Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-387/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S., P., OIB:…, zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici iz S., protiv tuženika S. E. G. d.o.o., S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku O. T., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12259/2021-47 od 8. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12259/2021-47 od 8. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12259/2021-47 od 8. ožujka 2024. kojim je odbačena tužba da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena usmena Odluka tuženika S. E. G. d.o.o., S., OIB:… o otkazu Ugovora o radu tužitelju M. S., iz P., S., OIB:… , te da su Odluka-Očitovanje tuženika od 16.12.2020., te Odluka-Očitovanje od 20.01.2021. na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava; nezakoniti i nedopušteni

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom rješenje odbačena je tužba tužitelja da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena usmena Odluka tuženika S. E. G. d.o.o., o otkazu Ugovora o radu tužitelju te da su Odluka -Očitovanje tuženika od 16.12.2020., te Odluka-Očitovanje od 20.01.2021. na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava; nezakoniti i nedopušteni. (toč. 1.). Isto tako, presudom istog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu da se utvrdi da tužitelju nije prestao radnik odnos kod tuženika (toč. 2.), da se određuje kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan donošenja prvostupanjske presude u ovom postupku (toč. 3.), da se naloži tuženiku da isplati tužitelju sve neisplaćene pripadajuće bruto plaće u iznosu od 20.980,12 € prema vještačkom nalazu Centra za financijska vještačenja d.o.o. od ožujka 2023. i to od dana 24. studenog 2020. tj. dana nezakonitog otkaza do dana izrade vještačkog nalaza te narednih 749,29 € koji dospijevaju za svaki mjesec do dana donošenja prvostupanjske presude sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. 4), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade štete iznos od 5.994,30 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. 5.) te da se naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama (toč. 6. izreke). Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.875,00 € sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. ožujka 2024. pa do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 € sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 8. ožujka 2024. pa do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. i II. te protiv rješenja kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti usmene odluke tuženika o otkazu ugovora o radu kao i očitovanja tuženika od 16. prosinca 2020. i 20. siječnja 2021. te sudski raskid radnog odnosa te naknada plaće i naknada štete zbog sudskog raskida radnog odnosa (čl. 133 i čl. 125 Zakona o radu, "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR).

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tužitelj ističe u žalbi.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 22. svibnja 2020. kojim je raspoređen na poslove i radne zadatke vozača autobusa u Stručnoj službi za prijevoz trgovačkog društva tuženika, na određeno vrijeme najduže do 21. svibnja 2021.;

- da je tuženik 23. studenoga 2020. usmeno obavijestio tužitelja o otkazu ugovora o radu te mu je usmeno rečeno da ne mora više dolaziti na posao bez ikakvog obrazloženja, a otkaz ugovora o radu tužitelju nikada nije dostavljen da bi tužitelj već idućeg dana odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog sustava te mu je poništena dozvola za boravak i rad;

- da iz uvida u potvrdu HZMO-a proizlazi da je tužitelj odjavljen iz radnog odnosa dana 23. studenoga 2020., a koju činjenicu navodi i tužitelj u tužbi, kao i tuženik tijekom postupka.;

- da je tužitelj saznao za povredu obveze iz radnog odnosa koja se sastoji u usmenom priopćenju odluke o otkazu te odjavi tužitelja sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja koju je tuženik učinio 23. studenoga 2020., te je sukladno odredbi čl. 133 st. 1 ZR, dana 11. prosinca 2020., prema spisu priležećoj povratnici, uložio zahtjev za zaštitu prava u kojem se navodi to da je tužitelju usmeno otkazan ugovor o radu te da je odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog sustava;

- da je tuženik 14. prosinca 2020. zaprimio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, te je na isti odgovorio dopisom od 16. prosinca 2020. te se na njega punomoćnica tužitelja referira u svom drugom ponovljenom zahtjevu za zaštitu prava od 12. siječnja 2021. u kojem navodi da ponovno podnosi zahtjev za zaštitu prava navodeći da tužitelj nije ništa zaprimio po dopisu od 16. prosinca 2020.;

- da je tuženik po primitku dopisa tužitelja uputio dopis tužitelju kojim se očituje na dopis tužitelja zaprimljen 13. siječnja 2021.;

- da je očitovanje tuženika od 16. prosinca 2020. dostavljeno punomoćnici tužitelja prije 12. siječnja 2021., budući da se punomoćnica tužitelja osvrće na dopis tuženika u zahtjevu za zaštitu prava od 12. siječnja 2021. te je tužitelj podnio tužbu 27. siječnja 2021.;

