Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 P-76/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužitelja JOJ MEDIA HOUSE a.s., OIB: 98907513008, Bratislava, Brečtanova 1, Republika Slovačka, kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci, Korzo 4, protiv tuženika RTD d.o.o. u stečaju, OIB: 70786957047, Zadar, Trg tri bunara 5, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Dinka Trumbić, a istu punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 11. travnja 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Jurjević te zamjenice punomoćnika tuženika Maje Boško te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 24. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom osporena tražbina koja se namiruje kao tražbina drugog višeg isplatnog reda vjerovnika JOJ MEDIA HOUSE a.s., OIB: 98907513008, Bratislava, Brečtanova 1, Republika Slovačka, u iznosu od 556.000,40 eura u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem St-191/2022.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi osnovanom osporena tražbina drugog višeg isplatnog reda vjerovnika JOJ MEDIA HOUSE a.s., OIB: 98907513008, Bratislava, Brečtanova 1, Republika Slovačka, u iznosu od 98.512,12 eura u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem St-191/2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka 21.120,85 eura, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.744,76 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je rješenjem ovog suda poslovni broj St-191/22-45 od 30. siječnja 2023. u točki IV. izreke osporena tražbina ovdje tužitelja u iznosu pobliže označenom u izreci ove presude te je istim rješenjem ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti navedenog rješenja. U odnosu na navedene točke ovdje tužitelj da je izjavio žalbu dana 14. veljače 2023. koju da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj Pž-832/2023-2 od 28. veljače 2023. odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Navedeno rješenje Visokog trgovačkog suda RH ovdje tužitelj da je zaprimio 3. travnja 2023. pa da je temeljem točke V. izreke prvostupanjskog rješenja podnio ovu tužbu unutar propisanog roka.

Tužitelj nadalje navodi da je predmetnu tražbinu ovdje tužitelja osporila stečajna upraviteljica ovdje tuženika navodeći da je ista u zastari jer da je nastala u ožujku 2016. U odnosu na navedeno, tužitelj ističe kako su takvi navodi stečajne upraviteljice u cijelosti protivni ispravama koje prileže stečajnom spisu predmeta, a sa kojima da je stečajna upraviteljica pravovremeno upoznata. Naime, da je na temelju prijave tražbine ovdje tužitelja od 1. prosinca 2022. stečajna upraviteljica sama sačinila tablicu prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava koja da je objavljena na e-Oglasnoj ploči sudova 18. siječnja 2023., a u kojoj da je pod točkom II. VIŠI ISPLATNI RED pod rednim brojem 8. naveden ovdje tužitelj kao vjerovnik te da je ujedno od strane stečajne upraviteljice navedene pravna osnova prijavljene tražbine i to Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbine sa svim sporednim pravima od 31. ožujka 2019. i Ugovor o cesiji od 10. siječnja 2017. Ističe kako su u cijelosti proturječni navodi stečajne upraviteljice kako predmetnu tražbinu osporava jer da je ista u zastari obzirom da je nastala u ožujku 2016., kada i sama stečajna upraviteljica u tablici prijavljenih tražbina kao osnovu navedene tražbine temelji na pravnim poslovima nastalim 2019. i 2017. godine.

Nadalje, tužitelj ukazuje kako je prije donošenja rješenja ovog suda poslovni broj St-191/22-45 od 30. siječnja 2023., a radi otklanjanja navoda o osporavanju tražbine zbog zastare, dostavio stečajnoj upraviteljici tuženika i prvostupanjskom sudu dokaze na okolnosti da je u pogledu prijavljene tražbine prekinuta zastara. Naime, iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja – stanje na dan 13. siječnja 2022. upravo u iznosu glavnice prijavljene tražbine od 500.365,13 eura ovdje tuženik da je potvrdio tako utvrđeno stanje dugovanja prema tužitelju na koji način da je tuženik kao dužnik u cijelosti priznao navedenu tražbinu i prekinuo zastaru iste. Isto tako, ovdje tužitelj da je stečajnoj upraviteljici ovdje tuženika dostavio i izvod iz otvorenih stavki Financijskih izvještaja povezanih društava (Intercompany Server – ICS) koji da predstavlja dio računovodstvenog programa SAP u kojem da povezana društva potvrđuju međusobne obveze i tražbine (SAP Business Objects Financial Consolidation – Cartesis software), a u kojem da nesporno proizlazi kako stanje dugovanja ovdje tuženika iznosi 500.365,13 eura.

