REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-2254/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz O. društva O., P. & P. d.o.o., protiv tuženika V. I. F. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. T. i B. M., odvjetnicima u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 24. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

''1.Utvrđuje se da tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od dana 14. listopada 2022.g., a kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 05. lipnja 2022.g. nije dopuštena. 2. Utvrđuje sa da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika. 3. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i to radno mjesto – „Zaštitar“, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i iskustvu, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 625,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 24. studenog 2022. je navedeno da je tužitelj sa tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 05.06.2017.g. na radnom mjestu – „Zaštitar“. Ističe se da je tužitelj putem pošte dana 25.10.2022.g. zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 14.10.2022., kojim mu je, radi teške povrede radne obveze otkazan ugovor o radu. Nadalje da je tužitelj opravdano smatrajući da mu je poslodavac, ovdje tuženik, povrijedio prava iz radnog odnosa, dana 08.11.2022.g. u zakonskom roku od 15 dana iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZOR), podnio zahtjev kojim je tražio da se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ukine kao nedopuštena, da se utvrdi da mu radni odnos nije prestao te da ga se vrati na rad te da je tuženik ovaj zahtjev primio dana 11.11.2022.g., a istome nije udovoljio niti je na njega odgovorio u roku od 15 dana, radi čega da je tužitelj u otvorenom zakonskom roku iz čl. 133. st. 2. ZOR podnosi ovu tužbu. Ističe se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 14.10.2022.g. nedopuštena i nezakonita. Ističe se da je člankom 120. st. 2. ZR-a propisano kako poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti odluku o otkazu. Nadalje se navodi da predmetna odluka o otkazu ne sadrži obrazloženje razloga radi kojih je tuženik smatrao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa pa su ti razlozi tužitelju i dalje nepoznati. Tužitelj ističe kako su za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, koji bi trebali biti jasni i nedvojbeni. To stoga što da obrazloženje navedeno u odluci o otkazu sada predstavlja predmet ispitivanja tijekom sudskog postupka. Stoga da samo ono što je poslodavac u obrazloženju naveo kao razlog otkazivanja može predstavljati razlog za otkaz, a poslodavac da ne može naknadno proširivati obrazloženje ističući tijekom postupka i druge razloge otkazivanja. U tom smislu da je sudska praksa zauzela jasan stav, ističući da se radi o kogentnim odredbama ZR-a i da nije moguće tvrditi da je otkaz dan iz drugih razloga od onih navedenih u pisanom obrazloženju jer je takav otkaz nezakonit (ŽS u Zagrebu br. Gžr-2276/02 od 22.04.2003.g.).Obrazloženje otkaza da mora u cijelosti obuhvatiti sve ono što poslodavac radniku stavlja na teret, pri čemu ti navodi da trebaju nedvojbeno ukazati na razloge koji opravdavaju otkazivanje ugovora o radu. Nadalje, tužitelj navodi da obzirom da poslodavac u obrazloženju pobijane odluke o otkazu nije naveo koju je to obvezu iz radnog odnosa povrijedio tužitelj, sada tijekom ovog sudskog postupka da više nije niti ovlašten iznositi niti dokazivati te razloge te da je ova odluka sama po sebi bez ikakvog daljnjeg raspravljanja sasvim sigurno nezakonita. Ističe se da iz ovih razloga da tužitelj u ovoj tužbi nije u mogućnosti iznositi bilo koje činjenice ili dokaze vezane uz samu povredu obveze iz radnog odnosa obzirom da ni danom pisanja ove tužbe nema saznanja iz kojih razloga mu je otkazan ugovor o radu. Tužitelj navodi da može samo istaknuti da je prije donošenja pobijane odluke odradio ukupno 4 radna dana u listopadu 2022.g. dok da se prije toga nalazio na dugotrajnom bolovanju u čemu vidi razlog za donošenje ovakve nezakonite odluke. Tužitelj ističe da se nalazio na bolovanju od 01.01.2021.g. sve do 31.09.2022.g. Dakle da iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelj u četiri dana počinio ukupno dvije teške povrede obveza iz radnog odnosa ali pri tome da se ne navodi na koji način. Nadalje da poslodavac prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radniku sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a mora radniku omogućiti iznošenje obrane osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učini. Navodi se da tuženik tužitelju prije donošenja pobijane odluke nije omogućio iznošenje obrane, a u obrazloženju odluke o otkazu da nije naveo koji su to razlozi radi kojih to nije bilo opravdano od njega očekivati što da čini ovu odluku nezakonitom i po toj osnovi. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od dana 14. listopada 2022.g. proglasiti nedopuštenom, utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad i to radno mjesto – „zaštitar“, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i iskustvu, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe te obistiniti tužitelju parnične troškove ovog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi navodeći da osporava sve navode iz iste. Navodi da tužitelj nije ispoštovao zakonske rokove određene odredbama Zakona o radu, a koje se tiču podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika i podnošenja tužbe s obzirom da tužitelj nije podnio tužbu, a niti Zahtjev za zaštitu prava radnika u zakonski propisanom roku, pa da se iz tog razloga predlaže da se predmetna tužba i tužbeni zahtjev odmah odbace u cijelosti bez provođenja glavne rasprave i obveže se tužitelja na snašanje parničnog troška. Tuženik da je dana 14. listopada 2022. godine donio Odluku o otkazu ugovora o radu te je isti također odmah dana 15. listopada 2022. godine odjavljen kao zaposlenik tuženika sa zavoda. Nadalje, tužitelj da je obaviješten odmah dana 14. listopada 2022. godine da je donesena naprijed navedena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da nakon tog dana uopće nije dolazio na posao. Iz navedenog da se vrlo jednostavno izvlači zaključak da tužitelj već od dana 15. listopada 2022. godine uopće nije više zaposlenik tuženika. Tužitelj da je morao podnijeti