REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2190/22-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, kao zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. M., iz Lj., kojeg zastupa M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, dana 28. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-03/01144546712 URBROJ: 341-99-06/2- 22-3837 od 13. lipnja 2022.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/21-03/01144546712, URBROJ: 341-25-06/2- 21-127811 od 4. svibnja 2022.

III. Tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane i državljaninu Republike Hrvatske, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom uzrokovan 60% ranjavanjem zadobivenim u ratu u B. i H., a dijelom 40% ozljedom i bolešću izvan tih okolnosti, priznaje se počevši od 28.11.2013., pravo na invalidsku mirovinu.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Z., da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine i odredi isplatu.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju A. M., iznos od 5.345,08 EUR na ime troškova ovog upravnog spora, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/21-03/01144546712, URBROJ: 341-25-06/2-21-127811 od 4. svibnja 2022. tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane odbijen je zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu primjenom odredbi članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, dalje: ZOHBDR).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kao na zakonu neosnovana.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene članka 142. ZOPHDR-a, te navodi kako je uslijed ranjavanja detonacijom granate pretrpio posljedice od kojih je u cijelosti radno nesposoban. Smatra pogrešnim shvaćanje tuženika da eksplozije granate ne ranjavaju ljude, već da izazivaju povrede te da zato što granate ne ranjavaju tužitelj nema nikakva prava. Poziva se na praksu Ustavnog suda RH, upravnih sudova i samog tuženika. Ukazuje na Nalaz i mišljenje Ljekarske komisije za medicinsko vještačenje BiH od 20.4.2021. u kojem se navodi da kod njega postoji niz rana i povreda koje su osnov njegovog vojnog invaliditeta. Napominje da tijelo u BiH ne razlikuje pojmove ranjavanja i povrede. Navodi da je iz rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida od 17.5.2021. razvidno da je tužitelj od 9.11.2006. imao status ratnog vojnog invalida sa 70% ukupnog tjelesnog oštećenja temeljem posljedica detonacije granate. Slijedom navedenog, predlaže da se u ovom sporu provede neovisno medicinsko vještačenje njegovog zdravstvenog stanja radi utvrđenja radne sposobnosti, te utvrdi omjer i uzrok invalidnosti. Predlaže poništiti rješenje tuženika uz priznanje prava na invalidsku mirovinu temeljem potpune radne nesposobnosti, uz naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru osporava navode tužbe, jer smatra da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe da tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u BiH nije utvrđen status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ii zatočeništva odnosno po osnovi bolesti ili ozljede od I do IV grupe, zbog čega ne spada u krug osoba kojima se može priznati pravo iz mirovinskog osiguranja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaz uvidom u spis predmeta i osporavano rješenje te je dana 29. ožujka 2023. proveo raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, te je 28. svibnja 2024. proveo raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Tijekom spora provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke prim. dr. sc. M.

Z., stalnom sudskom vještaku medicine rada.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je postupak koji je prethodio osporavanom rješenju pokrenut zahtjevom tužitelja za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu od 14.10.2021.

7.1. Po provedenom postupku, zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje da nisu ispunjenju uvjeti za primjenu članka 142. stavak 2. ZOHBDRa, u vezi s člankom 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13 - 84/21, dalje: ZOMO), budući da kod tužitelja nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u BiH utvrđen status RVI po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, odnosno po osnovi bolesti ili ozljede I-IV grupe.

8. Prema članku 142. stavak 1. ZOHBDRa pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H. priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela B. i H., ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i B. i H. o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

8.1 Prema članku 142. stavak 2. ZOHBDRa pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H. priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela B. i H.

9. Nije sporno da je tužitelj bio pripadnik borbenog sektora HVO, te da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B. i H. priznat status ratnog vojnog invalida VII skupine sa 50 % invaliditeta po osnovi ozljede.

9.1 Spornim se ukazuje da li je tužitelj ispunjava uvjete za priznanje traženog prava po članku 142. st. 1. ZOHBDR-a, po osnovi ranjavanja za vrijeme službe u Oružanim snagama HVO-a.