Tužitelj u odnosu na prethodno navedeno pojašnjava da su ovdje parnične stranke povezana društva, sve budući da je tužitelj jedini imatelj svih udjela u društvu tuženika pa da se radi o obliku povezanih društava na način da postoji većinski udio drugog društva – društva majke i društva kćeri. S tim u vezi, tužitelj navodi kako je stečajnoj upraviteljici, osim naprijed navedenih isprava, dostavio i Sporazum od 8. listopada 2023. sklopljen između ovdje parničnih stranaka, a kojim Sporazumom je tuženik prihvatio i dao suglasnost da se međusobne obveze i tražbine evidentiraju u SAP-u te izjavio da će prijavljivati točne podatke o svojim obvezama i tražbinama. Na taj način tuženik da je potvrdio svoje stanje dugovanja prema ovdje tužitelju upravo u utuženom iznosu. Potpisom navedenog Sporazuma tuženik da je potvrdio svoje stanje dugovanja prema tužitelju upravo u iznosu od 500.365,13 eura.

Međutim, niti jednu od navedenih činjenica stečajna upraviteljica tuženika da nije uzela u obzir prilikom odlučivanja o osnovanosti prijavljene tražbine te dostavljene dokaze o prekidu zastare da nije uzela u obzir prilikom otklanjanja njezina osporavanja tražbine.

Ističe da tražbina ovdje tužitelja nije u zastari, a što da i proizlazi iz relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), posebice čl. 225. istog Zakona kojim je određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok da je odredbom čl. 240. određeno da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, pri čemu zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika da počinje teći iznova od priznanja.

Ističe da, imajući u vidu da je tužitelj prije donošenja rješenja ovog suda pod posl.br. St-191/2022-45 od dana 30. siječnja 2023. godine, a upravo poradi otklanjanja navoda o osporavanju tražbine zbog zastare, dostavio stečajnoj upraviteljici tuženika i ovom sudu, dokaze na okolnosti da je u pogledu prijavljene tražbine prekinut zastarni tijek na način da je tuženik u nekoliko navrata priznao dugovanje, a koja dokumentacija da upravo ukazuje na prekid tijeka zastarnog roka u smislu prethodno istaknute odredbe članka 240. ZOO-a, stečajna upraviteljica da je morala otkloniti osporavanje. Navedeno da proizlazi i iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja – stanje na dan 13. siječnja 2022. godine upravo u iznosu glavnice prijavljene tražbine od 500.365,13 EUR-a/3.770.001,11 kuna, budući da je tuženik navedenog dana potvrdio tako utvrđeno stanje dugovanja prema tužitelju na koji način da je dužnik u cijelosti priznao navedenu tražbinu te prekinuo zastarni tijek iste.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (stranica spisa 41) u bitnome navodi kako se u cijelosti protivi svim navodima istaknutim u istoj kao neosnovanim te osporava tužbeni zahtjev kako u osnovi tako i u visini. Naime, ističe da je stečajna upraviteljica tuženika osnovano i zakonito osporila tražbinu ovdje tužitelja, a što da se može utvrditi i pregledom stečajnog spisa ovog suda poslovni broj St-191/22. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Tuženik u podnesku od 18. svibnja 2023. (stranice spisa 59 i 60) ističe kako je na skupštini vjerovnika od 19. travnja 2023. od vjerovnika zatražila suglasnost za angažiranje odvjetnika za zastupanje u ovoj pravnoj stvari, međutim, da je većinski vjerovnik Novi list d.d. odbio dati odobrenje stečajnoj upraviteljici ovdje tuženika za angažiranje istog. Rješenjem od 27. travnja 2023. ukinuta je navedena odluka skupštine vjerovnika utvrdivši da je navedeni vjerovnik povezan s ovdje tužiteljem, da ga zastupa ista osoba te da imaju istog punomoćnika za zastupanje pred sudom, da očito postupa u interesu ovdje tužitelja, kao povezane osobe, te da je takvo postupanje tog vjerovnika protivno zajedničkom interesu svih vjerovnika. Kako je rješenje o ukidanju odluke Skupštine vjerovnika tuženika od 19. travnja potvrđeno od strane drugostupanjskog suda, to je sud parnični postupak nastavio nakon što je stečajna upraviteljica za zastupanje opunomoćila odvjetnika Nikolu Božikovića.