u daljnjem roku od 15 dana zahtjev za zaštitu prava radnika, ali je isti navedeno podnio preporučenom poštom tek 08. studenoga 2022. godine, dakle izvan zakonskog roka za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava radnika, te na taj način da je sasvim razvidno da je i ova tužba sasvim bespredmetna i sud ju treba odbaciti bez da uopće raspravlja o istoj. Okolnost da je odluka o otkazu dostavljena tužitelju kasnije, tj nakon proteka roka iz čl. 108. st. 2. ZOR-a, da nije od značaja za pitanje poštivanja propisanog prekluzivnog roka, jer da je ugovor o radu otkazan onoga dana kad je odluka donesena. Navodi da je već iz naprijed navedenog je i više nego razvidno, a i iz samih navoda tužitelja u tužbi, da isti nije poštivao prekluzivni rok o dostavi zahtjeva za zaštitu prava radnika. Nadalje, da je nesporno je da je tužitelj zaprimio od tuženika dvije opomene pred otkaz i to jednu dana 17.06.2020. godine, a drugu dana 14.09.2020. godine te da je vrlo bitno za navesti da tužitelj na nijednu od dvije naprijed navedene opomene pred otkaz nije podnio poslodavcu odnosno u ovom slučaju tuženiku zahtjev radi zaštite prava radnika čime da je isti faktički priznao počinjenje dvije grube povrede Ugovora o radu, te da je bio svjestan da ima dvije opomene, a da treća vodi ka otkazu Ugovora o radu. Nadalje, da je dana 11.10.2022. godine zaprimljen e-mail od F. M. T. G. koja upravlja trgovačkim centrom M. O. S. I. G., sa kojom tvrtkom tuženik ima sklopljen Ugovor o tjelesnoj zaštiti, te da je iz istog sasvim razvidno da isti, kao osoba odgovorna za poslovanje i općenito funkcioniranje trgovačkog centra M. O. S. navodi da je uočeno da se njihov djelatnik ponovno vratio u centar M. O. S., iako mu je zabranjeno, te da tuženik hitno reagira te da navedenog djelatnika više ne dovodi/zapošljava u centar M. O. S. jer da njegovi propusti i djelovanja ozbiljno ugrožavaju poslovanje centra M. O. S.. Nadalje se navodi da se vezano za taj mail prilaže se i drugi mail i to od iste osobe, ali od dana 28.11.2019. godine, a koji da glasi: "Ovime obavještavamo Vas da se dana 26.11.2019. godine se upalio u 18:13 i 18:18 sati alarm u sobi videonadzora. U tom trenu prisutni djelatnik vaše tvrtke gdin J. D. nije poduzeo potrebne mjere informiranja i pozivanja djelatnika tehničke službe niti na jedan niti na drugi naveden alarm. Navedeni odnos prema dužnosti mi kao društvo M. P. d.o.o., za centar M. O. S. ne možemo dopustiti niti dozvoliti. Zbog navedenog i po nalogu direktora društva M. prvi d.o.o., molimo da vašeg djelatnika J. D. kao zaštitara više ne dovodite u centar M. O. S. te da na dotično radno mjesto postavite adekvatne djelatnike kako bi ubuduće izbjegli ovakve situacije." Dakle, da je već iz ovoga razvidno da je tužitelj svojim postupcima itekako ugrozio sigurnost i posjetitelja i djelatnika trgovačkog centra M. O. S.. Nadalje, tuženik navodi da je i dana 06.10.2022. godine zaprimio e-mail od još jedne stranke odnosno tvrtke sa kojom ima sklopljen Ugovor o tjelesnoj zaštiti i to od D. R. koja je generalni manager M. H. & H., te navedeni mail da glasi: "Slijedom prethodnih razgovora, molimo Vas da svog djelatnika J. D. ne raspoređujete na naš objekt kao zaštitara slijedom Ugovora o pružanju usluga tjelesne zaštite." Nadalje se ističe da nije sporno da se je tužitelj vratio sa bolovanja dana 31.09.2022. godine te da tuženik nikada istom nije uopće osporavao da navedeni ima zdravstvenih problema te da je nejasno odakle tužitelju pravo na taj način proizvoljno iznositi svoje zaključke, ali onog trenutka kada se je isti vratio sa navedenog bolovanja da je sam i bez ikakvog razloga počeo namjerno i svjesno činiti previde te se loše odnositi prema svojim radnim obvezama, pa da je očito to razlog zbog čega je u tako kratkom vremenskom periodu počinio još dva vrlo gruba kršenja odredaba Ugovora o radu. Navedeno je da se želi istaći činjenica da je tužitelj izvršio teško kršenje radne obveze, a što da je nesporno razvidno iz dopisa koji su dostavljeni te da se postavlja pitanje što je tuženik trebao učiniti, da li možda izgubiti dva najveća i najbitnija poslovna partnera i u tom slučaju ugroziti samo svoje poslovanje, ali posljedično i egzistencijalna pitanja ostalih zaposlenika koji bi zbog gubitka posla snosili posljedice, ili da je sasvim razvidno da je u potpunosti ispravno to što je tuženik uručio tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu. Nadalje, što se tiče čl. 119. Zakona o radu na koji se poziva tužitelj da je za navesti da je tuženik u dva navrata, a kako je već i navedeno, opomenuo tužitelja u svezi svog ponašanja, dao mu je dva upozorenja, isti je bio svjestan onoga što je učinio, te da je ponovno, a u vremenskom periodu kada se je vratio sa bolovanja, ponovno počeo činiti probleme svom poslodavcu, u ovom slučaju tuženiku. U odnosu na navedeno, a prije uručivanja samog izvanrednog otkaza o radu navodi se da je tužitelj da je više puta pozvan od strane tuženika da se očituje na upravo naprijed navedene e-mailove, ali da se isti odbijao javiti na mobitel, te da tužitelju nije preostalo ništa drugo, a sve u cilju da spasi svoje poslovanje, uručiti istome izvanredni otkaz ugovora o radu. Zbog svega navedenog se predlaže da sud odbaci predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev kao nepravovremene, a podredno da iste odbije u cijelosti kao neosnovane.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. listopada 2022.; Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. lipnja 2017.; preslika povratnice na ime J. D. od 14. rujna 2020.; preslika povratnice na ime J. D. od 19. lipnja 2020.; preslika potvrde o primitku primatelja V. I. F. d.o.o. od 8. studenog 2022.; sudske prakse; e-mailova dostavljenih od strane tuženika od 11.10.2022. i 28.11.2019.; dopisa zavoda od 5. lipnja 2023.. Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka D. B. i L. P. P..

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između njega kao radnika i tuženika kao poslodavca 05.06.2017.godine na radnom mjestu zaštitara, a što proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika 05.06.2017.godine (list 9-11 spisa). Također nije sporno da je tuženik dao tužitelju izvanredni otkaz ugovor o radu od 14.listopada 2022.godine, a koja činjenica proizlazi iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.listopada 2022.godine (list 6-7 spisa).

