REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-336/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz P., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., S., OIB... i tuženika D. k. d.o.o., S., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-479/2020-3 od 19. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Splitu poslovni broj Pn- 102/19 od 25. veljače 2020., u sjednici održanoj 28. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosima od 300.000,00 kn, 1.920,00 kn i 73.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe i naloženo je tužitelju da tuženiku D. k. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 118.250,00 kn. 2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a prvostupanjsko rješenje je potvrđeno u dijelu kojim nije dopuštena preinaka tužbe i u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku Dalmacija koncert d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 78.125,00 kn, dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 40.125,00 kn.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 4577/2021-2 od 26. listopada 2021., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: „a) je li aktivirana i bačena petarda iznad glava gledatelja na organiziranom dočeku Nove godine predstavlja opasnu stvar?
b) je li organizator priredbe/dočeka Nove godine obavlja opasnu djelatnost ako je dopustio unošenje na priredbu eksplozivnih sredstava/petardi čijom upotrebom može doći do ozljeđivanja ljudi na toj priredbi?
c) je li organizator priredbe/dočeka Nove godine odgovara za štetu oštećenom na toj priredbi od aktivirane petarde po načelu uzročnosti ako je propustio da se na priredbu unose i aktiviraju eksplozivna sredstva/petarde čijom je upotrebom došlo do teškog oštećenja zdravlja sudionika priredbe?
d) je li organizator priredbe/dočeka Nove godine odgovara oštećenom na toj priredbi od krhotina petarde po osnovu krivnje ako je redarska služba koju je angažirao organizator priredbe propustila poduzeti ugovorene sigurnosne mjere kojima bi spriječila unošenje eksplozivnih sredstava/petardi na priredbu i njihovu upotrebu?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena te predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete pretrpljene 31. prosinca 2012. na dočeku Nove 2013. godine na R. u S., kada mu je od bačene petarde ozlijeđeno lijevo oko, te je zbog pada imao i druge tjelesne ozljede. Tužbeni zahtjev u tužbi tužitelj temelji na odgovornosti tuženika kao organizatora priredbe u smislu odredbe čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), a žalbom i revizijom otvara i pitanje odgovornosti tuženika po načelu presumirane krivnje.
8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev izrazivši u bitnom shvaćanje da se u konkretnom slučaju ne radi o objektivnoj odgovornosti tuženika, odnosno opasnoj djelatnosti, niti o odgovornosti tuženika kao organizatora priredbe, jer se ne radi o nikakvim izvanrednim okolnostima (gibanje masa, nered), a niti je organiziranje dočeka Nove godine opasna djelatnost niti se bacanje petarde može podvesti pod opći nered, slijedom čega tuženici ne odgovaraju po načelu uzročnosti, a na temelju koje odgovornosti tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Drugostupanjskom presudom, sadržajno, pozivom na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP-a, otklonjene su tvrdnje, prvi put isticane u žalbi, o odgovornosti tuženika u propustu organizacije reda.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
11. Iz rezultata postupka proizlazilo bi da je tužitelj 31. prosinca 2012. na dočeku Nove 2013. godine na R. od bačene petarde, koja je eksplodirala pokraj njegovih nogu, zadobio ozljedu lijevog oka, a zbog pada i druge tjelesne ozljede.
12. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 1081. ZOO-a tužitelj navodi da se u konkretnom slučaju radi o opasnoj djelatnosti, jer nekontrolirano unošenje i aktiviranje pirotehničkih sredstava na organiziranu priredbu predstavlja izvanrednu okolnost zbog koje organizator okupljanja većeg broja ljudi treba odgovarati za nastalu štetu koju netko pretrpi aktiviranjem petarde po načelu objektivne odgovornosti, a i po načelu krivnje jer nisu poduzeli sigurnosne mjere koje su trebale spriječiti unos pirotehničkih sredstava na samu priredbu i oduzimanje istih, čime su ugrozili život i zdravlje građana, koji su javno pozvani na organizirani doček Nove godine što je kod građana otklonilo sumnju da će se na priredbu unositi pirotehnička sredstava jer da organizacija priredbe sama po sebi isključuje možebitnu ugrozu zdravlja sudionika priredbe.
13. Naznačenim pitanjima tužitelj ustraje u tvrdnji o odgovornosti tuženika kao organizatora priredbe po načelu uzročnosti (čl. 1081. ZOO-a), ali i po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. ZOO-a).
14. Odredbom čl. 1081. ZOO-a propisano je: „Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom koju netko pretrpi uslijed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je gibanje masa, opći nered i slično.“.
15. Navedenom odredbom, kojom su tek primjerice navedeni razlozi koji mogu dovesti do izvanrednih okolnosti, naglasak je stavljen upravo na postojanje tih izvanrednih okolnosti u kojima dolazi do gubitka kontrole organizatora priredbe nad situacijom. Dakle, objektivna odgovornost organizatora priredbe ne postoji u svakom slučaju kada netko na takvoj priredbi pretrpi štetu, već se takva objektivna odgovornost uspostavlja samo onda ako je šteta nastala zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati.