Imenovani punomoćnik u podnesku navodi, prvenstveno kako tužba nije uredna jer da ne sadrži ime zakonskog zastupnika, a radi se o osobi iz inozemstva. U odnosu na spornu tražbinu ističe da isprave koje je priložio tužitelj same po sebi ne dokazuju njezinu osnovanost, jer se radi o jednostranim ispravama samog tužitelja. U tom dijelu naglašava da iz same isprave naziva Difference Analysis iz rujna 2020. proizlazi da je ovdje tužitelj spornu tražbinu knjižio kao zajam, a s obzirom da je sam tužitelj član društva tuženika, da se radi o situaciji iz čl. 139. st. 5. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15, 104/17 i 36/22, dalje SZ), primjenom koje odredbe proizlazi da je ovdje sporna tražbina zapravo tražbina nižeg isplatnog reda, koju tužitelj nije mogao prijaviti u stečajnom postupku na način kako je to učinio, jer se tražbine nižeg isplatnog reda prijavljuju pod pretpostavkama iz čl. 257. st. 6. SZ-a.

U nastavku tog odgovora na tužbu, tuženik ističe da u konkretnom slučaju treba primijeniti trogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a jer da se tražbina temelji na trgovačkim ugovorima. Isto tako, da iz priloženih isprava ne proizlazi da bi zastara bila prekinuta priznanjem duga od strane tuženika, u smislu odredbe čl. 240. ZOO-a te da samo prikazivanje duga u poslovnim knjigama nema karakter priznanja duga. Posebno naglašava da novi rok zastare ne teče od dana sklapanja ugovora o cesiji, već od dana dospijeća tražbine koja je predmet cesije, pa da bi i na temelju takvog pravila u konkretnom slučaju nastupila zastara.

4. Stranke su u daljnjem tijeku postupka ustrajale u svim svojim navodima.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave u spisu i to: obračun kamata (stranice spisa 9 i 10), ovosudno rješenje poslovni broj 1 St-191/2022 od 30. siječnja 2023 (stranice spisa 21 do 26), popis vjerovnika i predračun troškova stečajnog postupka (stranice spisa 27 do 32), ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbine sa svim sporednim pravima od 31. ožujka 2019. (stranice spisa 33 do 38), prijavu tražbine ovdje tužitelja u stečajnom postupku nad tuženikom (stranice spisa 42 do 48), ovosudno rješenje poslovni broj 1 St-191/2022 od 27. travnja 2023 (stranice spisa 61 do 64), zapisnik sa skupštine vjerovnika od 19. travnja 2023. (stranice spisa 65 do 67), rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 89 Pž-2790/2023. od 13. rujna 2023. (stranice spisa 79 do 81). te povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranice spisa 91 do 103) izvadak iz registra za društvo Novi list d.d. Rijeka (stranice spisa 104) rješenje Visokog trgovačkog suda RH, broj 77 Pž-832/23 od 28. veljače 2023. (stranice spisa 106 do 109) i izvadak iz aplikacije eSpis (stranica spisa 110).

Također je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj 1 St-191/2022, a iz tog je spisa priložena tužiteljeva prijava tražbine s dokumentacijom, kako je to naprijed naznačeno.

U odnosu na provedene dokaze treba napomenuti i da je ovdje tužitelj u spis priložio i isprave koje se nalaze na stranicama 6, 8, 11, 17 do 20, 45 te 49 i 50, kao dokazna sredstva u prilog svojih tvrdnji. Međutim, sud nije uzeo u obzir navedene dokaze jer nisu priloženi na hrvatskom jeziku, pa je u tom slučaju postupao sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), prema kojemu je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda i to u trenutku predlaganja tog dokaza osim ako sud odredi drugačije, a uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod.

