Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-250/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Rijeka, Laginjina 11a i prvopredloženika NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugopredloženice FL, iz [adresa], trećepredloženice mlt. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtopredloženika mlt. ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], sada kod udomitelja ĐL, [adresa], oboje zastupani po posebnoj skrbnici SL, dipl. pravnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Rijeka, Franje Čandeka 23b i petopredloženice udomiteljica ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s maloljetnom djecom i povjera djece na svakodnevnu skrb udomiteljici, odlučujući o žalbi prvo i drugopredloženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-424/2023-28 od 22. siječnja 2024. godine, dana 23. svibnja 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba prvo i drugopredloženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-424/2023-28 od 22. siječnja 2024. godine.

II Odbijaju se prvo i drugopredloženici sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Roditeljima FL i ĆL ponovo se oduzimaju maloljetna djeca AL rođena **.**.2013. i ZL, rođen **.**.2014. te se povjeravaju na svakodnevnu skrb udomiteljici ĐL, iz [adresa], na godinu dana i to od 22. siječnja 2024. do 22. siječnja 2025.

II. Osobni odnosi roditelja s maloljetnom AL i maloljetnim ZL realizirat će se na slijedeći način:

- dva tjedna tijekom mjeseca srpnja i dva tjedna tijekom mjeseca kolovoza za vrijeme ljetnih školskih praznika na adresi stanovanja roditelja i to na način da roditelji dođu po maloljetnu djecu u ponedjeljak, a vrate ih na adresu udomitelja slijedeću nedjelju u 18 sati,

- drugi vikend u mjesecu travnju, svibnju i lipnju djeca će se družiti s roditeljima u mjestu gdje žive s udomiteljem i to subotom od 10,00 do 16,00 sati i nedjeljom od 10,00 do 13,00 sati,

-četvrti vikend u mjesecu da roditelji dođu po djecu kod udomiteljice u petak nakon nastave i vrate ih u nedjelju u 18,00 sati na adresu udomiteljice,

- tijekom mjeseca rujna 3. vikend na adresi udomiteljice i to od subote od 13,00 do 16,00 sati i u nedjelju od 10,00 do 13,00 sati,

- prvi vikend u listopadu na adresi stanovanja roditelja i to na način da roditelji dođu po djecu kod udomiteljice u petak nakon nastave i vrate ih u nedjelju do 18,00 sati na adresu udomiteljice,

- za vrijeme jesenskih školskih praznika na adresi stanovanja roditelja i to na način da roditelji dođu po djecu kod udomiteljice nakon nastave zadnjeg dana nastave i vrate ih do 18,00 sati na adresu udomiteljice, zadnjeg dana praznika,

- za vrijeme zimskih školskih praznika na adresi stanovanja roditelja i to na način da roditelji dođu po djecu kod udomiteljice zadnji dan poslije nastave i vrate ih prije početka nastave u subotu do 18,00 sati na adresu udomiteljice,

- nakon toga do proljetnih praznika dva puta mjesečno na način da roditelji vikendom dolaze na adresu udomiteljice, a tijekom proljetnih školskih praznika da ih uzmu u Rijeku od zadnjeg dana nastave do dana prije početka nastave,

- tijekom boravka djece kod roditelja, roditelje ih ne smiju odvesti izvan grada Rijeke.

III. Nalaže se FL i ĆL da odmah obavijeste predlagatelja o svakoj eventualnoj promjeni adrese stanovanja.

IV. Dok traje ova mjera roditelji FL i NL imaju sva prava i dužnosti u svezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnu djecu AL i ZL osim prava na stanovanje i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o njemu.

V. Predlagatelj će trideset dana prije isteka roka na koje je ova mjera određena, odnosno do 22.prosinca 2024. izraditi izvješće o maloljetnoj AL i ZL i njihovim roditeljima, koje će dostaviti roditeljima i posebnom skrbniku maloljetne djece, te u skladu s rezultatima izvješća predložiti sudu povratak djece u obitelj, produljenje mjere za iduću godinu ili lišenje roditelja prava na roditeljsku skrb.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje."