16. Takvih izvanrednih okolnosti u konkretnom slučaju nije bilo. Iako je tužitelj ozlijeđen upravo u okolnostima organiziranog okupljanja većeg broja ljudi na otvorenom prostoru na istom tom prostoru su se nesmetano kretali i drugi prolaznici i sudionici dočeka Nove godine i nije došlo ni do kakvih izvanrednih okolnosti u vidu nekontroliranog kretanja ljudi, meteža i nereda, koje su karakteristične za okupljanje većeg broja ljudi, a niti se radilo o prekomjernoj uporabi pirotehničkih sredstava, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi. Naime, nižestupanjski sudovi na temelju izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i tužitelja te policijskog izvješća su utvrdili da štetni događaj nije posebno uznemirio i izazvao pozornost ostalih posjetitelja i policije koja je po službenoj dužnosti pazila na red i mir, jer prema iskazu svjedoka eksplozija petarde nije izazvala njihovu pozornost već je pozornost izazvao tek plač tužiteljeva djeteta.
17. Slijedom navedenog pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete na temelju odredbe čl. 1081. ZOO-a.
18. U odnosu na pitanja pod a) „je li aktivirana i bačena petarda iznad glava gledatelja na organiziranom dočeku Nove godine predstavlja opasnu stvar?“ i pod b) „je li organizator priredbe/dočeka Nove godine obavlja opasnu djelatnost ako je dopustio unošenje na priredbu eksplozivnih sredstava/petardi čijom upotrebom može doći do ozljeđivanja ljudi na toj priredbi?“:
19. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (čl. 1064. ZOO-a).
20. Zakon o obveznim odnosima pobliže ne određuje što se smatra opasnom stvari, odnosno što se smatra opasnom djelatnošću. U pravnoj teoriji i sudskoj praksi zauzeto je shvaćanje da je opasna stvar svaka ona pokretna i nepokretna stvar koja čini povećanu opasnost za okoliš, dok opasnu djelatnost čine sve one ljudske aktivnosti kojima se stvara povećana opasnost za okoliš.
21. Bačena petarda iznad glava gledatelja (za koje utvrđenje ni nema uporišta u stanju spisa) svakako predstavlja opasnu stvar i to je odgovor na pitanje pod a).
21.1. Međutim, kako prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a nije utvrđeno da bi bačena petarda bila vlasništvo tuženika, to ne postoji odgovornost tuženika kao vlasnika opasne stvari.
22. Djelatnost tuženika u konkretnoj situaciji je organiziranje priredbe, koja djelatnost sama po sebi ne predstavlja opasnu djelatnost, a činjenica postojanja (posebnog) dopuštenja za unošenje petardi nema uporište u činjeničnoj građi predmeta. Propust tuženika da spriječi unošenje petardi eventualno bi mogao predstavljati skrivljeno postupanje tuženika. To je ujedno odgovor na pitanje pod b).
23. Pitanjima pod c) i d) tužitelj problematizira odgovornost tuženika zbog propusta da spriječi unošenje petardi na prostor na kojem se odvijao doček Nove godine, dakle, otvara pitanje odgovornosti tuženika po načelu presumirane krivnje.
24. Da bi pasivno držanje - propust štetnika predstavljalo štetnu radnju nužno je da je zakonom ili ugovorom bila propisana obveza štetnika na poduzimanje te radnje.
25. Zakon o javnom okupljanju („Narodne novine“, broj 128/99 - dalje: ZJO) u čl. 16. u vezi čl. 32. propisuje da je organizator dužan osigurati red i mir na mirnom okupljanju, javnom prosvjedu i javnoj priredbi, te osobito dužan poduzeti sve potrebne mjere da sudionici mirnog okupljanja, javnog prosvjeda i javne priredbe (čl. 17. u vezi čl. 32. ZJO) ne budu naoružani i ne čine štetu. U slučaju propuštanja potrebnih mjera, ovisno o okolnostima slučaja, postojala bi eventualno odgovornost tuženika po osnovi krivnje. To je ujedno odgovor na potonja dva pitanja.
26. Tvrdnju o propustu tuženika u organizaciji priredbe, pa i tada bez odgovarajuće činjenične osnove, tužitelj je iznio tek u žalbi. Postupajući sadržajno na temelju odredbe čl. 352. ZPP-a, prema kojoj nije dopušteno u žalbi iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, drugostupanjski sud te žalbene navode kao nedopuštene nije ocjenjivao.
26.1. U takvoj procesnoj situaciji i neraspravljenosti odlučnih okolnosti za primjenu odredbi o odgovornosti na temelju presumirane krivnje (čl. 1045. ZOO-a) odgovor na potonja pitanja ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
27. Neosnovano se revident u reviziji poziva na shvaćanje ovog suda izraženo u odluci Rev-1329/2000-2 od 5. svibnja 2004., jer je to shvaćanje izraženo u situaciji u kojoj je bacanje bombe suzavca na stadion dovelo do nekontroliranog ponašanja gledatelja, dakle, upravo je nastupila izvanredna situacija koju ima u vidu odredba čl. 1081. ZOO-a.
28. Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji tužitelj ističe naznačenim pitanjima.
29. Kako ne postoj razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a presuditi kao u izreci.
Zagreb, 28. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