6. Među strankama u ovom postupku je sporno da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu temeljem navedene odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.10.2022.godine.Tužitelj je sačinio i predao zahtjev za zaštitu prava radnika 08.11.2022.godine sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014), a što je razvidno iz pregledane potvrde o primitku od 08.11.2022.godine, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 11.11.2022.godine, a što je razvidno iz pregledane primke-povratnice, a što su pregledani prilozi 1. i 3. uz tužbu. Tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu tužitelja niti se na istog očitovao, te je tužitelj u roku od daljnjih 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevu podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, a koja je tužba podnesena 24.11.2022.godine. U navedenom smislu je tužba podnesena u zakonskom roku, te je neosnovan prigovor prekluzije tužbe, a kojeg ističe tuženik. 7. Iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (izvanrednog otkaza ugovora o radu) od 14.10.2022.godine (list 6-7 spisa) proizlazi da je tuženiku dan otkaz za radno mjesto zaštitara zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja navedene odluke o otkazu proizlazi da je tuženik kao zaposlenik počinio dvije osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i to prvu 17.06.2020.godine, a drugu 14.09.2020.godine, te da je zbog toga i zaprimio dvije opomene pred izvanredni otkaz ugovora o radu o čemu da postoji evidentirana dokumentacija. Istaknuto je da je dana 11.10.2022.godine tuženik zaprimio obavijest generalnog managera od H. M., a s kojim da tuženik ima ugovor o tjelesnoj zaštiti , te da se u toj obavijesti moli da se djelatnik J. D. ne raspoređuje u navedeni hotel kao zaštitar zbog grubih kršenja odredbi koje je preuzeo ugovorom o radu. Također se navodi da je dana 11.10.2022.godine zaprimljena obavijest o grubom kršenju obveza prouzročenih od strane tužitelja i to obavijest trgovačkog centra M. O. S., a sa kojim da je sklopljen ugovor o tjelesnoj zaštiti, te da je u navedenoj obavijesti istaknuto da se upravo J. D. zabranjuje da dolazi u centar M. O. S. kao zaštitar i to zbog grubih kršenja svojih obveza preuzetih ugovorom o radu sa Društvom. U navedenom smislu se ističe da je jasno da je zaposlenik-tužitelj počinio dva gruba kršenja odredbi ugovora o radu, te da daljnji rad između poslodavca i zaposlenika nije moguć.

8. Iz pregledane e-maila generalne menadžerice H. M. D. R. od 11.10.2022.godine (list 26 spisa) proizlazi da je navedenim mailom zatraženo od tuženika da njihovog djelatnika-tužitelja u ovom postupku ne raspoređuje u H. M. kao zaštitara slijedom ugovora o pružanju usluga tjelesne zaštite. Iz pregledane obavijesti putem e-maila od I. G. tuženiku od 11.10.2022.godine (list 27-28 spisa) proizlazi da isti izvješćuju tuženika da nastavno na prethodni mail u kojem zabranjuju djelatniku tuženika – tužitelju dolazak u centar M. O. S., da su uočili da se tužitelj ponovno vratio u M. O. S., te isti ističu da navedenim e-mailom pozivaju tuženika da hitno reagiraju te da svog djelatnika tužitelja više ne dovode/zapošljavaju u centru M. O. S. jer da njegovi propusti i djelovanja ozbiljno ugrožavaju poslovanje centra M. O. S., te su isti zahtijevali potvrdu da njihov djelatnik –tužitelj više ne obavlja dužnost u centru M. O. S.. Također je tuženik dobio e-mail od managera M. O. S. I. G. kojim tuženika obavještava da se dana 26.11.2019.godine upalio u 18:13 i 18:18 sati alarm u sobi videonadzora te da u tom trenutku tužitelj kao djelatnik tuženika nije poduzeo potrebne mjere informiranja i pozivanja djelatnika tehničke službe niti na jedan niti na drugi navedeni alarm, te se navodi da navedeni odnos prema dužnosti oni kao društvo M. prvi d.o.o. za centar M. O. S. ne mogu dopustiti pa da zbog svega, a prema nalogu direktora M. prvi d.o.o. mole da djelatnika tuženika J. D. kao zaštitara više ne dovode u centar M. O. S. te da na dotično radno mjesto postave adekvatne djelatnike kako bi se izbjegle ubuduće navedene situacije.

9. Iz pregledanog očitovanja zavoda (list 46 spisa) proizlazi da su isti pregledom baze podataka utvrdili da je tužitelj u razdoblju od 01.siječnja 2021.godine do 30.rujna 2022.godine bio privremeno nesposoban za rad.

10. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on bio zaštitar kod tuženika od svibnja 2017. do početka listopada 2022. i da je krajem siječnja 2021. pa do početka listopada 2022. bio na dugotrajnom bolovanju zbog svog zdravstvenog stanja. Isti navodi da kad se vratio nakon četiri dana da je radio kao zaštitar u M. O. S. i da on nakon toga nije bio nigdje raspoređen, da ga nitko nije od nadležnih od poslodavca upozoravao na ikakve propuste već da je jednostavno dobio poštom preporučeno otkaz ugovora o radu i to izvanredni otkaz. Ističe da on uopće nije imao mogućnost iznijeti obranu kod poslodavca vezano za odluku o otkazu i da mu nije jasno zbog čega ga je dobio budući da je on kako je i rekao bio na dugotrajnom bolovanju. Isti potvrđuje činjenicu da je radio kao zaštitar u hotelu M. i da je tamo bio sam u smjeni i da je to bilo tijekom 2020 ili 2021. godine te da je sve poslove obavljao uredno prema naputku poslodavca. Ističe da on kad bi došao u smjenu nije trebao raditi na nekom konkretnom mjestu niti se kome posebno javljati niti je postojala kartica za evidenciju dolazaka i odlazaka sa posla, već da je bilo bitno da on tijekom radnog vremena odnosno svoje smjene bude u centru. U odnosu na ono što mu se stavlja na teret da se zbog njegove povrede radne obveze otopilo klizalište u M. O. S. isti navodi da to klizalište uopće nije bilo niti je trebalo biti pod njegovim zaštitarskim nadzorom već da je trebalo biti pod nadzorom tehničke službe te da on nije