REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4379/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Krka & Krka odvjetničko društvo d.o.o. u Splitu, protiv tuženika BRA-MA kreditna unija u stečaju, OIB 96497966580, Split, Put Firula 53, kojeg zastupa osporavatelj GU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Krželj, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika–osporavatelja za dopuštenje revizije protiv dijela rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske sadržanog u presudi poslovnog broja Pž-1249/2023-2 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena odluka o troškovima Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-548/2022-6 od 10. siječnja 2023., na sjednici 28. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik zastupan po osporavatelju podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke navedene u uvodu ove odluke.
2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog protivio istom i predložio je isti odbaciti. Zahtijeva troškove tog odgovora.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik (osporavatelj) kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravno pitanje za koje smatra da je važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Pobijana odluka temelji se na zaključku da je osporavatelj priznate tražbine stečajnog vjerovnika po stečajnom upravitelju dužan snositi troškove parničnog postupka, jer da je svojim osporavanjem, s kojim u parnici nije uspio, uzrokovao troškove postupka.
6. Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženik (osporavatelj), u bitnome, pita je li kod vođenja parnice u ime i za račun stečajnog dužnika troškove postupka protivne strane snosi izravno osporavatelj ili ih snosi stečajni dužnik koji bi potom bio ovlašten te troškove zahtijevati od osporavatelja.
7. Prema odredbi čl. 385.a ZPP st. 1. ovaj sud će dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koji su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali i koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
8. Podnositelj prijedloga u razlozima važnosti navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici 6. srpnja 2006. zauzeo drugačije pravno shvaćanje te se poziva na pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-290/19-9 od 18. listopada 2019. i poslovni broj P-294/19-7 od 24. veljače 2020. te navodi kako se radi o pitanju o kojem nema sudske prakse ovog suda.
9.1. Vezano za pozivanje na pravomoćne odluke prvostupanjskih sudova u kojima bi bilo izraženo protivno pravno shvaćanje, predlagatelju valja odgovoriti da se zakonitost pravnog shvaćanja prvostupanjskih sudova ocjenjuje u postupku po redovnim pravim lijekovima. Tek pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskim odlukama (kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava) u slučaju njihove međusobne nepodudarnosti može zahtijevati intervenciju revizijskog suda radi ujednačenja sudske prakse - osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prakse.
9.2. Kada se predlagatelj poziva na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske sa sjednice 6. srpnja 2006. za naglasiti je da se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji jer to shvaćanje glasi da „vjerovnici–osporavatelji koji su vodili parnicu bez sudjelovanja stečajnog upravitelja su dužni naknaditi /vratiti u stečajnu masu/ troškove vođenja parnice koja nije bila korisna za masu“. To pravno shvaćanje nema značaj koji mu pripisuje predlagatelj u tumačenju tog shvaćanja. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1161/2022-2 od 6. rujna 2022. , dakle u recentnoj praksi, (protiv istog tuženika kao u ovoj parnici gdje ga zastupa isti osporavatelj kao u ovoj) jasno je navedeno (odlomak 14.) da „.... navedeno nije protivno shvaćanju zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovog suda od 6. srpnja 2006. na koje se poziva žalitelj, jer je cilj tog shvaćanja da vjerovnici koji su osporili tražbinu (koju je priznao stečajni upravitelj) snose rizik plaćanja troškova izgubljen parnice“. Korespondirajući pravni stav zauzet je i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2768/2020-2 od 12. veljače 2021. Stoga pozivanje na razloge važnosti suprotnosti sa pravnim shvaćanjem odjelne sjenice Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije od utjecaja jer to shvaćanje nije sadržaja kako ga tumači ovdje predlagatelj, a što potvrđuju i odluke istog suda koje su slijedile nakon razdoblja u kojem je citirano shvaćanje doneseno i koje odluke su u svom pravnom stavu podudarne ovdje pobijanoj odluci.
9.3. Navod predlagatelja da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, kao takav, ne opravdava intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, osobito stoga što je sudska praksa višeg suda jedinstvena.
10. U tom smislu i ovaj sud u Revd-4876/2022-2 od 31. siječnja 2023.
11. Slijedom navedenoga ovaj sud je ocijenio da izloženi razlozi u prijedlogu za dopuštenje revizije ne čine naznačeno pitanje važnim pravnim pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.
12. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