10. Prvenstveno, prema podacima spisa Sud nalazi da tužitelj do stupanja na snagu ZOHBDR-a nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i B. i H. o suradnji na području prava stradalnika rata u B. i H. koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

11. Imajući na umu istaknute prigovore tužitelja, kojima ukazuje na pogrešan pravni pristup tuženika, između ostalog i pozivom na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, Sud je radi pravilne primjene prava i rješavanja predmeta spora, našao da je u konkretnoj stvari bitno utvrditi činjenicu da li kod tužitelja postoji invalidnost kao posljedica ranjavanja zadobivenog u ratu, zbog čega je na prijedlog tužitelja provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. dr. M. Z.

12. Sudskom vještaku je postavljen zadatak da izvrši uvid u sudski spis, spis tuženika i u medicinsku dokumentaciju u spisu (kao i po potrebi osobnog pregleda tužitelja), te na temelju navedenog utvrdi: a) da li je kod tužitelja nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan gubitak radne sposobnosti i potpuni gubitak radne sposobnosti (članak 39. ZOMO), sve u vezi s ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZOHBDR-a, b) ako je nastupilo smanjenje ili gubitak radne sposobnosti: koji je dan nastanka tog smanjenja ili gubitka i koji je uzrok smanjenja ili gubitka.

13. Nakon uvida u svu priloženu dokumentaciju te pregleda tužitelja, sudski vještak iznosi mišljenje da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, prema odredbi članka 39. ZOMO-a, sve u vezi s ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu na temelju odredbe članka 142. ZOHBDR-a.

13.1 Prema sudskom vještaku kod tužitelja je potpuni gubitak radne sposobnosti - opća nesposobnost za rad (zbog trajnih naprijed navedenih promjena u zdravstvenom stanju), prema medicinskim kriterijima nastao nakon završenog liječenja u lječilištu F. 28. studenoga 2013., kada su sve naprijed navedene bolesti koje su uzrokovale opću nesposobnost za rad bile trajnog karaktera, bez mogućnosti bitnih poboljšanja u liječenju.

13.2 Sudski vještak pojašnjava kako je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja 60% posljedica sudjelovanja u DR i ranjavanja od eksplozija granate 22. kolovoza 1993. godine. Bolesti i ozljede, naprijed navedene i detaljno opisane u Nalazu, nastale su izvan ratnih okolnosti i u potpunom gubitku radne sposobnosti, općoj nesposobnosti za rad, te sudjeluju sa udjelom od 40%.

13.3 Naime, sudski vještak obrazlaže da je iz dokumentacije spisa razvidno da je tužitelj prije ranjavanja, na dan 22. kolovoza 1993., imao utvrđeno oštećenje brahijalnog pleksusa lijevo te izražene simptome cervikobrahijalnog pleksusa. Po vještaku pad nakon eksplozije granate nije osnovni uzrok oštećenja lijevog ramena ni oštećenja brahijalnog pleksusa lijevo, ali je u eksploziji granate došlo do daljnje ozljede struktura lijevog ramena i vratne kralježnice (kontuzija) i pogoršanja tegoba koje su uzrokovale trajno daljnje održavajuće liječenje po ortopedu.

13.4 Ozljeda ramena i vratne kralježnice nastale prije 22. kolovoza 1993., ozljeda pleksusa brahijalisa i obostrana Dupuytrenova kontraktura koje su dijagnosticirane kod tužitelja, utječu kod njega s udjelom od 35% na nesposobnost za rad; od toga posljedice eksplozije granate (zatvorene rane ramena i vrata) sa ukupnim udjelom od 5%. Psihičke smetnje (u koje se uklapa i dio simptoma PTSP-a - što je prema mišljenju vještaka teško razlučiti), uzrok su 35% nesposobnosti za rad kod tužitelja; ova su oštećenja direktna posljedica eksplozije granate 22. kolovoza 1993. i posljedičnih oštećenja moždanog tkiva (zatvorena rana). Alkoholizam je uzrok 10% oštećenja perifernih živaca, ali nije posljedica eksplozije granate 22. kolovoza 1993. Oštećenje sluha direktna je posljedica udarnog vala (blast injury) i posljedica natučenja živčanih završetaka u unutarnjem uhu; ovo oštećenje je uzrok 10% nesposobnosti za rad. Oštećenje u smislu natučenja leđa sa posljedičnom kliničkom slikom diskopatije u LS predjelu uzrok je 10% opće nesposobnosti za rad i direktna je posljedica kontuzije LS područja kralježnice pri eksploziji granate 22. kolovoza 1993.

