto tako, tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tužitelj. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe ističe da je zemljišni pojas položen između asfaltirane ceste (katastarske oznake čest. zem. 5409/7 K.O. D. P.) i ogradnog zida tj. zida objekta položenog na nekretnini u nespornom vlasništvu tužitelja (u naravi kuće s okućnicom katastarske oznake čest. zgr. 1398 K.O. D. P.), sastavni dio dvorišta objekta tužitelja koji je prije ucrtavanja i evidentiranja istog kao sastavnog dijela nerazvrstane ceste aktualne katastarske oznake čest. zem. 5409/7 K.O. D. P. (upisane kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika) katastarski predstavljao dio nekretnine oznake čest. zgr. 1398 K.O. D. P. u vlasništvu tužitelja (ranije katastarske oznake čest. zem. 3369/7 K.O. D. P. koju je tužitelj stekao 1975. kupnjom od A. R. te se ujedno i upisao kao vlasnik iste na temelju isprave o rečenom pravnom poslu);

- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika utvrđeno da predmet spora površine 43 m2 katastarski predstavlja sastavni dio čest. zem. 5409/7 K.O. D. P., kao i da se u naravi radi o makadamskoj površini uz koju je položena asfaltirana cesta …. te koja je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazana kao površina omeđena slovima A-B-C-D-A, pri čemu je rub asfalta položen na liniji između točaka B-C, dok je ogradni zid nekretnine tužitelja odnosno odgovarajući zid objekta tužitelja prikazan na liniji omeđenoj slovima A-D, s tim da na terenu nisu vidljivi ostaci podzida koji bi se po tvrdnji tužitelja zaticao između točaka B i C. Isto tako je utvrđeno da jugoistočno od linije između točaka D i C zatečen je rub betona uz koji su zatečene električne instalacije za budući rasvjetni stup, dok sjeverozapadno od linije između točaka A i B nisu vidljive nikakve granice;

- da je predmet spora još od 80-ih godina prošlog stoljeća predstavljao sastavni dio makadamskog puta namijenjenog za promet vozilima i dostupnog većem broju korisnika (vlasnicima nekretnina do kojih se istim pristupalo).

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da je predmet spora još od 80-ih godina prošlog stoljeća predstavljao sastavni dio makadamskog puta namijenjenog za promet vozilima i dostupnog većem broju korisnika (vlasnicima nekretnina do kojih se istim pristupalo), a kako to uostalom proizlazi kako iz iskaza samog tužitelja koji je naveo da predmet spora zbog protivljenja susjeda B. nikada nije ograđivao te ujedno ogradni zid svoje nekretnine uvukao unutar gabarita iste, a na mjestu stvarne granice svoje parcele, u konkretnom slučaju vanjske granice predmeta spora, podigao je manji podzid unatoč kojem se površina ograđena istim i dalje mogla koristiti za promet te su vlasnici susjednih nekretnina prilikom prolaska predmetnim putem zahvaćali i sporni dio, kao i iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka J. B. koji je naveo da je na lice mjesta doselio 2000., kao i da mu je poznato da susjed B. tužitelju nije dopustio da svoju nekretninu ogradi do međe budući da bi na opisani način suzio cestu, zbog čega da je tijekom Domovinskog rata ogradni zid parcele tužitelja odstrane stričeva njegove supruge podignut do predmeta spora u ovoj parnici te svjedokinje M. M.² koja je navela da su za vrijeme Domovinskog rata njezin suprug i djever izvodili radove na podizanju ogradnog zida nekretnine tužitelja, a koji je navodio da predmet spora ne predstavlja tužiteljev teren izgrađen do granice predmeta spora. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je predmet spora i u vrijeme stupanja na snagu Zakona o cestama od 28. srpnja 2011. predstavljao sastavni dio nerazvrstane ceste u smislu odredbi čl. 131. st. 1. Zakona o cestama, odnosno pristupnu cestu do stambenih građevina – (članak 98. stavak 1. alineja 5. ZC) koji je ex lege, kraj navedenih činjenica, postao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području je položen, u konkretnom slučaju tuženika i to sve bez obzira na činjenicu što je predmet spora djelomičnim asfaltiranjem predmetne nerazvrstane ceste poduzetim prije nekoliko godina ostao neprekriven asfaltom, a sve polazeći od opisane namjene predmeta spora u vrijeme stupanja na snagu ZC.

9. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi vlasnikom spornog realnog dijela čest. zem. 5409/7 K.O. D. P., kao i da se tuženiku naloži da mu istog preda u posjed slobodnog od osoba i stvari te mu se zabrani "svako takvo ili slično ometanje vlasničkopravnih ovlaštenja tužitelja na opisanoj nekretnini" je neosnovan te prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te tuženik žalbenim navodima osporava utvrđeno činjenično stanje iznoseći vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Isto tako, na utvrđene činjenice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 98. st. 1. alineja 5., čl. 101. st. 1. te čl. 131. st.1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23, dalje: ZC).

11. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja javno dobro odnosno nerazvrstanu cestu na dan stupanja na snagu ZC jer da jasno proizlazi da je tužitelj podigavši podzid na potezu B-C skice mjesta očevida ogradio svoju nekretninu u gabaritima u kojima je isti navedenu nekretninu stekao od pok. A. R., valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani.

12. Naime, iz iskaza svjedoka J. B. proizlazi da se predmetni put koristio od pamtivijeka, ali da je ranije bio u užim gabaritima od današnjih, a isto tako iz iskaza svjedoka A. R. proizlazi da je 1964. prodao teren na kojem da je tužitelj kasnije sagradio kuću, s tim da je u to vrijeme taj teren sa svih strana bio ograđen suhozidom visine 50 - 70 cm i širine cca 0,5 - 1,0 m, a isto tako sjeverno od nekretnine tužitelja je postojao makadamski put još i u vrijeme dok je bio vlasnik nekretnine, a taj put je bio odmah uz njegovu nekretninu odnosno uz vanjsku plohu ogradnog zida. Isto tako, iz iskaza svjedoka Barišića proizlazi da put koji je danas asfaltiran, a prije makadam se koristi od pamtivijeka, ali ne u ovim gabaritima odnosno na dijelu gdje graniči s nekretninom tužitelja da je bio uži, a isto tako iz iskaza svjedokinje M. M.² proizlazi da je postojao put iza kuće tužitelja i to su bile gomile kamenja.

13. Slijedom toga, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je predmet spora u vrijeme stupanja na snagu ZC-a (28. srpnja 2011.) predstavljao sastavni dio nerazvrstane ceste u smislu odredbi čl. 131. st. 1. ZC (i to po ocjeni ovog suda pristupnu cestu do stambenih građevina - članak 98. stavak 1. alineja 5. ZC) koji je ex lege, postao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području je položen, u konkretnom slučaju tuženika i to sve bez obzira na činjenicu što je predmet spora djelomičnim asfaltiranjem predmetne nerazvrstane ceste poduzetim prije nekoliko godina ostao neprekriven asfaltom, a sve polazeći od opisane namjene predmeta spora u vrijeme stupanja na snagu ZC.

14. Prema tome, predmetni put, koje je i dio utužena nekretnina, kao nerazvrstana cesta u današnjim gabaritima koristio se i prije 2011. jer je vidljivo na snimkama iz geoportala da je predmetna cesta postojala još od 2006. pri čemu je utužena nekretnina ostala izvan ogradnog dvorišnog zida tužitelja, tako da se radi o nerazvrstanoj cesti koja ima javni karakter i koja je u vlasništvu tuženika.

