REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-4935/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda J. P., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. H., M. financija, OIB: * * * , kojeg
zastupa O. državno odvjetništvo u S., protiv tuženika: 1) M. Ć.,
OIB: *** 2) mal. V. Ć., OIB: ***, 3) mal. M. Ć.,
OIB:***, svi iz D. R., M.I. 5, ovi pod 2) i 3) zastupani po onom pod 1), kao zakonskom zastupniku, a onaj pod 1) po punomoćniku K.
V., odvjetniku u S., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11.travnja 2024.g. u nazočnosti tužiteljevog zastupnika po zakonu i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 27.svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I - Bez učinka je prema tužiteljici ugovor o darovanju od 11. ožujka 2011. kojim je tuženik pod 1) M. Ć. darovao svojim sinovima tuženicima pod 2) i 3) 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest.zem. * * * ZU
****K.O. D. i to bez učinka u dijelu koliko je potrebno za namirenje tužiteljičina potraživanja prema tuženiku pod 1) M. Ć. u iznosu od 23.645,39 EUR (15.901,15 EUR na ime glavnice i 7.952,24 EUR na ime kamata) sa zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 15.901,15 EUR teku od 27.kolovoza 2013. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, slijedom čega su tuženici dužni u roku od 15 dana dopustiti da tužiteljica svoje potraživanje prema tuženiku pod 1) u naprijed navedenom iznosu namiri prodajom 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest.zem. 1393/2, 1393/3, 1397/2, 1397/3 i 1399/2 ZU * * * K.O. D..
II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da se ugovor, pobliže naveden u točki I.izreke, utvrdi bez učinka u dijelu potrebnom za namirenje iznosa od 14.824,91 EUR te zateznih kamata tekućih za razdoblje od 19.svibnja 2010. do 26.kolovoza 2013. te da u ovom dijelu tuženici budu dužni dopustiti u roku od 15 dana namirenje tražbine tužitelja prodajom nekretnina navedenih u točki I.izreke.
III – Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.917,00 EUR.
Obrazloženje
1. Dana 27.8.2013. tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi pobijanja ugovora o darovanju pobliže citiranog u izreci ove odluke. Tužba se činjenično temelji na tome: da je rješenjima Porezne uprave utvrđeno postojanje poreznog duga tuženika pod 1) u ukupnom iznosu od 289.854,51 kuna (što sad iznosi 38.470,30 EUR); da je ugovorom o darovanju od 11.3.2011. tuženik pod 1) svojim sinovima tuženicima pod 2) i 3) darovao predmetne nekretnine s ciljem onemogućavanja naplate poreznog duga.
2.Tuženici su na ročištu od 9.4.2015. dali odgovor na tužbu u kojemu su naveli: da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora, da osporavaju osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, da tuženik pod 1) ima redovita primanja pa utužene nekretnine ne bi bile jedina njegova imovina, da tužitelj naplaćuje kamate na kamatu.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te saslušanjem tuženika pod 1).
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji dužnika. Napominje se da je ranijom presudom od 6.6.2017. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da je bez učinka ugovor u dijelu potrebnom za namirenje zateznih kamata na iznose od 2.863,95 kuna i 142.095,33 kuna od 1.1.2013. do isplate.
4.1. U ovom sporu su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
Iz rješenja o ovrsi Porezne uprave od 2.1.2013. klasa: UP/I-415-02/2013-001/00002 je vidljivo da tuženik pod 1) duguje temeljem ovršnih isprava na ime poreza i raznih drugih davanja i doprinosa na dan 31.12.2012. iznos od 142.095,33 kuna od čega na kamate otpada 23.643,92 kuna. Na navedeno rješenje je stavljena potvrda ovršnosti. Ovim rješenjem je u pogledu daljnjih kamata odlučeno točkom 2. izreke koja glasi: "Naplata duga iz točke 1.izreke te daljnjih kamata provest će se pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina."
