REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-687/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O., iz B. D., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik H. L. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja i presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-141/2021-2 od 11. listopada 2023. kojima je odlučeno ne dopustiti preinaku tužbe od 9. srpnja 2020., te je dijelom ukinuta, dijelom preinačena i dijelom potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 556/2018-33 od 18. siječnja 2021., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje i presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 141/2021-2 od 11. listopada 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe od 9. srpnja 2020., u dijelu pod točkom II. a) izreke kojim je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-556/2018-33 od 18. siječnja 2021. ukinuta u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 1.146,06 EUR/8.635,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. listopada 2018. do isplate, u dijelu pod točkom II. b) izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka i u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o trošku žalbenog postupka, te se u navedenim dijelovima predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da isplati tužitelju I. O. iznos od 17.419,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 14.955,00 kn od 19. listopada 2018. do isplate, a na iznos od 2.464,00 kn od 18. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.886,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20.2.2018. do isplate, zakonske zatezne kamate na iznos od 14.955,00 kn od 20.2.2018. do 18.10.2018., zakonske zatezne kamate na iznos od 2.464,00 kn od 20.2.2018. do 17.1.2021. te naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.927,12 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.775,00 kn, kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 9. srpnja 2020.

II. Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-556/2018-33 od 18. siječnja 2021. u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke)

a) ukida

- u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 1.146,06 EUR/8.635,00 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2018. do isplate, kao i u dijelu točke I izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime imovinske štete iznos od 29,73 EUR/224,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2021. do isplate.

b) preinačuje

- u dijelu točke I. izreke presude kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 102,20 EUR/770,00 kn zakonske zatezne kamate za razdoblje od 19. listopada 2018. do 27. svibnja 2020. tako da se u tom dijelu zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata odbija kao neosnovan,

- u dijelu točke I. izreke presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka tako da taj dio sad glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 889,33 EUR/6.700,65 kn sa zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

c) potvrđuje

- u preostalom dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 838,81 EUR/6.320,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 736,61 EUR/5.550,00 kn teku od 19. listopada 2018., a na iznos od 102,20 EUR/770,00 kuna od 28. svibnja 2020. do isplate, te u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime imovinske štete iznos od 297,30 EUR/2.224,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2021. do isplate kao i u točki III. izreke kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 118,73 EUR/894,60 kn u roku od 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 477/2024-2 od 6. veljače 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv rješenja i presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 141/2021-2 od 11. listopada 2023. u dijelu pod točkom I., točkom II. a) i b) i točkom III. izreke u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Je li primjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. izražena kroz pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., činjenica koja bi u smislu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku omogućavala povećanje tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka?“.

4. Tužitelj je na temelju dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno navodima revizije.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbaciti, podredno je odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet revizijskog stadija postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prema povećanom tužbenom zahtjevu koji je tužitelj zatražio nakon zaključenja prethodnog postupka uslijed donesenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Orijentacijski kriteriji VSRH) od 29. studenog 2002.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev odnosno preinačio tužbu nakon okončanja prethodnog postupka, podneskom od 9. srpnja 2020., navodeći kao razlog povišenja zahtjeva donošenje novih Orijentacijskih kriterija VSRH.

9.1. Prvostupanjski sud nije donio rješenje o preinaci tužbe, ali je presudio sukladno povišenom zahtjevu tužitelja postavljenom u podnesku od 9. srpnja 2020.

9.2. Drugostupanjski sud je zaključio da je preinaka tužbe moguća do zaključenja glavne rasprave pod uvjetom iz čl. 190. st. 2. ZPP, koje pretpostavke da nisu ispunjene donošenjem novih Orijentacijskih kriterija VSRH. Stoga je odlučio da se ne dopušta preinaka tužbe od 9. srpnja 2020. te je ujedno u odnosu na razliku između prijašnjeg tužbenog zahtjeva i povećanog tužbenog zahtjeva ukinuo prvostupanjsku presudu primjenom čl. 369. st. 5. ZPP, ocijenivši da je u tom dijelu tužbeni zahtjev prekoračen.

10. Mjerodavne odredbe čl. 190. ZPP glase:

(1) Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

(3) Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11. Prema shvaćanju ovog suda, donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP.

12. Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima VSRH od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.

13. Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.

14. Stoga se tužiteljima ne može staviti na teret njihov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nisu tužbenim zahtjevom tražili povećane iznose naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bili odbijeni (istovjetno pravno shvaćanje je navedeno primjerice u odluci ovog suda broj Rev 1024/2023 od 3. siječnja 2024.).

15. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi: Tužitelj može preinačiti tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku.

16. U konkretnom slučaju, nisu ispunjene pretpostavke za preinaku drugostupanjske odluke budući da drugostupanjski sud (smatrajući isto neodlučnim uslijed odluke kojom ne dopušta preinaku) nije odgovorio na žalbene prigovore tuženika o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP počinjenoj propuštanjem dostave podneska kojim je tužba preinačena, kao niti na ostale prigovore tuženika iznesene u žalbi. Stoga je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u navedenom dijelu vratiti tom sudu na ponovno suđenje (čl. 391. st. 7. ZPP).

17. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP), a o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

18. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) dvojno su iskazane cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.