Iz navedenih odredbi proizlazi da je stranka sama dužna dostaviti ovjereni prijevod isprave na stranom jeziku na koju se poziva, te da sud nema obvezu pozivati stranku niti na dostavu određenih isprava, niti na dostavu ovjerenog prijevoda (tako i VTS RH, Pž-524/20 od 2. lipnja 2020., VSRH, Rev-966/07 od 19. ožujka 2008. i VSH, II Rev-77/84 od 11. prosinca 1984.)

6. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

7. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 654.512,52 eura, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se nad ovdje tuženikom vodi pred ovim sudom pod posl. br. 1 St-191/22.

10. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, ona doduše, proizlazi i iz samog rješenja ovog suda posl. br. 1 St-191/22 od 30. siječnja 2023. iz kojeg proizlazi da je ovdje tužitelju osporena tražbina drugog višeg isplatnog reda upravo u utuženom iznosu, te da je on upućen pokrenuti parnicu u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, odnosno osam dana od primitka drugostupanjske odluke.

Tuženik ne spori da je tužitelj postupio u skladu s navedenom odredbom čl. 267. st. 1. SZ-a a takav zaključak proizlazi i iz izvatka iz aplikacije eSpis, prema kojemu je ovdje tužitelj podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, a rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 77 Pž-832/2023 od 28. veljače 2023. kojim je žalba odbijena punomoćnici tužitelja dostavljeno je 3. travnja 2023., dan prije podnošenja tužbe u ovom postupku, pa je dakle tužba pravovremena.

11. Iz sadržaja prijave tražbine u stečajnom postupku, a koja je priložena i u ovaj parnični spis proizlazi da je tužitelj osporenu tražbinu prijavio na temelju ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbine sa svim sporednim pravima od 31. ožujka 2019. i ugovora o cesiji od 10. siječnja 2017.

Stečajna upraviteljica prijavljenu je tražbinu osporila zbog nastupa zastare, a koje osporavanje tužitelj drži neosnovanim.

Iz priloženog ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbine sa svim sporednim pravima od 31. ožujka 2019. proizlazi da se, u biti, radi o naplatnoj cesiji. Tim je ugovorom društvo Novi list d.d., Rijeka uz naplatu ovdje tužitelju ustupilo svoju tražbinu koju ima prema ovdje tuženiku i to u iznosu od 3.270.001,11 tadašnjih kuna, a što odgovara protuvrijednosti od 434.003,73 eura. Na taj iznos ovdje tužitelj je obračunao i zatezne kamate do otvaranja stečaja, a prema obračunu kamata (stranica spisa 9) u iznosu od 919.183,92 tadašnje kune, a što odgovara protuvrijednosti od 121.996,67 eura, što znači da je temeljem naprijed navedenog pravnog posla tužitelj prijavio tražbinu od 556.000,40 eura, odnosno iznos iz točke I. izreke ove presude.

Razvidno je da se preostali dio prijavljene tražbine temelji na označenom ugovoru o cesiji od 10. siječnja 2017., a to je iznos iz točke II. izreke presude, koji sadržava glavnicu i kamate prema obračunu na stranici 10 spisa.

12. Analizirajući priloženu dokumentaciju, sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost svoje tražbine od 556.000,40 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, jer iz priloženih dokaza proizlazi da je neosnovan tuženikov prigovor zastare, te da tuženik nije dokazao da bi navedeni iznos obuhvaćao zajam kojim se nadomješta kapital iz čl. 139. st. 5. SZ-a.

U odnosu na zastaru predmetnog potraživanja, treba reći da se protivno tvrdnjama ovdje tužitelja ima primijeniti trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO- a, jer se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru. Naime, iz sadržaja ugovora od 31. ožujka 2019., u čl. 1. izričito je navedeno da Novi list d.d., Rijeka, ovdje tužitelju uz naknadu prenosi potraživanje od 434.003,73 eura, s osnove tiskanja i distribucije novina, a koje potraživanje ima prema ovdje tuženiku. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za ovdje tuženika i izvatka za društvo Novi list d.d., proizlazi da je tiskarska i izdavačka djelatnost jedna od upisanih djelatnosti oba društva, pa onda potraživanja nastala temeljem tih djelatnosti predstavljaju trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a. Posljedično tome, na zastaru tražbina iz takvih odnosa, odnosno ugovora, ne primjenjuje se opći, petogodišnji zastarni rok, već je zastarni rok tri godine.