2. Protiv ovog rješenja žale se prvo i drugopredloženici (dalje žalitelji) iz svih žalbenih razloga i z čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Na navode žalbe valja reći da prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje žalba. Pobijano rješenje u svemu je sačinjeno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

"Dana 29. svibnja 2023. predlagatelj je podnio prijedlog da se ponovno maloljetna djeca AL i ZL povjere udomiteljici RL na godinu dana, s tim da su proširili osobne odnose djece s roditeljima.

Nastavno se navodi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. broj R1 Ob-945/2020 roditeljima FL i ĆL oduzeto pravo na stanovanje s djecom i da su djeca povjerena na stanovanje udomiteljici ĐL na godinu dana i to u razdoblju od 29. lipnja 2022. do 29. lipnja 2023. Obzirom da mjera ističe, predlažu da sud ponovno djecu povjeri istoj udomiteljici na godinu dana, ali se predlaže šire susrete.

Tijekom prethodne mjere roditelji da su sve do studenog 2022. imali zabranu napuštanja prebivališta, isti nisu mogli do tada ostvarivati osobne odnose sa maloljetnom AL i ZL, već samo putem telefona i video poziva. I djeca i roditelji da se pozitivno izražavaju o susretima, ali s dozom nesigurnosti, obzirom da su djeca prema dostupnim podacima Područnog ureda Rijeka od 2019. izvan primarne obitelji, najprije godinu dana bila u Srbiji zatim od prosinca 2019. u udomiteljskoj obitelji.

Roditelji su se pratili kroz mjeru obiteljsko pravne zaštite u dva navrata po 6 mjeseci, te se mjera nakon veljače 2022. nije nastavila jer su roditelji ispunili ciljeve plana i programa mjere. Djeca su se dobro prilagodila u zajednici u kojoj se trenutno nalaze i izražavaju želju za posjet roditeljima.

Kod roditelja tijekom praćenja nisu utvrđeni propusti u skrbi za djecu koja s njima stanuju. Međutim, predlagatelj smatra da bi i dalje u najboljem interesu maloljetne AL i ZL bilo da se povjere udomiteljici, ali uz proširenje susreta, jer je predlagatelj mišljenja da bi se kroz proširene susrete dobio bolji uvid u funkcioniranje obitelji u odnosu na maloljetnu AL i ZL, a sve s ciljem postupne adaptacije djece na eventualni povratak u obitelj. Obzirom da su djeca dugo izvan obitelji potrebna im je prilagodba prije potpunog povratka u obitelj. Predlagatelj također naglašava da i dalje nisu u potpunosti razjašnjene okolnosti radi kojih djeca nisu živjela s roditeljima, a imajući u vidu ranije navode djece o zlostavljanju od strane majke i njihovo odbijanje povratka u obitelj, te činjenice da su djeca bila potencijalne žrtve trgovine ljudima, pa stoga smatra da je neophodno prethodno dobiti bolji uvid u funkcioniranje ZL i AL s primarnom obitelji.