Iz rješenja o ovrsi Porezne uprave od 2.1.2013. klasa: UP/I-415-02/2013-001/00002 je vidljivo da tuženik pod 1) duguje temeljem vjerodostojne isprave na ime poreza i raznih drugih davanja i doprinosa na dan 31.12.2012. iznos od 2.863,95 kuna od čega na kamate otpada 263,96 kuna. Na navedeno rješenje je stavljena potvrda ovršnosti. Ovim rješenjem je u pogledu daljnjih kamata odlučeno točkom 2. izreke koja glasi: "Naplata duga iz točke 1.izreke te daljnjih kamata provest će se pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina."
Iz rješenja o ovrsi Porezne uprave od 19.4.2012. klasa: UP/I-415-02/2012-001/00055 je vidljivo da tuženik pod 1) duguje temeljem ovršnih isprava na ime poreza i raznih drugih davanja i doprinosa na dan 19.4.2012. iznos od 127.857,28 kuna od čega na kamate otpada 14.294,07 kuna. Na navedeno rješenje je stavljena potvrda ovršnosti. Ovim rješenjem je u pogledu daljnjih kamata odlučeno točkom 4. izreke kojom je određeno naplata daljnjih kamata na glavnicu duga počev od 20.4.2012. do podmirenja duga.
Iz rješenja o ovrsi Porezne uprave od 18.5.2010. klasa: UP/I-415-02/2010-001/00095 je vidljivo da tuženik pod 1) duguje temeljem ovršnih isprava na ime poreza i raznih drugih davanja i doprinosa na dan 18.5.2010.g. iznos od 17.037,95 kuna od čega na kamate otpada 549,30 kuna. Na navedeno rješenje je stavljena potvrda ovršnosti. Ovim rješenjem je u pogledu daljnjih kamata odlučeno točkom 3. izreke kojom je određeno naplata daljnjih kamata na glavnicu duga počev od 19.5.2010. do podmirenja duga.
5.1.Iz ugovora o darovanju i izvatka iz zemljišne knjige je vidljivo da su tuženici pod 2) i 3) uknjiženi svaki za po 1/4 dijela na nekretninama označenim kao čest.zem.1393/2, 1393/3, 1397/2, 1397/3 i 1399/2 ZU 1366 K.O. D. koje nekretnine su stekli ugovorom o darovanju sklopljenim s tuženikom pod 1) dana 11.3.2011., a u trenutku darovanja je tuženik pod 1) bio suvlasnik tih nekretnina za 1/2 dijela.
5.2.Iz izjave od 23.1.2013. je vidljivo da se tuženik pod 1) obvezao vraćati porezni dug mjesečnim uplatama od 500,00 kuna.
5.3.Iz potvrde Porezne uprave od 7.4.2015. je vidljivo da je stanje duga tuženika pod 1) na taj dan iznosilo 183.032,77 kuna, a iz potvrde Porezne uprave od 14.3.2017. je vidljivo da je stanje duga na taj dan iznosilo 202.988,254 kuna.
Iz stanja računa poreznog obveznika na dan 3.6.2015. je vidljivo da je dug tuženika pod 1) na taj dan iznosio 185.272,91 kuna.
5.4.Nakon ukidanja prethodne prvostupanjske presude i određivanja prekida postupka dok se u upravnom postupku ne odluči o tuženikovim prigovorima zastare, nadležna porezna uprava je pravomoćnim rješenjima od 11.3.2019. (list 90-97, 114- 119) utvrdila da je nastupila zastara naplate kamata u iznosima od 16.452,20 kuna, 14.879,73 kuna te 29.486,41 kuna.
5.5.Prema potvrdi porezne uprave (list 109-113) na dan 12.2.2024. dug tuženika pod 1) je 23.645,39 EUR od čega 15.901,15 EUR na ime glavnice, a 7.952,24 EUR na ime kamata. Prema istoj potvrdi, na dan 27.8.2013. (dan podnošenja tužbe) dug je bio 20.438,64 EUR od čega 16.063,65 EUR na ime glavnice, a 4.374,99 EUR na ime kamata.