Nadalje, iz priloženog ugovora, odnosno čl. 4., proizlazi da je ustupljena tražbina dospjela najkasnije 29. ožujka 2016., jer je to izrijekom navedeno u toj ugovornoj odredbi. Što se tiče zastare, a s obzirom na činjenicu da se radi o potraživanju iz ugovora o cesiji, treba ukazati da je pogrešno shvaćanje ovdje tužitelja u pogledu dospijeća tražbine, jer je cesija takav pravni posao u kojem dolazi do promjene na strani vjerovnika, a tražbina koja je predmet cesije dospjela je onoga dana kada je određeno njeno dospijeće, neovisno o tome kada je ugovor o cesiji zaključen.

Odredbom čl. 84. st. 1. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, što znači da se ustupanjem ne može pogoršati dužnikov položaj. Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje je imao, i one koje je mogao istaknuti ustupitelju do trenutka kada je saznao za ustupanje. I slijedom iznesenog se na odnos ovdje tuženika kao dužnika i tužitelja kao stjecatelja tražbine čiji je obveznik ovdje tuženik, proizlazi da se imaju primijeniti odredbe koje se odnose na trgovačke ugovore, jer je tražbina nastala iz djelatnosti prvotnog vjerovnika i ovdje tuženika što proizlazi iz čl. 1. ugovora od 31. ožujka 2019.

Međutim, usprkos navedenom, za tako prenesenu tražbinu nije nastupila zastara. Pritom, tužitelj pogrešno ističe da bi iz isprava u spisu proizlazilo da je tuženik priznao dug u smislu odredbe čl. 240. ZOO-a.

Iz isprava pregledanih u ovom postupku ne proizlazi da bi tuženik postupio tako, ali iz sadržaja odredbe čl. 1. st. 4. ugovora od 31. ožujka 2019. proizlazi da se ovdje tuženik odrekao zastare u smislu odredbe čl. 220. ZOO-a.

Naime, i sam tuženik je potpisnik ugovora od 31. ožujka 2019., u kojem je ugovoru naveden kao dužnik. Naprijed spomenuta odredba čl. 1. st. 4. ugovora sadrži tuženikovu izjavu kojom potvrđuje da Novi list d.d. ima prema njemu upravo tražbinu iz čl. 1. st. 1. tog ugovora i pristaje na prijenos te tražbine u iznosu od 3.270.001,11 tadašnjih kuna, odnosno 434.003,73 eura. Iz svih podataka dostupnih u isprava priloženim spisu jasno je da se radi upravo o dijelu ovdje sporne tražbine koja je iz navedenog ugovora prijavljena na način da je navedenoj glavnici dodana i zatezna kamata obračunata do otvaranja stečaja.

Odredbom čl. 220. st. 1. ZOO-a propisano je da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare.

Iz sadržaja ugovorne odredbe čl. 1. st. 4. ugovora od 31. ožujka 2019. proizlazi da je ovdje tuženik priznao tražbinu od 434.003,73 eura koju je drutšvo Novi list d.d. tim ugovorom prenijelo ovdje tužitelju. S obzirom da je ovdje tuženik ugovor potpisao 31. ožujka 2019., a da se radi o tražbini dospjeloj 29. ožujka 2016., proizlazi da je tuženik na taj način priznao zastarjelu obvezu i odrekao se zastare, jer je zastara nastupila 29. ožujka 2019., dakle 2 dana prije tuženikova potpisa ugovora. Pritom treba naglasiti da za razliku od priznanja duga koje je učinjeno unutar zastarnog roka taj se rok prekida i zastara počinje teći iznova u smislu čl. 245. st. 1. ZOO-a, a vrijeme proteklo do prekida ne računa se u određeni rok zastare, kod odricanja od zastare, kada dužnik pisano prizna zastarjeli dug čime se odrekao zastare, on više ne može osnovano isticati takav prigovor-upravo zato jer se prethodno odrekao instituta zastare.