Posebna skrbnica je na ročištu 07. studenog 2023. navela da je provela razgovor s mlt. AL i ZL koji su rekli da su jako zadovoljni kod teta ĐL (udomiteljica), da imaju puno prijatelja, druže se s njima i igraju, ponekad pomognu teti ĐL u pospremanju, a teta ĐL, čiko (suprug udomiteljice ) i N (sin udomiteljice ) im pomažu oko učenja. AL je učenica 3. razreda OŠ, a ZL 2. raz. OŠ, posebno je ponosan na činjenicu da mu jako dobro ide hrvatski jezik i da je počeo trenirati nogomet kojeg jako voli. Navode da su u 7. mj. 2023. bili u Rijeci tjedan dana, u 8. mj. 2023. dva tjedna i da im je bilo lijepo, da im je kuhala sestra F koja ima 15 godina i koja živi s tatom. Imaju puno braće i sestara, misle da ih je oko 15, još neki od braće i sestara žive s tatom, a mama im bude u Italiji. Od 10. mj. 2023. nisu se niti čuli niti vidjeli s tatom, zadnji put je zvao u listopadu jedanput, obećao da će poslati pakete, no nije ništa poslao, u 11. mj. je trebao doći po njih kada su bili na praznicima, no nije došao niti im je javio zbog čega nije došao. Misle da bi za njih najbolje bilo da ostanu kod tete ĐL, da povremeno čuju svoje roditelje telefonom i da ponekad odu u Rijeku, ali ne mogu se očitovati točno o tome u kojim terminima bi to bilo. Mama ih baš nikada ne zove, a ne zovu ih niti starije sestre i braća.

Djeca su bila izrazito komunikativna, jako lijepo razgovaraju, pristojnog su ponašanja iz čega se da zaključiti da su udomitelji uložili jako puno truda u odgoj djece koja sada jako vole školu i savršeno govore hrvatski jezik, u odnosu na vrijeme kada su tek stigli kod udomiteljice i kada nisu znali govoriti hrvatski jezik. Posebna se skrbnica ne protivi proširenju osobnih odnosa kako je to danas predložio predlagatelj međutim upitno je hoće li roditelji izvršavati ovaj sadržaj roditeljske skrbi obzirom da se otac bez ikakvog obrazloženja ne javlja zadnja dva mjeseca, a majka se uopće ne javlja niti provodi vrijeme s djecom kada su djeca u Rijeci.

Posebna skrbnica je suglasna i sa predloženom mjerom o oduzimanju roditeljima prava na stanovanje s mlt. djecom jer je iz svega izrečenog razvidno da je prijedlog za dobrobit djece.

Iako su se protustranke NL i FL protivili predloženoj mjeri povjeri svoje dvoje maloljetne djece HL i ZL udomiteljici na godinu dana, sud je ovu mjeru usvojio, jer je ocijenio da je ova mjera u interesu maloljetne AL i ZL.

U iskazu NL ima puno kontradikcije, nelogičnosti i nejasnoća, kako u odnosu na prihode i imovinsko stanje, tako i na nedostavljanje relevantne dokumentaciju u spis na hrvatskom jeziku, iako im je to moralo biti poznato obzirom da su oboje zastupani po odvjetniku.

Neprihvatljivo je da majka mlt. AL i ZL nije našla vremena da u ovom postupku, u kojem je sud zakazao pet ročišta dođe i dade svoj iskaz, obzirom da se prijedlogu predlagatelja protivila. Također je neprihvatljivo da majka ne može neposredno komunicirati sa svojom djecom AL i ZL, jer govori samo talijanski jezik koji djeca ne razumiju.