niti bio fizički prisutan gdje se nalazilo spomenuto klizalište i da on nije imao nikakav radni nalog poslodavca da bude u tom prostoru. Navodi da je on morao kao zaštitar u M. O. S. biti na radnom mjestu, a i da nije postojalo nikakvo pismeno ili mail poslodavca temeljem kojeg bi morao nositi zaštitno odijelo te da on nije dobio nikakvo zaštitno odijelo od poslodavca nego mu je kazano da treba biti odjeven u crne hlače i majicu odnosno odjene nešto što bi bilo crno bez posebnih vidljivih oznaka da ne bi bio upadljiv u prostoru tijekom smjene. Navodi da nikad nije obavio nikakav razgovor sa gospođom P. P. vezano za kršenje radne obveze, a da je sve obavijesti vezano za bolovanje ili vezano za pitanja na radnom mjestu slao poslodavcu sms porukama jer da nije želio dolaziti u nikakve konfrontacije ni sukobe s nadležnima. Nadalje navodi da je on u M. zadnji put bio na radu u smjeni 2020. te da on nakon prekida bolovanja nije više dolazio raditi u M., nego je nakon nekoliko dana bio raditi u S. C. M., a da je nakon završetka bolovanja odradio 3 ili 4 smjene u M. i da je prestao raditi u shopping centru M. negdje 3. ili 4. dana od završetka bolovanja u listopadu 2022. Ističe da je sada, od 1. studenog 2023. zaposlen na poslovima zaštitara. Navodi da je prestao dolaziti na posao kod tuženika 3. ili 4. dana listopada 2022. Vezano za pitanje da li mu je dana ikakva uputa o pravnom lijeku povodom njegovog zahtjeva za zaštitu prava na odluku o otkazu, isti navodi da mu je najprije uručen otkaz pa da je odjavljen iz radnog odnosa i potom da je dobio odluku o otkazu prema njegovom mišljenju bez odgovarajućeg obrazloženja, te navodi da misli da je u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika. Navodi da nije upoznat s opomenama pred otkaz od 14.6.2020. i 14.9.2020. te da mu nije poznato ništa o dostavnicama koje bi potvrđivale da je isto zaprimio. Vezano za činjenicu da tvrdi da se u hotel nije vraćao raditi nakon završetka bolovanja, a da je hotel M. uputio obavijest da ga više ne želi vidjeti u hotelu M., isti odgovara da nije upoznat s time. Navodi da je on s poslodavcem imao određene razgovore-sugestije vezano za spomenute obavijesti tuženiku od strane hotela M. i centra M. da ga ne šalje kod njih na rad, ali da treba znati da je njemu poslodavac i dalje pružao mogućnost da tu dolazi i radi a da mu nije to odgovaralo da bi ga valjda smijenio i doveo drugog radnika.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka D. B. proizlazi da je isti zaposlen kao nadzornik tjelesne zaštite kod tuženika i samim time da je neposredno nadređen tužitelju. Isti ističe da tuženik ima sa M. O. S. i hotelom M. i H. ugovor o tjelesnoj zaštiti temeljem kojeg ugovora šalje zaštitare u navedene firme, pa tako i tužitelja. Ističe da su upravo navedeni klijenti M. O. S. i hotel M. i H. imali bezbroj pritužbi na tužitelja da ne obavlja kod njih svoj posao kako treba te da je način kako se isti pritužuju bio takav da najprije klijenti iz njihove uprave obavijeste njega osobno o problemu s tužiteljem kao zaštitarom a da mu nakon toga detaljno objasne problem u službenom mailu kojeg mu pošalju. U odnosu na činjenicu koje je teške povrede radne obveze tužitelj radio, isti ističe da primjerice je bio slučaj gdje je postojao video nadzor te da se dogodio u M. kvar na instalacijama i da se otopilo klizalište u M., a da tužitelj kao zaštitar o tome nije obavijestio tehničku službu. Isti navodi da se tužitelj ponašao u ulozi zaštitara kao da ga nema na radnom mjestu budući nije nosio ni zaštitnu uniformu koju mu je poslodavac osigurao te da ukoliko bi se uključio alarm isti nije provjeravao o čemu se radi i obavještavao nadležne, te da je često znao kasnije dolaziti na posao i ranije odlaziti s posla, a da nikome nije davao ni svoj broj mobitela na kojeg ga se može kontaktirati. Ističe da jedne prigode u igraonici u M. izbio problem, ali da on na taj problem uopće nije odreagirao budući nije po pozivu pristupio na lice mjesta da vidi što treba uraditi. Navodi da je tužitelj od strane poslodavca zbog navedenog načina rada dobivao brojne opomene u kojem je upozoravan na kršenje radne obveze. Svjedok navodi da su ga na posljetku prebacili kao zaštitara u hotel M. i H. te da mu je djelatnica tog hotela koja je bila zadužena da kontrolira rad tužitelja kao zaštitara u hotelu poslala poruku da ima velike probleme s tužiteljem, budući tužitelj odlazi u obilaske bez najave a da nema broj mobitela na kojeg ga može nazvati, pa da u slučaju potrebe za intervencijom djelatnica ne može do njega doći, da izbjegava radne zadatke, koristi osobno ležaj za wellnes u hotelu, da se žali na muziku koja se čuje u hotelu, da ne vraća ključ nakon smjene te da bez dozvole ulazi u prostoriju direktora održavanja, pa da ona zbog toga ima s njim velike probleme jer ga mora opravdavati nadležnima i objašnjavati što se dogodilo. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj pozvan da iznese obranu prije odluke o otkazu, svjedok ističe da je tužitelj pozivan više puta i da je on za svaku situaciju iznosio nekakvo nelogično opravdanje. Svjedok ističe da je tužitelj često bio na bolovanju. Svjedok ističe da je tužitelj obavljao poslove zaštitara u hotelu M. i H. do odlaska na bolovanje. Nadalje svjedok ističe da treći put nakon što se tužitelj vratio s bolovanja su mu i M. O. S. i hoteli M. i H. poslali zahtjev da ne šalju više tužitelja kao zaštitara kod njih. Inače, napominje da čim se tužitelj vratio s bolovanja da bi on samo kad bi se pojavio u centru privremeno imao na sebi pločicu na kojoj stoji da je zaštitar, a onda bi to skinuo i šetao po centru. Svjedok ističe da premda tuženik nije izgubio kao klijente M. O. S. i hotele M. i H., budući da nema puno klijenata s kojima isti ima ugovore, da ipak treba uzeti u obzir činjenicu da je