U konkretnom slučaju, to znači da je neosnovan tuženikov prigovor iznesen na ispitnom ročištu u stečaju tuženika, a ponovljen u ovom postupku.

Nadalje, iz provedenih dokaza, odnosno uvida u priložene isprave, ne proizlazi zaključak da bi tužitelj spomenutu tražbinu knjižio kao zajam kojim se nadomješta kapital u smislu odredbe čl. 139. st. 5. SZ-a, pa da bi se radilo o tražbini nižeg isplatnog reda, a koje se tražbine u stečajnom postupku prijavljuju tek po pozivu suda.

U odnosu na tu tvrdnju tuženika, treba ukazati i na činjenicu da se tuženik u tom dijelu poziva na spisu priložen izvod iz knjigovodstva tužitelja, ali sud ponavlja da takva isprava na hrvatskom jeziku nije priložena spisu, a one koje su na stranom jeziku i za koje nije dostavljen ovjereni prijevod, sud nije uzeo u obzir, sve s obzirom na citiranu odredbu čl. 232. st. 2. ZPP-a.

Zbog navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos iz točke I. izreke presude, a koji iznos predstavlja tražbinu iz spomenutog ugovora od 31. ožujka 2019., uvećanu za zateznu kamatu prema priloženom obračunu kamata. Ovdje treba naglasiti da nije bilo osporavanja tražbine u odnosu na njezinu visinu.

13. Protivno prednjim utvrđenjima, sud je odbio tužbeni zahtjev za iznos tražbine od 98.512,12 eura, a koji se iznos očito temelji na ugovoru o cesiji kojeg je kao osnovu tražbine ovdje tužitelj naznačio u prijavi tražbine. Što se tiče tog dijela tužbenog zahtjeva, tužitelj u spis nije dostavio ugovor o cesiji na jeziku suda, spisu doduše prileži ugovor na engleskom jeziku, što je, opet, protivno odredbama čl. 232. st. 1. i 2. ZOO-a, zbog toga sud smatra da tužitelj nije dokazao postojanje osnove tog dijela tražbine, a na koji bi se očito mogao odnositi obračun kamata na stranici 10 spisa.

Dodatno tome, sve kada bi sud i uzeo u obzir priloženi ugovor o cesiji na engleskom jeziku, ali i prijavu tražbine, jasno je da bi se radilo o zastarielom potraživanju. Ovo stoga što je ugovor o cesiji datiran sa 10. siječnja 2017., pa bi i u slučaju primjene općeg zastarnog roka nastupila zastara u siječnju 2022., jer je prva radnja koja dokazuje prekid zastare prijava tražbine u stečajnom postupku datirana s 1. prosinca 2022. Pritom, tužiteljevo pozivanje na isprave kojima dokazuje priznanje i ovog dijela duga, sud ne može prihvatiti, jer kao niti ugovor o cesiji, niti očitovanja ovdje tuženika u smislu priznanja duga nisu priložene u ispravama na hrvatskom jeziku, ili ovjerenom prijevodu stranog jezika.

Radi izloženog, sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja, sve kao u točki II. izreke.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

Tužitelj je u ovom postupku uspio sa 84,94% svog zahtjeva, a tuženik sa 15,06%, što znači da tužitelj u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu 69,88% priznatih troškova.

S obzirom na vrijednost predmeta spora te tužiteljev troškovnik, tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav tužbe i zastupanju na ročištu od 11. travnja 2024., svaka radnja u iznosu od 9.813,52 eura, uvećano za PDV prema Tbr. 7. i Tbr. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje Tarifa), te trošak sudske pristojbe na tužbu od 331,81 eura, odnosno ukupno 24.865,61 eura. Dakle, imajući u vidu da tužitelju pripada naknada troškova razmjerno uspjehu u parnici, trebalo mu je dosuditi iznos od 21.120,85 eura, a u preostalo dijelu njegov zahtjev odbiti.

Treba naglasiti da je odluka o trošku donesena i sukladno odredbama Tbr. 52. st. 1. do 3., i Tbr. 54. Tarife

15. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 24. svibnja 2024.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici uz poziv za plaćanje sudske pristojbe

- Tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30868-3c0c2

Kontrolni broj: 0a4eb-b254b-59073

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TOMISLAV JURLINA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.