Nelogično je da NL i FL i njihovo 13 djece žive od prihoda koje ostvaruje FL prodajom robe na crno na štandu u Rimu, obzirom da je NL firmu u Italiji zatvorio unazad 4 godine, a od iznajmljivanja apartmana osim izdanog računa od 100 € nije dostavio nikakve druge dokaze, barem ne na hrvatskom jeziku. S obzirom na navedeno postavlja se pitanje iz kojih sredstava NL i FL plaćaju režije, hrane i oblače svoju djecu, održavaju stan od 122 m 2, putuju i sl.. Potpuno je nejasno i nelogično zašto su NL i FL ostavili mlt. AL u A ženi na čuvanje u Beogradu, koju su upoznali na odmoru. Sudu njihovo obrazloženje zašto su dvoje djece ostavili u Srbiji, je bilo neživotno i nelogično. Naime, protustranke osim AL i A imaju još djece koja su mlađa i starija od AL i A, pa je nejasno zašto baš to dvoje djece ostavljaju u Beogradu, čime su onemogućeni, zbog udaljenosti da ih često posjećuju. U iskazu NL ima i daljnjih kontradikcija jer najprije izjavljuje da zadnjih 10 godina nije bio u Rimu, onda izjavljuje da on i žena u Rim odlaze 2-3 puta na godinu. Okolnost da je nepismen (ne zna čitati i pisati, već se zna samo potpisati) dovodi do slijedeće nejasnoće, kako je uspio položiti vozački ispit. Uvidom u ovosudni spis Kzd-29/2023-14 utvrđuje se da je dana 13. srpnja 2023. donesena presuda koja je postala pravomoćna i ovršna 12. prosinca 2023. a kojom presudom su optuženik NL i optužena FL proglašeni krivim što su mlt. Z, Đ, S, Ć, R, AL i ZL propustili upisati u OŠ, kada su postali školski obveznici, te što su dana 29. siječnja 2020. prema prethodnom dogovoru s LL, državljankom R Srbije zaključili suglasnost koju su ovjerili po javnom bilježniku, kojom su LL povjerili cjelokupnu brigu i skrb nad mlt. AL i mlt. ZL, koja djeca su posljedično po potpisanoj suglasnosti s imenovanom otputovala u R. Srbiju, pri tome im ne govoreći razlog zbog kojeg odlaze, a od dana kada su prepustili djecu na daljnju brigu osobi koja im nije zakonski skrbnik i koju djeca ne poznaju, u potpunosti prestali voditi brigu o njima, nisu ih redovito kontaktirali, niti se interesirali za njihov odgoj, zdravlje te njihove potrebe, zbog čega su mlt. AL i ZL po povratku u R. Hrvatsku smješteni u udomiteljsku obitelj, čime su ugrozili razvoj i zdravlje svoje djece te uskratili im pravo na obrazovanje, dakle, kao roditelji grubo zanemarili svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, a čime su počinili sedam kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece-povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11. NL i FL su osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine dana, uz primjenu uvjetne osude pa se izvršenje izrečene kazne neće izvršiti ako optuženici u roku od 5 godina ne počine novo kazneno djelo.

Sud je stoga ovim rješenjem usvojio prijedlog predlagatelja i temeljem članka 155. stavku 1., članku 157. stavku 1. i članku 158. stavku 1. Obiteljskog zakona (N.N. 103/15, 98719,47/20 I 156/23) odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja, ocjenjujući kako je u interesu maloljetne djece AL i ZL da budu smješteni kod udomiteljice, posebno imajući u vidu njegovu nisku kronološku dob, mogućnost da će kod udomiteljice biti moguće više se posvetiti djetetu, nego npr. u ustanovi, upravo zbog mogućnost individualnog pristupa."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, a na žalbene navode valja reći slijedeće.

7. Odgovara da sukladno čl. 155. st. 1. OBZ sud će u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi i to, ako na temelju obiteljske procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djece s tim da sukladno st. 2. toga članka oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj se lišava i pravo na svakodnevnu skrb o djetetu.

8. Odgovara da je predlagatelj u svom prijedlogu naveo da su roditelji bili praćeni s njihove strane kroz mjere obiteljsko-pravne zaštite prilikom kojeg provođenja nisu utvrđeni propusti u skrbi za djecu s njima stanuju, međutim, da smatraju da bi bilo u najboljem interesu djecu i dalje povjeriti udomiteljici s tim da je potrebno povećati opseg susreta djece i roditelja, a sve s ciljem postupne adaptacije djece za eventualni povratak u obitelj kao što bi kroz šire određene susrete i postupno vraćanje djece u obitelj mogli i dobiti bolji uvid u funkcioniranje obitelji u odnosu na mlt. AL i ZL koji su dugotrajno izvan obitelji, te je istima potrebna prilagodba prije potpunog povratka, kao što su nastavno i naveli da ukoliko tijekom praćenja prilagodbe djece u primarnoj obitelji budu kod djece izraženi osjećaji pripadnosti, sigurnosti i želje za ostankom u primarnoj obitelji, da će se po potrebi predlagati i raniji povratak djece na skrb roditeljima.