14. Po ocjeni ovog Suda takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka je detaljno obrazložen, logičan i životan jer je tužitelj uslijed udara granate zadobio trajne zdravstvene posljedice. Riječ je o trajnim ozljedama tužitelja, koje kao takve nisu uzete u obzir od strane tuženika s obzirom na pogrešno shvaćanje da je riječ o ozljedama koje ne potpadaju pod primjenu Ugovora HVO.

15. Polazeći od tako utvrđenih činjenica, Sud nalazi da je u konkretnom slučaju riječ o trajnim oštećenjima zdravlja za koje je nesporno utvrđeno da su dijelom posljedica ranjavanja tužitelja u borbenim operacijama, zbog čega nije prihvatljivo obrazloženje tuženika da u konkretnom slučaju nije moguće priznati pravo primjenom članka 142. ZOHBDR-a.

16. Nadalje, Sud nalazi da je sudski vještak detaljno pojasnio i obrazložio uzroke invalidnosti tužitelja, zbog čega Sud poklanja povjerenje istom vještačenju, te ocjenjuje da je sačinjeno vjerodostojno i prema pravilima struke.

16.1 Sudski vještak je tijekom spora dao prihvatljivo i logično mišljenje da bi, prema medicinskoj dokumentaciji spisa, gubitak sposobnosti za rad tužitelja od 60% bio uzrokovan ozljedom zadobivenom u ratu u B. i H., dok je 40% izvan tih okolnosti.

17. Polazeći od navedenog, kako je temeljem provedenih dokaza u ovom sporu Sud utvrdio da je pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje trebalo donijeti drugačiju odluku o pravu tužitelja i isto pravo tužitelju priznati osnovom citiranog članka 142. ZOHBDR-a, to je poništeno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje (točka I. i II. izreke), te je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, pri čemu je uzrok gubitka njegove radne sposobnosti 60% ranjavanje zadobiveno u ratu u B. i H., dok je 40% izvan tih okolnosti.

18. Nadalje, Sud nalazi da prema dokumentaciji spisa tuženika, tužitelj ispunjava uvjet godina života i dužine staža za priznavanje prava, prema odredbi članka 56. stavak 1. ZOMO u vezi s člankom 38. stavak 1. ZOHBDRa, dok je kao datum nastanka invalidnosti tužitelja uzet 28. studenog 2013., kojeg sudski vještak utvrđuje kao datum nastanka promjena u zdravstvenom stanju tužitelja, kada je tužitelj završio liječenje u lječilištu F.

19. Vještak u odnosu na navedeni datum pojašnjava kako su sve navedene bolesti koje su uzrokovale opću nesposobnost za rad tužitelja tada bile trajnog karaktera, bez mogućnosti bitnih poboljšanja u liječenju.

20. Ovakvo pojašnjenja sudskog vještaka u odnosu na datum nastanka invalidnosti Sud prihvaća kao obrazloženo i logično, te je s obzirom na sve navedeno, temeljem članka 58. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

21. Kod određivanja mirovine, nadležno prvostupanjsko tijelo uzet će u obzir podatke kojima raspolaže za izračun mirovine, te će utvrditi iznos i odrediti isplatu, kako je to naloženo točkom IV. izreke presude.

22. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora na ime zastupanja po odvjetniku, ovaj Sud je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, a s obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, odredio da je njegov zahtjev opravdan u odnosu na 4 tražene radnje zastupanja i to za 1) sastav tužbe, 2) podneska od 5.12.2023. (sa obrazloženim činjeničnim i pravnim navodima), te 3) zastupanje na raspravi od 29. ožujka 2023. i 4) zastupanje na raspravi od 28. svibnja 2024., u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) pripada po 500 bodova za pojedinu radnju, što uz vrijednost boda od 2 EUR i pripadajući PDV, iznosi ukupno 5.000,00 EUR. Ujedno je valjalo tužitelju priznati traženi, a ranije predujmljeni trošak za izradu nalaza i mišljenja sudskog vještaka u iznosu od 345,08 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu 28. svibnja 2024.

Sudac:

Hrvoje Miladin,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.