- da se tuženik očitovao na ponovljeni zahtjev za zaštitu prava dopisom od 13. siječnja 2021.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj pravilno postupio, imajući na umu da se povreda obveze iz radnog odnosa može učiniti i usmeno, odnosno konkludentnim radnjama, kao što je odjava sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, kada je i protiv takve povrede uložio zahtjev za zaštitu prava iz čl. 133 st. 1 ZR u roku koji je tom odredbom propisan, ali nakon primitka očitovanja tuženika, tužitelj nije u roku iz čl. 133. st. 2 ZR podnio tužbu sudu. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da nije od utjecaja činjenica što je tužitelj dana 12. siječnja 2021. ponovno uložio zahtjev za zaštitu prava, budući da je u odnosu na usmenu odluku o otkazu i povredu koja se dogodila 23. studenoga 2020. za tužitelja počeo teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava od dana saznanja za tu povredu (koji dan nije jasno utvrđen, međutim u svakom slučaju je u pitanju period prije 11. prosinca 2020. kada punomoćnica tužitelja podnosi zahtjev za zaštitu prava), a potom rok za podnošenje tužbe od dana primitka očitovanja tuženika od 16. prosinca 2020. Stoga, s obzirom da je 12. siječnja 2021. sastavljen novi zahtjev za zaštitu prava u kojem se spominje očitovanje tuženika od 16. prosinca 2020., rok za podnošenje tužbe tužitelju je najkasnije počeo teći 12. siječnja 2021., što znači da je isti istekao 26. siječnja 2021. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da kako je tužba podnesena 27. siječnja 2021., odnosno izvan roka iz čl. 133 st. 2 ZR, takva tužba je nepravodobna te ju je valjalo odbaciti kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR, utvrdivši da je tužba nepravodobna, a samim tim Odluka o otkazu Ugovora o radu proizvodi pravne učinke pa nije osnovan zahtjev tužitelja za sudskim raskidom, naknadom plaće i naknadom štete.

12. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da pobijana Odluka o otkazu nije pravilna jer je pravodobno podnio zahtjev zaštitu prava 11. prosinca 2020. te ponovo zahtjev za zaštitu prava 12. siječnja 2020. jer mu još uvijek nije uručena niti jedna vrsta otkaza, navodeći pri tome da mu na ponovljeni Zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio, a zbog čega da je 27. siječnja 2021. podnio tužbu jer mu poslodavac niti na ponovno traženje nije udovoljio.

13. Međutim, takvi su navodi neosnovani jer je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR, kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava kao i st. 2. istog članka kojim je propisano ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

14. Slijedom toga, tužitelj je pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava 11. prosinca 2020. jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik 23. studenoga 2020. usmeno obavijestio tužitelja o otkazu ugovora o radu te mu je usmeno rečeno da ne mora više dolaziti na posao bez ikakvog obrazloženja, a otkaz ugovora o radu tužitelju nikada nije dostavljen da bi tužitelj već idućeg dana odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog sustava te mu je poništena dozvola za boravak i rad. Na takav zahtjev za zaštitu prava poslodavac se očitovao 16. prosinca 2020., te je tužitelj umjesto da je podnio tužbu budući da poslodavac nije postupio po njegovom zahtjevu, podnio ponovljeni zahtjev za zaštitu prava 12. siječnja 2021. radi identične povrede, a nakon čega je podnio tužbu tek 27. siječnja 2021.

15. Prema tome, kako je tuženik na zahtjev za zaštitu prava odgovorio 16. prosinca 2020. te kako je utvrđeno tijekom postupka da je rok za podnošenje tužbe tužitelju je najkasnije počeo teći 12. siječnja 2021., to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je rok za podnošenje tužbe istekao 26. siječnja 2021. tako da je tužba podnesena 27. siječnja 2021., nepravodobna odnosno izvan roka iz čl. 133 st. 2 ZR.

16. Pri tome, valja napomenuti da suprotno žalbenim navodima rok za podnošenje tužbe ne računa se od ponovljenog zahtjeva za zaštitu prava koji se odnosi na istu (identičnu) povredu prava iz radnog odnosa kako to tvrdi žalitelj jer bi se na taj način protivno odredbama Zakona o radu produljivao rok za podnošenje tužbe iz čl. 133. st. 2. ZR podnošenjem neograničenih zahtjeva za zaštitu prava zbog iste povrede iz radnog odnosa.

17. U odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

18. Slijedom svega navedenog, kako je tužitelj tužbu podnio izvan roka iz čl. 133. st. 2. ZR, pravilno je prvostupanjski sud takvu tužbu odbacio, te je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno. (čl. 380. st. 2. ZPP).

19. Nadalje, kako je tužba tužitelja odbačena u dijelu u kojem se traži utvrđenje nezakonitosti usmene odluke o otkazu, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, odnosno da se isti raskine sa danom donošenja prvostupanjske presude, budući da je radni odnos tužitelja kod tuženika doista prestao 23. studenoga 2020., a taj prestanak nije valjano utvrđen nezakonitim u sudskom postupku, pa nema pravne osnove niti da se prihvati tužbeni zahtjev za neisplaćene pripadajuće bruto plaće kao ni naknada štete zbog sudskog raskida.

20. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu.

21. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

22. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

23. Isto tako, zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. III. izreke rješenja).

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.