9. Dakle, prijedlog se zasniva, a to sud i prihvaća, na odredbi čl. 155. st. 1. toč. 1. OBZ, a to je na temelju obiteljske procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad da bi djeci ostankom ili povratkom u obitelj prijetila opasnost za njihov pravilan razvoj.

10. Odgovara da je također predlagatelj naveo i da nisu u potpunosti razjašnjene okolnosti radi kojih djeca nisu živjela s roditeljima, a imajući u vidu ranije navode djece o zlostavljanju od strane majke i njihovo odbijanje povratka u obitelj, te činjenicu da su djeca bila potencijalne žrtve trgovine ljudima, pa da stoga smatra da je neophodno prethodno dobiti bolji uvid u funkcioniranje djece s primarnom obitelji.

11. Na te navode valja reći da djeca ne stanuju sa svojom primarnom obitelji i to počam od kraja 2019. – početak 2020. godine obzirom da, a kako to proizlazi iz po prvostupanjskom sudu citirane kaznene presude su upravo roditelji djece s LL, državljankom Republike Srbije zaključili sporazum kojim su povjerili cjelokupnu brigu i skrb nad djecom, a nakon što su djeca dovedena u Republiku Srbiju u potpunosti prestali voditi brigu o njima da bi rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-945/20 od 29. lipnja 2022. godine i roditeljima bilo oduzeto pravo na stanovanje s djecom za vremensko razdoblje od 29. lipnja 2022. pa do 29. lipnja 2023. godine a nakon toga je predlagatelj podnio i prijedlog koji je predmet ovog postupka.

12. Nadalje, tom kaznenom presudom je utvrđeno da su djeca po povratku u Republiku Hrvatsku smješteni u udomiteljsku obitelj, kao što je utvrđeno da su žalitelji kao roditelji svoje sedmero zajedničke djece, a među njima i djecu koja su predmet ovog postupka, propustili upisati u osnovnu školu kad su postali školski obveznici, dakle, žalitelji su kao roditelji grubo zanemarili svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, te da su počinili sedam kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava.

13. Dakle, prvostupanjski sud nije niti utvrdio da su djeca bila žrtve trgovine ljudima, a na navode žalbe da bi tako postupanje žalitelja bilo u potpunosti u skladu s običajima romske zajednice, valja reći da iz stanja spisa proizlazi da žalitelji ukupno imaju trinaestoro djece a broj djece koji će partneri imati je stvar njihove slobodne volje i država se svakako ne smije miješati u njihov izbor, ali toliki broj djece ne smije biti razlog zbog kojeg bi trebalo ograničavati njihova prava i ne postupati u njihovom najboljem interesu.

14. Naime, svako od trinaestoro djece žalitelja zavrjeđuje roditeljsku skrb kao da je jedino dijete uz ona ograničenja koja su imanentna većem broju djece, ali to svakako nije kada su roditelji maloljetnu djecu propustili upisati u osnovnu školu kada su postali školski obveznici obzirom da svako dijete ima pravo na obrazovanje sukladno svojoj životnoj dobi, a svakako i nije, a kako je to utvrđeno sudskom presudom, da se dvoje djece povjere po prethodnom dogovoru osobi iz Republike Srbije a da djeci nisu rekli razloge zbog kojih se to čini, nisu ih redovito kontaktirali niti se interesirali za njihov odgoj, zdravlje te njihove potrebe, osim što su toj osobi plaćali iznos od 500,00 eura mjesečno.