zbog ponašanja tužitelja kao zaštitara kojeg je tuženik slao kod navedenih klijenata, mogao potencijalno izgubiti navedene važne klijente, a obzirom na njihova upozorenja. Napominje da dok je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika da su uvijek u smjeni bila najmanje 4 zaštitara, a da nakon što mu je otkaza ugovor o radu da su zaposleni novi zaštitari i da ima najmanje 20-ak zaštitara kod tuženika. Isti ističe da što se tiče svjedokinje L. P. navodi da je ona administrativni djelatnik kod tuženika. Svjedok nadalje ističe da je zbog postupanja tužitelja tuženiku nastala šteta, pa tako primjerice u situaciji kad se otopilo spomenuto klizalište u M. O. S. i kad je trebalo sanirati tu štetu. Isti navodi da je osim njega nadređen tužitelju bio i direktor tuženika te da je direktor bio upoznat sa svime što je svjedok danas svjedočio i da bi te činjenice i sam direktor mogao potvrditi na sudu. Navodi da nakon što se tužitelj vratio s bolovanja da mu je tuženik odlučio pružiti još jednu šansu nakon bezbroj šansi, ali da je on osobno imao fotografije iz kojih se vidi da je tužitelj kad se vratio na posao šetao u civilu u shopping centru te da nije imao na sebi zaštitarsku oznaku, pa da su iz uprave njega osobno upozorili da mora se otkazati ugovor o radu s tužiteljem. Navodi da je tužitelj neprekidno šetao po M. u civilu, a u odnosu na to da li je to bio jedini takav slučaj da on to ne može znati bez obzira što više osoba radi u smjeni jer da on tu nije uvijek prisutan. Isti navodi da je navedena saznanja o ponašanju tužitelja dobivao od djelatnika u smjeni koji su se na njega prituživali koji su isticali da se na kolegu tužitelja ne mogu osloniti na radu. Svjedok ističe da je odmah po povratku s bolovanja tužitelj postupio na navedeni način da bi izišao iz kruga video nadzora i skinuo oznaku iz koje se vidi da je zaštitar i onda šetao po centru kao civilna osoba, a da je on stekao dojam o njemu da se on čak bojao obavljati posao zaštitara da ga neki posjetitelj pita eventualno neko pitanje o bilo čemu. Nadalje navodi da je zbog načina rada tužitelja dolazilo do velikih problema jer primjerice cure s info pulta su uručivale određene pozive za intervenciju, a na koje je trebao pristupiti tužitelj kao zaštitar. Međutim da bi svjedok rekao tužitelju da mora tamo pristupiti i tužitelj bi mu rekao da će otići, al da ga ne bi bilo po sat vremena, a da ga nitko ne bi mogao kontaktirati na mobitel i sl., a da bi tužitelj rekao nakon što bi jedva došli do njega da to nije bio njegov posao. Isti navodi da nema nekog materijalnog dokaza za sanaciju štete koju bi prouzročio tužitelj i da bi to trebalo vidjeti sa samom upravom tuženika. Svjedok navodi da se otkaz tužitelju u konačnici zasniva na ponovljenom ponašanju tužitelja kao zaštitara vezano za kršenje radne obveze, a na koju je i ranije bio upozoravan, a nakon što se isti vratio s bolovanja, budući da čim se vratio s bolovanja zakasnio je na smjenu i nastavio se ponašati jednako kao što je svjedok opisao u današnjem iskazu. Svjedok je sucu pokazao na uvid sliku na mobitelu u kojoj je razvidno da tužitelj hoda u civilnoj odjeći shopping centrom i zabilježen je na snimci datum 4.10.2022. i vidljivo je da isti prolazi u prizemlju D3/D4 centra M. O. S. u tamnoj odjeći kratkih rukava, a koja nije zaštitna uniforma. Svjedok navodi da je prije otkazivanja tužitelj imao dvije opomene pred otkaz. Navodi da je tuženik mogao izgubiti ugovor o tjelesnoj zaštiti zaključen s dva važna klijenta, a da on ne zna kako te firme dalje rješavaju probleme koji nastanu i koje bi posljedice eventualno tuženik mogao trpjeti uslijed problema izazvanih njegovim klijentima budući da klijenti dalje rješavaju navedene probleme, ali ističe da su navedene firme M. O. S. i M. i H. većinski izvor prihoda tuženika kao klijenti. Navodi da se s obzirom na protek vremena ne može precizno izjasniti od kada datiraju spomenute opomene pred otkaz, ali da zna da je jedna od tih opomena tužitelju dostavljena prije završetka bolovanja, a da je odluku o otkazu sastavljao direktor tuženika. Ističe da je tužitelju uručen otkaz tako da mu je poslan poštom na kućnu adresu i to preporučeno sa povratnicom.

12. Iz iskaza saslušane svjedokinje L. P. P. proizlazi da je ona u sporno vrijeme kad se tužitelju dogodila odluka o izvanrednom otkazivanju ugovora na neki način bila voditelj, pomoćnik direktora. Navodi da je tužitelj dva puta upozoravan na kršenje radnih obveza na radnom mjestu zaštitara. Navodi da je tuženik poslovao najviše poslova imao sa trgovačkim centrom M. O. S. i hotelom M.. U tom pogledu da je prvi put tužitelj upozoren kada je nešto isključio na licu mjesta pa se dogodilo da se otopilo klizalište na ledu u centru M. O. S. te da je M. O. S. tada već tražio od tuženika da ne šalje tužitelja u centar ali da oni su tada pokušavali izgladiti cijelu situaciju jer da nisu imali dovoljan broj zaštitara kojeg bi mogli umjesto tužitelja poslati u M. O. S.. Ista navodi da su mu već tada kao poslodavac rekli da će dobiti otkaz ugovora zbog navedenog problema. Nadalje da isto tako je bilo pritužbi na tužitelja vezano za M. O. S. da se skrivao od kamera kad je bio u zamjeni, da nije dolazio na vrijeme na posao itd. te da su i M. O. S. i hotel M. slali tuženiku mailove u kojem su tražili da ne šalju tužitelja kao zaštitara kod njih u smjenu. Napominje da nakon što je tužitelj zbog navedenog upozoren na kršenje radne obveze da je isti otvorio bolovanje,al da je viđan na M. kako vozi biciklu i da je čak poslodavac zatražio od zavoda kontrolu bolovanja za tužitelja.Također je problem dio s tužiteljem i u hotelu M. te svjedokinja u tom smislu ističe da tužitelj nije u hotel dolazio na vrijeme, nije postupao po onom što bi mu naložila voditeljica hotela, odlazio ranije kući iz smjene i slično. Svjedokinja