Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-229/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KK, zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 23. travnja 2024. broj Kv I-45/2024- 6 (K-13/2024-6), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog KK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 23. travnja 2024. broj Kv I-45/2024-6 (K-13/2024-6), u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optuženog KK, zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode računajući od uhićenja 18. studenog 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi KK po branitelju, odvjetniku Danku Mandiću, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine ili preinači prvostupanjsko rješenje o određivanju istražnog zatvora.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog KK iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo i to iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o kronologiji i dinamici događaja, kao i razlozima za eventualno isključenje protupravnosti.
7. Ujedno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog KK i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja ili dovršenja pokušanog kaznenog djela. Osim okolnosti pod kojim je počinjeno kazneno djelo za koja se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, na navedeni zaključak opravdano upućuje i njegova ranija kaznena osuđivanost, budući da iz izvatka iz kaznene evidencije (list 104-106 spisa), kao i iz spisu priležećih presuda proizlazi da je optuženik već ranije osuđivan na štetu iste žrtve, ovdje svog sina, kao i svoje druge djece, i to zbog kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, kao i zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11., dakle zbog kaznenih djela s elementima nasilja kako na uvjetnu tako i bezuvjetnu kaznu zatvora, a koje sankcije očigledno nisu polučile svoju svrhu da odvrati optuženika od počinjenja kaznenih djela, a obzirom da je sada osnovano sumnjiv da je počinio jedno od najtežih kaznenih djela na štetu iste žrtve i to kršeći rok provjeravanja iz ranije presude. Navedeno, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu optuženikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Ovdje još valja istaknuti kako su odnosi između žrtve i optuženika očigledno već dulje vrijeme narušeni, a što kod optuženika generira protupravno i agresivno postupanje naspram oštećenika, ovdje njegovog sina.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena realna opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to u žalbi sugerira žalitelj.
8.1. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda optuženika da je u mogućnosti da se dislocira od žrtve iseljenjem iz zajedničkog domaćinstva jer ima spreman prihvat kod svoje sestre, s obzirom da navedeno ne bi umanjilo opasnost od ponavljanja kaznenog djela, budući da ista ne egzistira isključivo u odnosnu na štetu njegovog sina HK, već i u odnosu i na druge bliske osobe, imajući u vidu da je optuženik ranije kazneno osuđivan i zbog kaznenog djela, s elementima nasilja, i na štetu svog drugog sina.
9. Opasnost zbog ponavljanja kaznenih djela nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom kojim optuženik ističe da je žrtvi pomogao do dolaska hitne pomoći.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 23. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
