Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-184/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DF i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog DF podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 12. ožujka 2024. broj Kov-21/2023-38, o produljenju mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog DF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 12. ožujka 2024. broj Kov-21/2023-38, nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 1. i 3. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku protiv ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08.) okrivljenom DF, produljene su mjere opreza i to: zabrana napuštanja boravišta u [adresa], na način da se ne smije udaljavati izvan granica grada [adresa], kao i obvezu redovitog javljanja, svaka dva tjedna, određenoj službenoj osobi u Policijsku postaju Bjelovar.
1.1.Pod točkom II izreke pobijanog rješenja određeno je da će navedene mjere opreza izvršavati Policijska postaja Bjelovar sukladno članku 100. stavku 2. i 3. ZKP/08.
1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja okrivljenik je upozoren da će u slučaju kršenja mjere opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni DF po branitelju, odvjetniku Jugoslavu Puranu, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači i protiv okrivljenika ukine mjere opreza, kao i po branitelju, odvjetniku Damiru Vukmanoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje, te predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da se isto preinači tako da se okrivljeniku ukine mjera opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud najprije pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o primjeni mjera opreza, a potom i dao jasne, dostatne, neproturječne i valjane razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je, također pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjerom opreza. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi očigledno smjera okrivljenik navodeći kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da bi ti razlozi bili nepotpuni i nejasni, te da pobijano rješenje nije valjalo obrazloženo.
6. Međutim, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv okrivljenog DF opravdano i nužno dalje produljiti mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. i 3. ZKP/08., kao i da primjena istih s uspjehom otklanja opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo.
7. Naime, opravdanost daljnjeg egzistiranja posebne pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u odnosu na okrivljenika, prvostupanjski sud ispravno nalazi u činjenici višestruke osuđivanosti okrivljenika (list 847 spisa), brojnosti kaznenih djela za koja se tereti da ih je počinio, pribavivši si izrazito visoku protupravnu imovinsku korist na štetu više trgovačkih društava, te kršeći rokove provjeravanja iz ranijih presuda, a koje okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da na strani okrivljenika postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koju je, ipak moguće s uspjehom prevenirati primjenom mjere opreza.
8. Međutim, problemi i komplikacije na koje okrivljenik nailazi uslijed primjene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08., suprotno žalbenim navodima okrivljenika, ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, imajući u vidu da je svrha primjene te mjere opreza preventivno djelovanje radi otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, ne može se prihvatiti ni žalbena tvrdnja okrivljenika da mu je zbog njezinog izvršavanja onemogućeno pravo na rad, te ograničena sloboda obiteljskog života. Iako, nema dvojbe da se izvršavanjem mjera opreza osobi prema kojoj se one primjenjuju u stanovitom obliku i opsegu privremeno ograničava ostvarivanje određenih prava, u konkretnom slučaju prava na slobodno i nesmetano kretanje izvan određenih granica, suprotno tvrdnjama žalitelja upravo se zabranom napuštanja boravišta nastoji osigurati nadzor nad kretanjem okrivljenika te time prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenih djela, a s obzirom da mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je kao stvarni nositelj poslovanja više trgovačkih društava (koja su na njegov zahtjev osnivale druge osobe), sa sjedištem u [adresa] i izvan njega ([adresa]), oštetio navedena društva, dakle, njegovo djelovanje nije bilo koncentrirano isključivo na područje [adresa].
8.1. Isto tako, neprihvatljiv je navod okrivljenika da zbog mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08. više nije u mogućnosti obavljati poslovne aktivnosti koje je obavljao prije uhićenja za trgovačko društvo Ariyali j.d.o.o. sa sjedištem u Bjelovaru, jer ovlast za zastupanje navedenog društva u svojstvu člana uprave, prema izvatku iz sudskog registra, od 28. prosinca 2022. više ne pripada okrivljeniku, već njegovoj supruzi DFP, a okrivljenik svoju tvrdnju o suprotnome ničime nije niti potkrijepio niti dokazao.
8.2. Nadalje, osnovano je i produljenje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. u vidu obveznog javljanja okrivljenika policiji svaka dva tjedna jer iste predstavljaju svojevrstan nadzor nad aktivnostima i funkcioniranjem okrivljenika i za koje se opravdano može očekivati da će ih poštivati te se ubuduće neće pojavljivati kao počinitelj ovakvog ili sličnog kaznenog djela.
9. Napominje se žalitelju da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja mu pripadaju, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
10. Jednako tako, protivno žalbenim navodima nije došlo do povrede presumpcije nevinosti jer je u pobijanom rješenju jasno i izričito istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako se to žalbom sugerira.
11. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod kojim okrivljeni ističe da je otac jednogodišnjeg djeteta, kao i žalbeni navod o zaposlenosti njegove supruge.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
