Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kv II-181/2024-3

Kir-428/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Nedeljka Baloga, zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 2. i čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja sutkinje istrage ovog suda poslovni broj Kir-428/2024-3 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog Nedeljka Baloga kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sutkinje istrage ovog suda protiv okrivljenog Nedeljka Baloga na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) određen je istražni zatvor na najdulje mjesec dana računajući od 13. svibnja 2024.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni Nedeljko Balog po branitelju Vedranu Barišiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s žalbenim prijedlogom za ukidanje pobijanog rješenja i puštanje okrivljenika na slobodu, uz podredno određivanje mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 1., 4. i 5. ZKP/08.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 tvrdnjom da pobijano rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama jer nema obrazloženja o mogućnosti primjene mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.

4.1. Suprotno prednjemu, pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge i u pogledu utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, kao i u pogledu nemogućnosti primjene blažih mjera. To što žalitelj osporava pravilnost takvih utvrđenja, potpada pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojem dijelu će se odgovoriti na te prigovore. Naime, o nemogućnosti primjene blažih mjera sutkinja istrage govori pod toč. 7. razloga pobijanog rješenja, pa stoga nije ostvarena istaknuta bitna povreda iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08 koja postoji samo kada u pobijanoj odluci izostanu razlozi o odlučnim činjenicama uopće.

4.2. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povreda na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da pobijano rješenje ne bi donijelo nadležno tijelo, a nije utvrđeno postojanje niti povreda materijalnog prava na štetu okrivljenika.

5. Žalitelj tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo, polazeći od sadržaja svoje obrane te tvrdnji o sklonosti žrtve lažnom prijavljivanju, čemu dodaje vlastito tumačenje medicinskih nalaza za žrtvu. Osim toga žalitelj osporava pravilnost činjeničnog utvrđenja o svijesti okrivljenika o posebnoj ranjivosti žrtve zbog teške duševne smetnje, pri čemu apostrofira dio obrazloženja da je okrivljenik mogao biti "zasigurno svjestan da se radi o žrtvi koja ima intelektualne poteškoće". Osporava se i pravilnost zaključka da postoji iteracijska opasnost okrivljenika, a pod istom žalbenom osnovom se osporava zaključak da se ista svrha kao istražnim zatvorom ne bi mogla ostvariti i mjerama opreza.

6. Pitanje ocjene vjerodostojnosti izjave žrtve je nešto čime se u ovoj fazi postupka može baviti isključivo ocjenom na prvi pogled, na koji način je i procijenjena izjava žrtve, koju podupiru izjave presumptivnih svjedoka Jadranke Cener, Ivana Cenera i Senade Bogdan. Naime, ovi presumptivni svjedoci govore o tome da su čuli zapomaganje i da je žrtva zamolila pomoć i ispričala koje radnje je u odnosu na nju poduzeo okrivljenik. Navedene zaključke ne dovodi u pitanje žalbena argumentacija o ranijem ponašanju žrtve, kao niti medicinska dokumentacija. U ovoj fazi postupka sud o postojanju kaznenog djela zaključuje na razini osnovane sumnje koja postoji kada veći broj dokaza upućuje na zaključak da je počinjeno kazneno djelo, nasuprot zaključku o protivnome. Stoga je potpuno ispravno u pobijanom rješenju zaključeno da pribavljeni dokazi i obavijesti na većoj razini vjerojatnosti potvrđuju da je okrivljenik počinio kazneno djelo, od manje vjerojatnosti o protivnome. Okrivljeniku se stavlja na teret da je bio svjestan posebne ranjivosti žrtve zbog teških duševnih smetnji, što je obrazloženo podacima o utvrđivanju invaliditeta žrtve, podacima o njezinom neuobičajenom ponašanju kod druženja s okrivljenikom što govori u prilog zaključku da je okrivljenik bio svjestan duševnih poteškoća žrtve. I ovdje se o ovoj kvalifikatornoj okolnosti valja zaključiti na razini osnovane sumnje, te utvrditi da takva sumnja postoji, usprkos nespretnom izričaju o tome da je okrivljenik zasigurno bio svjestan intelektualnih poteškoća žrtve.

6.1. O sklonosti okrivljenika činjenju kaznenih djela sutkinja istrage ispravno zaključuje na temelju podataka o nepravomoćnoj osuđivanosti, podignutim optužnicama i vođenju kaznenih postupaka, kao i podacima o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika. Iz navedenih podataka proizlazi da okrivljenik od maloljetne dobi, uz eskalaciju nakon punoljetnosti, pokazuje sklonost činjenju različitih kaznenih djela, koja sklonost kulminira, osnovano se sumnja, počinjenjem predmetnog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, pa navedeno tvori iteracijsku opasnost okrivljenika. Žalbeni navodi o protivnome ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

7. U pobijanom rješenju obrazloženo je zbog čega sutkinja istrage smatra da se ista svrha kao istražnim zatvorom ne može ostvariti bilo kojom drugom blažom mjerom, koje stajalište prihvaća i ovo vijeće. Postojanje i aktualnost koluzione i iteracijske opasnosti okrivljenika ukazuje na potrebu određivanja i daljnjeg trajanja istražnog zatvora, koju mjeru ne mogu ostvariti blaže mjere.

8. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 28. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Brđanović