Vezano za navode obrazloženja ukidne drugostupanjske odluke koji se tiču visine dugovanja tuženika pod 1), odnosno ponavljanja pojedinih stavki duga u rješenjima porezne uprave, treba reći sljedeće. Iz gore spomenute potvrde porezne uprave od 12.2.2024. vidljivo je da su trenutni iznosi dugovanja po osnovi neplaćenog PDV-a i poreza na promet nekretnina manji (3.034,65 EUR i 688,50 EUR) od iznosa koji su bili dvostruko navedeni (dvaput po 22.864,57 kuna i dvaput po 5.187,52 kuna) u rješenjima priloženim uz tužbu, a na što je drugostupanjski sud ukazao u svojoj odluci. To dovodi do zaključka da je tužitelj u međuvremenu u svojim evidencijama korigirao tu pogrešku nastalu dvostrukim navođenjem jedno te istih iznosa.
5.6.U odnosu na prigovore tuženika koji se tiču zabrane anatocizma (jer da tužitelj "u tužbenom zahtjevu na pojedinačne iznose duga, prema predmetnim rješenjima o ovrsi Ministarstva financija u kojima je već obračunata zakonska zatezna kamata na dan donošenja tih rješenja vrši uglavničenje te kamate i presudom traži naplatu novih zateznih kamata na te kamate od dana donošenja predmetnih rješenja o ovrsi"), treba reći da bi ta tvrdnja uistinu bila točna. No, treba reći da prema čl.31.st.2.ZOO tužitelj ima pravo na tzv. procesne kamate od 27.8.2013. kao dana kad je podnesena tužba pa utoliko, u tom dijelu, taj prigovor nije osnovan.
5.7.Tuženik pod 1) je u iskazu naveo: da se na česticama zemlje navedenim u tužbi nalazi izgrađena kuća u kojoj stan ima njegova sestra, a jedan stan je i on imao u vlasništvu; da je taj stan, koji je imao u vlasništvu, darovao svojoj djeci zato što je i njemu prethodno taj stan bio darovan; da je u vrijeme darovanja imao kafić u kojemu posao baš i nije dobro išao te je, dijelom potaknut i time što je čuo i vidio da ljudi ostaju bez nekretnina i za sitnije dugove, htio spriječiti da njegova djeca ostanu bez mjesta za život, a osim toga to ionako nije bilo njegovo već mu je bilo darovano; da u vlasništvu nema nekih drugih nekretnina, ni vozila ni plovila; da trenutno radi kao čuvar i ima mjesečnu plaću od 2.700,00 kuna s tim da je u međuvremenu ostao bez posla, a isto tako je našao posao, ali je trenutno na probnom roku; da je imao namjeru postupiti po reprogramu poreznog duga, ali kako je u to doba ostao bez posla nije mogao pratiti uvjete iz tog reprograma tj. plaćati dugove u odgovarajućim periodima.
6.S obzirom na izvedene dokaze, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga. Prije svega, treba reći da je čl.71.st.1.ZOO-a propisan rok od 3 godine za podnošenje ove tužbe pa nema mjesta primjeni čl.186.a st.1. u vezi sa st.8.ZPP-a tj. tužitelj nije trebao tuženicima podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora.
6.1.S obzirom na iskaz tuženika pod 1) iz 2017. o svom imovnom stanju, može se reći da dotični nema dovoljno sredstava za podmirenje tražbine tužitelja (čl.66.st.2.ZOO). To što je tuženik pod 1) tad bio zaposlen uz mjesečnu plaću od 2.700,00 kuna ne znači da je solventan. Naime, svaki vjerovnik ima pravo naplatiti svoje dospjelo potraživanje u paricijskom roku, a ako je taj rok prekoračen, onda ima pravo naplatiti ga što je moguće prije. Kad bi tužitelj išao naplaćivati potraživanje na plaći tuženika pod 1), mogao bi plijeniti samo 1/4 primanja tj. 675,00 kuna (sad 89,59 EUR) mjesečno pa bi mu za potpunu naplatu bilo potrebno najmanje 263 mjeseca tj. skoro 22 godine, a zbog rasta kamata i povećavanja duga to razdoblje bi bilo sigurno znatno dulje.