15. Naime, prema odredbama čl. 101. st. 1. i 2. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

16. Isto tako, Zakon je propisao stjecanje temeljem zakona u odnosu na zemljišne površine koje se na dan stupanja na snagu ZC (28. srpnja 2011.) faktično koriste za promet vozila i koje su pristupačne većem broju korisnika pa je tako u čl. 131. st. 1. ZC, propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Slijedom toga, kako je utvrđeno da se sporna površina još 80-tih godina 20. stoljeća, pa tako i na dan 28. srpnja 2011., sve do danas, koristila za promet vozila i bila pristupačna većem broju korisnika, a nije riječ o javnoj cesti, tako da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem zakona.

17. Pritom nije odlučno, a niti od pravne važnosti da li je ta površina bila unutar granica neke od susjednih zemljišnih čestica, konkretno k.č.br. 3369/7 k.o. D. P., kao ni to što je tu česticu tužitelj 1975. kupio od A. R., a kako to pogrešno drži tužitelj. 18. Naime, čestica k.č.br. 3369/7 je postojala do parcelacije koja je napravljena najkasnije 2018. kad je njen središnji dio dobio novu oznaku k.č.br. 1398 k.o. D. P., a sporna površina je priključena novoj, mnogo većoj čestici k.č.br. 5409/7 koja obuhvaća južni dio predmetne nerazvrstane ceste zvane ulica …, onaj koji se nalazi unutar granica k.o. D. P., dok sjeverni dio ceste se nalazi u granicama k.o. M. pa zbog toga ima drugačiju oznaku, kako proizlazi iz skica mjernika K. i M. te izvatka iz zk. za k.č.br. 5409/7.

19. Prema tome, odlučna je činjenica što je sporna površina na dan stupanja na snagu ZC bila faktično dio nerazvrstane ceste i to zato jer je predmetna cesta postojala još od 2006. i koristila se kao put kako proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da predmetna nekretnina nikada nije predstavljala javni put već vlasništvo tužitelja jer je sporna površina desetljećima, barem od 80-tih godina 20. stoljeća, faktično korištena kao nerazvrstana cesta.

20. Isto tako, neuvjerljivi su i životno nelogični navodi tužitelja da su radnici koji su radili ogradu oko njegove kuće, a koje je on sam angažirao, sagradili ogradni zid na liniji A-D "pod pritiskom susjeda", te da je on to naknadno saznao i na samoj međi nekretnine koju je isti stekao kupoprodajom od A. R. podigao podzid visine cca 5 cm kako bi uzeo posjed svoje nekretnine u gabaritima jer nije uobičajeno da radnici na gradilištu na "svoju ruku" rade nešto protivno volji investitora.

21. Također, neodlučna je okolnost da sporna površina nije asfaltirana već se u naravi radi o makadamskoj površini uz koju je položena asfaltirana cesta …. Naime, ulica … je asfaltirana tek nedavno, u lipnju 2019. (prema navodu samog tužitelja), nakon što je ova parnica već započela (utuženo je 15. listopada 2018.), a do tad je to sve bila našodrana površina.

22. Isto tako, na fotografiji na listu 16 spisa vidi se stanje lica mjesta nakon što su tužiteljevi radnici sagradili ogradu (betonski parapet i žičana ograda) duž pravca A-D (tik uz sjeverni zid tužiteljeve kuće) očevidne skice, a zapaža se i kako je tad ulica … bila našodrana, pri čemu su dobro uočljivi i kolotragovi koji ukazuju na čest provoz vozilima. Iz ovih znakova je razvidno kako je čitava ovdje sporna površina unutar gabarita ulice …, a što je sve razvidno i s priloženih zračnih snimka uzetih s Geoportala na listovima 24 do 26 spisa, tako da su neosnovani žalbeni navodi da bi sporna površina bila tužiteljevo vlasništvo.

23. Dakle, pravilno je utvrđeno da je sporna površina na dan 28. srpnja 2011. faktično bila dio površine spominjane nerazvrstane ceste, a prema čl. 101. st. 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

24. Ostali žalbeni navodi tužitelja svode se na preocjenjivanje iskaza saslušanih svjedoka pri čemu tužitelj izlaže svoje viđenje pravne situacije koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, a vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP-a).

25. Prema tome, sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

26. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.