navodi da je tužitelj odluku o otkazu ugovora o radu dobio putem pošte preporučeno pisanim putem. U odnosu na obranu tužitelja prije otkazivanja ugovora o radu, svjedokinja navodi da su se ona i kolega Denis čuli s tužiteljem vezano za eventualno davanje istom mogućnost obrane vezano za navedene slučajeve, al da to nije urodilo nikakvim plodom jer da isti nije govorio istinu. Napominje da se prilikom razgovora kojeg je vodila s tužiteljem isti branio na način da je isticao da drugi manipuliraju i pokušavaju mu namjestiti situaciju vezano za otkaz i navedene slučajeve. Međutim, svjedokinja ističe da nije mogla to tužiteljevo obrazloženje prihvatiti jer isto nije logično ni razumljivo obzirom na činjenicu da se hotel M. i M. O. S. prituživao na tužitelja kao zaštitara pa da je bilo nemoguće izmanipulirati cijeli slučaj sa situacijama koje su se tužitelju dogodile na radnom mjestu. U odnosu na činjenicu da li je zavod prekinuo bolovanje tužitelja, ista navodi da koliko je njoj poznato zavod nije prekinuo tužitelju bolovanje, te da ne zna da li je tužitelj odmah netom po zaključivanju bolovanja dobio otkaz ugovora o radu. Ističe da je nakon godinu dana druga osoba zaposlena na radnom mjestu tužitelja, a da nije upoznata s činjenicom gdje sada radi tužitelj. Navodi da su se i kolege prituživale na rad tužitelja, da su isticali da se čudno ponaša, da se skriva o d kamera a da kad je i dolazio da nije obavljao posao koji mu je naložen, već da je često šetao po garaži na mjestu koje nije pokriveno kamerama, a što se tiče noćne smjene da tužitelj nije stajao u video centru gdje je trebao budući noću nije potrebno šetati po centru nego da je spavao ili u automobilu ili ne zna točno gdje. Ista navodi da je još dvoje zaštitara radilo s tužiteljem u isto vrijeme u smjeni. Svjedokinja navodi da saznanja o prethodnom o čemu je svjedočila ima tako što su joj to rekle i kolege, a da je vidjela i obavijesti hotela M. i centra M. O. S.. Vezano za bilo kakav pisani trag vezano za obavljene razgovore s tužiteljem koje je spominjala, ista navodi da je obavila navedene razgovore, ona i kolega D., a da su mu ujedno slane pisane opomene pred otkaz ugovora o radu, al da se vremenski ne može točno izjasniti kada, ali napominje da direktorica koja je ranije radila kod tuženika da je iste probleme imala s tužiteljem kao radnikom. Vezano za odluku o otkazu u kojoj se za tužitelja navode dvije povrede radnog odnosa, svjedokinja navodi da se dvije povrede obveze iz radnog odnosa koje se odnose na tužitelja da su to upravo bili problemi s radom tužitelja u S. C. M. i hotelu M.. Ističe da su u hotelu M. navedeni događaji bili ili 2019. ili 2020. al da zna da kad je god tužitelj trebao biti na raspolaganju na navedenim mjestima da su se javljali vezano za probleme ili voditelji centra ili voditelji hotela. Navodi da se u hotelu M. tužitelj ukoliko je ima zaštitarsku smjenu od 12 sati ili ne bi pojavio na poslu il ga se nigdje ne bi moglo vidjeti, a da je on bio obvezan čim bi došao na posao javiti se u smjenu nadležnoj osobi kao i prilikom odlaska, a da ga najčešće ne bi nitko vidio na radnom mjestu. Nadalje da je opis njegovog radnog mjesta bilo da čuva objekat i da je u sklopu tog radnog mjesta morao biti u sobi za video-nadzor, a posebice što da je soba za video-nadzor uvijek morala imati prisutnog zaštitara i da je uvijek bio jednak broj zaštitara u smjeni te da ih je uvijek bilo troje. Svjedokinja ističe da je u oba maila koje je tuženik zaprimio od hotela M. i M. O. S., bilo naglašeno da se tužitelja više nikad ne šalje M. O. S.u ni hotelu M. a ukoliko bi tuženik i dalje slao istog da u tom smislu M. O. S. i H. M.. ne žele više surađivati sa tuženikom a da su hotel M. i M. O. S. bili većinski izvor prihoda tuženika te ista navodi da u slučaju otkazivanja suradnje hotela M. i M. O. S.a tuženiku, tuženik ne bi više mogao zadržati radnike niti uopće poslovno funkcionirati. Navodi da tužitelj kad je dolazio na rad u smjenu nije nosio zaštitnu uniformu poslovnu već da je dolazio u civilu premda je trebao nositi uniformu. Navodi da je poslodavac tužitelju sve osigurao u smislu uniforme, osposobljenosti za rad, zdravstvenog uvjerenja. Navodi da nenošenje zaštitne uniforme od strane tužitelja nije kao pojedinačni problem razlog za izvanredno otkazivanje al uzimajući u obzir sve skupa što je navedeno u smislu kršenja radne obveze tužitelja, da bi i to bio jedan od razloga te ista ističe da kad bi ona došla u centar da bi vidjela tužitelja da ne nosi uniformu.

13. Temeljem odredbe članka 116.stavka 1. ZR-a je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanja svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, te temeljem stavka 2. istog članka je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj da se izvanredni otkaz temelji. Također je odredbom članka 119.stavka 2. ZR-a propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14. U odnosu na pravovremenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz sadržaja pregledane odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelj o činjenicama na kojima se temelji izvanredni otkaz saznao od trenutka primitka obavijesti managera I. G. iz M.. O. S. i generalne menadžerice H. M. D. R. od 11.10.2022.godine, a odluku od izvanrednom otkazu ugovora o radu je donio 14.10.2022.godine slijedom čega proizlazi da je ugovor o radu tužitelju na radno mjesto zaštitara otkazan u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, a čime je tuženik postupio sukladno odredbi članka 116.stavka 2. ZR-a. Tužitelju je izvanredni otkaz ugovora o radu dan nakon što se isti vratio sa bolovanja budući je iz pregledanog očitovanja zavoda (list 46 spisa) razvidno da je tužitelj u razdoblju od 01.siječnja 2021.godine do 30.rujna 2022.godine bio privremeno nesposoban za rad.

15. Ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju zbog teških povreda radnih obveza od strane tužitelja na radnom mjestu zaštitara kod tuženika, a zbog kojeg je evidentno da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Iz iskaza svjedoka D. B. koji je neposredno bio nadređen tužitelju proizlazi da je tuženik sa M. O. S. i sa H. M.. i H. imao ugovor o tjelesnoj zaštiti, a na temelju kojeg je tuženik svoje zaštitare pa tako i tužitelja slao u M. O. S. i H. M... Navedene firme su se prituživale na rad tužitelja što također proizlazi iz iskaza svjedoka B. i to na način da bi klijenti iz uprave tih firmi obavijestili D. B. o problemima koje imaju sa tužiteljem. U odnosu na teške povrede radne obveze od strane tužitelja svjedok B. je istakao da je jednom bio slučaju u kojem se dogodio u M. kvar na instalacijama da se otopilo klizalište u M., a da tužitelj nije o tome obavijestio tehničku službu. Iz iskaza svjedoka B. proizlazi da se tužitelj ponašao u ulozi zaštitara kao da ga nema na radnom mjestu jer da nije nosio zaštitnu uniformu koju mu je poslodavac osigurao, a ako bi se uključio alarm u prostoru da nije provjeravao o čemu se radi i da nije obavještavao nadležne. Također iz iskaza svjedoka B. proizlazi da je tužitelj znao kasnije dolaziti na posao i ranije odlaziti sa posla, a da nikome nije davao svoj broj mobitela pa da ga se nije moglo kontaktirati. Također je svjedok B. istakao da je jedne prigode u igraonici u M. izbio problem, a da tužitelj na taj problem nije odreagirao jer da nije pristupio po pozivu na lice mjesta da vidi što treba uraditi. Iz iskaza svjedoka B. proizlazi da je tužitelj zbog ovakvog načina ponašanja od poslodavca dobivao brojne opomene radi kršenja radne obveze. Svjedok B. je istakao da je tužitelj naposljetku prebačen u hotel M., ali da mu je djelatnica zadužena za kontrolu rada tužitelja kao zaštitara u hotelu poslala poruku da ima velike probleme sa tužiteljem jer da tužitelj ide u obilaske bez najave, a da nema broja mobitela na koje se može nazvati pa ako je potrebna intervencija da se ne može doći do tužitelja te da tužitelj izbjegava radne zadatke, koristi osobno wellnes ležaj u hotelu, da ne vraća ključ nakon smjene, žali se na muziku koja se čuje u hotelu, te da bez dozvole ulazi u prostoriju direktora održavanja, a koje ponašanje tužitelja da ona mora opravdavati. Također iz iskaza svjedoka B. proizlazi da je svjedok više puta pozivan od tuženika da iznese svoju obranu i da je uvijek imao nelogično opravdanje. Iz iskaza svjedoka B. ujedno proizlazi da su naposljetku M. O. S. i H. M.. poslali zahtjev tuženiku da im više ne šalje tužitelja kao zaštitara. Također je svjedok B. istakao da bi tužitelj kad se vratio sa bolovanja u centru privremeno imao na sebi pločicu na kojoj stoji da je zaštitar, a potom da bi istu skinuo i šetao po centru u civilu, te da premda tuženik nije izgubio kao klijente M. O. S. i H. M.. da ih je isti mogao potencijalno izgubiti zbog navedenog ponašanja tužitelja na radnom mjestu. Također iz iskaza svjedoka B. proizlazi da se tužitelj nije odazivao ni na intervencije jer da su djevojke sa info pulta uručivale određene pozive na intervenciju na koje da je trebao pristupiti tužitelj kao zaštitar, te da bi svjedok B. rekao tužitelju da mora tamo pristupiti, te da bi mu tužitelj rekao da će otići, ali da ga ne bi bilo po sat vremena, a da ga nitko nije mogao dobiti na mobitel. Svjedok B. je tijekom iskaza predočio sudu sliku na mobitelu iz koje je bilo razvidno da tužitelj hoda u civilnoj odjeći shoping centrom te da je zabilježen na snimci datum 04.10.2022.godine te je bilo vidljivo iz snimke na mobitelu da tužitelj prolazi u prizemlju D3/D4 centra M. O. S. u tamnoj odjeći koja nije zaštitna uniforma . Iz iskaza svjedoka B. proizlazi da je tužitelju odluka o otkazu uručena poštom preporučeno sa povratnicom. Svjedokinja L. P. P. u bitnome iskazuje podjednako kao i svjedok B.. Ista je u sporno vrijeme bila voditelj, pomoćnik direktora tuženika. Ista je navela da je tužitelj dva puta bio upozoravan na kršenje radnih obveza na radnom mjestu zaštitara. Svjedokinja P. P. je također potvrdila činjenicu da je tuženik najviše poslova imao sa trgovačkim centrom M. O. S. i sa hotelom M.. Svjedokinja P. P. je istakla da je tužitelj prvi put upozoren kad je nešto isključio na licu mjesta pa se dogodilo da se otopilo klizalište na ledu u centru M. O. S. te da je već tada M. O. S. tražio da se tužitelja ne šalje u centar, ali da je cijela situacija tada privremeno izglađena jer da nisu imali dovoljno zaštitara koje bi mogli poslati u M. O. S.. Svjedokinja P. P. je istakla da je već tada tužitelj upozoren da će dobiti otkaz zbog navedenog problema. Također iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je bilo pritužbi iz M. O. S. da se tužitelj skriva od kamera kad je bio u zamjeni, te da nije dolazio na posao na vrijeme, te da su M. O. S. i hotel M. slali tuženiku obavijesti sa zahtjevom da ne šalju više tužitelja kod njih u smjenu. Svjedokinja P. P. je istakla da nakon što je tužitelj od tuženika upozoren na navedena kršenja radnih obveza da je isti otvorio bolovanje. Iz iskaza svjedokinje P. P. proizlazi da se hotel M. prituživao na tužitelja da tužitelj ne dolazi na vrijeme na posao i da ne postupa po onome što mu naloži voditeljica hotela, te da odlazi ranije kući iz smjene, te je ista također potvrdila dio iskaza svjedoka B. u kojem je istaknuto da je tužitelj dobio odluku o otkazu putem pošte preporučeno. Svjedokinja P. P. je potvrdila i činjenicu da su ona i svjedok D. B. razgovarali s tužiteljem vezano za mogućnost iznošenja tužiteljeve obrane vezano za navedene slučajeve, ali da taj razgovor nije urodio plodom jer tužitelj da nije govorio istinu, već da se tužitelj branio na način da je govorio da drugi manipuliraju situacijom i da mu pokušavaju namjestiti otkaz. Također iz iskaza svjedokinje P. P. jasno proizlazi da su se i kolege tužitelja prituživale na istog jer da su isticale da se tužitelj skriva od kamera, te da kad je i dolazio da nije obavljao posao koji mu je naložen već da je šetao često po garaži na mjestu koje nije pokriveno kamerama. Što se tiče ponašanja tužitelja u hotelu M. svjedokinja P. P. je istakao da ukoliko je isti imao zaštitarsku smjenu od 12 sati da se ne bi pojavio na poslu ili da ga se nigdje nije moglo vidjeti, a da je bio obavezan čim dođe na posao javiti se u smjenu nadležnoj osobi. Također je i svjedokinja P. P. potvrdila činjenicu da tužitelj kad je dolazio na rad u smjenu nije nosio zaštitnu poslovnu uniformu već da je dolazio u civilu premda je trebao nositi uniformu.

16. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, posebice pregledanog maila generalne menadžerice H. M.. D. R. te maila menadžera M. O. S. I. G. dostavljenih tuženiku 11.10.2022.godine, te 26.11.2019.godine, kao i iskaza svjedoka D. B. koji je u sporno vrijeme bio nadređena osoba tužitelju te nadzornik tjelesne zaštite kod tuženika, kao i iskaza saslušane svjedokinje L. P. P. koja je u sporno vrijeme bila voditelj, te pomoćnik direktora nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj u više navrata ozbiljno kršio radne obveze tako što nije na odgovarajući način obavljao zaštitarske poslove na koje ga je slao tuženik u hotel M. i M. O. S., a iz kojih razloga su M. O. S. i H. M.. obaviještavali tuženika da tužitelj ne obavlja zaštitarske poslove kod njih na odgovarajući način te su zahtjevali od tuženika da više ne šalje tužitelja u hotel M. i M. O. S.. Iz navedenih razloga, a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku D. B. i L. P. P. proizlazi da je tuženik opominjao u više navrata tužitelja za teško kršenje radne obveze. Na navedeno nedvojbeno upućuju i sadržaji pregledanih e-mailova upućenih od strane menadžera hotela M. i M. O. S. dana 11.10.2022.godine tuženiku, a u kojima je traženo od tuženika da im više ne šalju tužitelja kao zaštitara. Iz iskaza saslušanih svjedoka D. B. i L. P. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kad je obavljao poslove zaštitara po nalogu tuženika u M. O. S. često bio nedostupan prilikom zvanja na intervencije, nije koristio zaštitarsku opremu, te se skrivao od kamera, nije obavijestio tehničku službu u M. od S. o kvaru koji se dogodio na instalacijama kad se otopilo klizalište u M. O. S., nije obavještavao nadležne kad bi se uključio alarm, znao je kasnije dolaziti na posao i ranije odlaziti sa posla, dok je u H. M.. odlazio u obilaske bez najave, a nije davao broj mobitela na kojeg ga se može nazvati pa se do njega nije moglo doći, izbjegavao je radne zadatke, koristio wellnes ležaj u hotelu, nije vraćao ključ od smjene te je ulazio bez dozvole u prostoriju direktora održavanja. Svjedok B. je osobno predočio sudu na uvid prilikom davanja iskaza snimku na mobitelu iz koje je bilo razvidno da tužitelj hoda shopping centrom M. u civilnoj odjeći, umjesto u zaštitarskoj uniformi. Sva navedena teška kršenja radne obveze od strane tužitelja kao zaštitara kod tuženika su dovela do spomenutih mailova tuženikovih najvažnijih klijenata za suradnju centra M. O. S. i H. M.. koji su bili izričiti u traženju da im tuženik više ne šalje tužitelja u smjenu. U navedenom smislu nije uvjerljiv ni logičan dio iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da isti nije bio upozoren od strane poslodavca na učinjene propuste na radnom mjestu zaštitara budući suprotno proizlazi iz iskaza tužitelju neposredno nadređene osobe svjedoka D. B., te iz iskaza svjedokinje L. P. P., a koji ističu da su razgovarali sa tužiteljem i omogućili istom sukladno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a da iznese obranu, ali da tužitelj nije iznio logičnu obranu već da se branio na način da je isticao da mu netko želi smjestiti otkaz ugovora o radu. Također nije životan ni logičan dio iskaza tužitelja u kojem isti navodi da je on sve poslove kod tuženika uredno obavljao i da kad bi došao u smjenu nije trebao raditi na nekom konkretnom mjestu i da se nikome nije trebao javljati te da je on samo trebao tijekom radnog vremena odnosno svoje smjene biti u centru budući da je isti uredno obavljao poslove kod tuženika, jer kad bi navedeno bilo točno tada prema mišljenju ovog suda najvažniji poslovni suradnici tuženika M. O. S. i hotel M. ne bi od tuženika navedenim mailovima od 11.10.2022.godine putem svojih menadžera tražili da tuženik više ne šalje tužitelja na rad kod njih u smjenu. Iz e- maila I. G., menadžera M. O. S. je razvidno da tužitelj tijekom rada u tom centru uopće nije reagirao na alarm i obavještavao o tome nadležne. Također nije održivo ni realno da tužitelj nije trebao reagirati kao zaštitar poslan u M. O. S. na činjenicu da se otopilo klizalište u M. O. S., a kako to tvrdi tužitelj, budući je u naravi radnog mjesta zaštitara da upozori nadležne na sve probleme koje zatekne u svojoj smjeni pa tako i da upozori nadležne-tehničku službu da se dogodio kvar i da se otopilo klizalište. Također nije logičan ni uvjerljiv ni dio iskaza tužitelja u kojem ističe da njemu poslodavac nije osigurao zaštitno odijelo budući je riječ o tuženiku koji je zaštitarska tvrtki koja mora djelatnicima osigurati po naravi samog zanimanja zaštitarsko odjelo, a suprotno navedenim tvrdnjama tužitelja su i iskazi svjedoka D. B. i svjedokinje L. P. P., a iz čijih iskaza nedvojbeno proizlazi da je tuženik kao poslodavac osigurao tužitelju zaštitarsko odijelo koje je trebao nositi, a da je tužitelj protivno tome samovoljno obavljao zaštitarske poslove u civilu, te da bi u početku znao imati pločicu sa oznakom zaštitara koju bi tijekom rada skinuo.

17. Navedenim opisanim načinom tužiteljeva ponašanja prilikom rada u smjenama u centru M. O. S. i H. M.. i to prilikom obavlja rada zaštitara, a na koje ga je poslove tuženik slao temeljem ugovora o pružanju tjelesne zaštite, a koje su ponašanje opisali svjedoci B. i P. P., te nespornim traženjem najvažnijih poslovnih suradnika tuženika, a s kojima je tuženik imao ugovore o suradnji da im tuženik zbog navedenog ponašanja tužitelja više ne šalje tužitelja kao zaštitara za rad kod istih u smjeni ovaj sud je mišljenja da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa kod tuženika, a zbog čega je osnovana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 14.10.2022.godine, te slijedom čega je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se navedena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu (izvanrednom otkazu) utvrdi nedopuštenom, kao i da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto zaštitara ili da drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i iskustvu. Iz iskaza saslušanih svjedoka B. i P. P. je nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelju pisano obrazloženi otkaz ugovora o radu uručen sukladno odredbi članka 120.stavka 3. poštom preporučeno, a koju činjenicu ne osporava ni tužitelj, te da su navedeni svjedoci razgovarali sa tužiteljem vezano za odluku o otkazu ugovora o radu i da su ga pozvali da iznese obranu sukladno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a, te da je isti iznio svoju obranu, ali da ista nije bila logična.

18. Radi navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika kao opravdana, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (Tbr. 7. točka 2. OT-a) te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 500,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 125,00 Eur-a ukupno iznosi 625,00 Eur-a, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 24. svibnja 2024.

Sutkinja

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.