6.2.Stoga, kako su tužiteljeva potraživanja utvrđena ovršnim ispravama, to tužitelj ima pravo pobijati predmetni ugovor o darovanju (čl.66.st.1. u vezi s čl.67.st.3.ZOO). Što se tiče prigovora tuženika koji se odnose na visinu poreznog duga tuženika pod 1), za reći je kako je za dio duga utvrđena zastara, a neke stavke iz dugovanja (koje su se ponavljale u rješenjima) su očito izbrisane, kako je navedeno pod toč.5.4. i 5.5. obrazloženja, pa stoga ovaj sud zaključuje, temeljem sadržaja potvrde porezne uprave koja ima dokaznu snagu javne isprave, da dug tuženika pod 1) na dan 12.2.2024. iznosi 23.645,39 EUR od čega 15.901,15 EUR na ime glavnice, a 7.952,24 EUR na ime kamata koji ukupni iznos je manji od iznosa utuženog predmetnom tužbom.
6.3.Vještačenje vrijednosti nekretnine, što spominju tuženici, ima smisla u situaciji kad dužnik ima u vlasništvu nekakve imovine pa može dokazivati da zbog raspolaganja nije insolventan. Međutim, ovdje je situacija takva da tuženik pod 1) osim minimalne plaće nema nikakve imovine upravo zbog svog besplatnog raspolaganja istom. U slučaju provedbe ovrhe na nekretninama, u tom postupku će se vršiti procjena nekretnina te može biti prihvaćen zahtjev za ograničenje ovrhe na samo pojedinu nekretninu (čl.5.st.2.Ovršnog zakona).
6.4.Stoga, kako je utvrđeno postojanje duga tuženika pod 1) prema tužitelju i tuženik pod 1) nema imovine na kojoj bi se naplatilo tužiteljevo potraživanje, to je prihvaćen tužbeni zahtjev temeljem čl.66., 67.st.3. i 70.ZOO-a.
Pritom se napominje da je tužbeni zahtjev prihvaćen u pogledu naplate zateznih kamata na glavnicu od 15.901,15 EUR za razdoblje od 27.8.2013. pa do isplate. To stoga jer tužitelj nije prilikom dostave potvrde od 12.2.2024. dokazao kad su točno dospjela pojedina potraživanja koja čine glavnicu navedenu u toj potvrdi. S obzirom na to da je iznos glavnice iz potvrde manji od zbroja iznosa glavnice iz 4 rješenja o ovrsi (dostavljenih uz tužbu i po kojima su se zatezne kamate tražile od različitih datuma), to se može zaključiti da je iznos glavnice od 15.901,15 EUR sadržan u utuženoj glavnici od 38.470,30 EUR (289.854,51 kuna) koja glavnica je svakako dospjela danom podnošenja tužbe 27.8.2013.
Glede zateznih kamata na iznos uglavničenih kamata od 7.744,24 EUR, treba reći da tužitelj prilikom dostave potvrde od 12.2.2024. nije dokazao do kojeg točno datuma su te uglavničene kamate obračunate (tj. jesu li obračunate do razdoblja prije 27.8.2013.) pa samim tim nije dokazao da li bi postojali uvjeti za primjenu čl.31.st.2.ZOO. Utoliko nije prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu zateznih kamata na taj iznos.
7.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.2. i čl.163.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Uspjeh tužitelja u sporu je 100% u pogledu osnove te 61% u pogledu visine tj. ukupno mu je uspjeh 80,5%, a tuženika 19,5% pa bi tuženici trebali tužitelju naknaditi 61% nastalog troška.
7.1.Tužitelju je, u okviru zahtjeva iz dvaju popisa troška u postupku, priznat sljedeći trošak: po 500 bodova za sastav tužbe i za ročišta od 9.4.2015., 30.6.2015., 18.4.2016., 8.6.2016., 1.3.2017., 24.4.2017., 15.1.2018., 14.2.2024., 250 bodova za ročište od 8.9.2016., po 50 bodova za ročišta od 22.9.2015., 18.1.2016., što zbrojeno i pretvoreno u EUR iznosi 9.700,00 EUR, a 61% od tog iznosa je 5.917,00 EUR. U Splitu, 27.svibnja 2024.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-z.z.tužitelja
-pun.tuženika