15. Ukoliko bi se prihvatile tvrdnje žalitelja da je takvo postupanje bilo u skladu s običajima romske zajednice, valja reći da ni jedni običaji ne smiju narušiti prava djeteta i njegov najbolji interes, roditelji su oni koji trebaju skrbiti o djeci te prilagoditi svoje poslovne i druge obveze potrebi brige o djeci, a ne povjeravati ih trećim osobama u drugoj državi i pritom u potpunosti prestati voditi brigu o njima, a posebno ako se uzme u obzir da se radilo o djeci koja još nisu počela pohađati osnovnu školu.

16. Na navode žalbe valja reći da odgovara da sukladno čl. 4. st. 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine broj 155/02…93/11) zabranjena je bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnih manjina te pripadnicima nacionalnih manjina jamči se jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita, kao što odgovara da sukladno čl. 7. st. 1. Republika Hrvatska osigurava nacionalnim manjinama i služenje svojim jezikom, jezikom i pismom, privatnoj ili javnoj uporabi, te u službenoj uporabi kao i odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služi.

17. Također, prema Zakonu o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina (Narodne novine broj 51/00, 56/00), i to po čl. 2. st. 1., odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine obavlja se u predškolskoj ustanovi, osnovnoj i srednjoj školi te drugoj školskoj ustanovi (u daljnjem tekstu: Školska ustanova s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine) kao i drugim oblicima obrazovanja, po čl. 3. školska ustanova s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine može se osnovati za manji broj učenika od broja utvrđenog za početak rada školske ustanove s nastavom na hrvatskom jeziku i pismu, dok po čl. 4. st. 1., ako ne postoje uvjeti za osnivanje školske ustanove prema čl. 3. tog zakona, odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine obavlja se u razrednom odjelu ili obrazovnoj skupini. Sukladno čl. 162. st. 1. OBZ, dok traje mjera, roditelji imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu.

18. Dakle, na roditelju je, kao zakonskom zastupniku da se odgoj i obrazovanje djece obavlja u školskoj ustanovi s nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine ili odgovarajućem razrednom odjelu ili obrazovnoj skupini, a iz stanja spisa ne proizlazi da su roditelji tako nešto tražili.

19. Odgovara da se i u primarnoj obitelji uči govoriti i pisati romskim jezikom i pismom, međutim, upravo su roditelji svojim ponašanjem to onemogućili, dok samim učenjem hrvatskog jezika kod udomitelja i u školi ne predstavlja diskriminaciju po nacionalnoj pripadnosti djece ni roditelja, a niti se time vrši bilo kakva nedozvoljena asimilacija ili prisilna integracija.

20. Naime, učenje hrvatskog jezika kao službenog jezika u državi u kojoj djeca žive omogućuje učinkovito sudjelovanje svih članova društva u svim oblicima socijalnog, ekonomskog, kulturnog života i javnih djelatnosti na jednakom temelju i neovisno o njihovoj pripadnosti većinskoj ili manjinskoj zajednici te se na taj način svima pružaju jednake mogućnosti te na taj način izbjegava samoizolacija. Stoga žaliteljevi navodi da prvostupanjski sud zapravo provodi praksu koja podsjeća na nasilno oduzimanje djece je neutemeljeno.

21. Pritom, ovaj sud, uostalom kao i prvostupanjski sud cijeni i to što majka usprkos pet održanih ročišta u ovoj pravnoj stvari a u jednoj tako važnoj stvari koja se odnosi na obiteljsko pravnu zaštitu, nije se ni jedanput pojavila na ročištu te omogućila svoje saslušanje, iz iskaza oca djece proizlazi da je on zadnji put bio u Rimu prije 10 godina a da bi nakon toga tvrdio da on i žena u Rim idu dva, tri puta na godinu ne objašnjavajući time tko tada preuzima brigu za djecu, otac ne zna u koji razred idu ZL i AL, a što bi kao roditelj trebao znati bez obzira što se djeca nalaze kod udomitelja ako mu je interes djece primaran, iz navoda posebne skrbnice proizlazi da (zapisnik od 7. studenog 2023. godine) se djeca od 10. mjeseca te godine nisu niti čuli niti vidjeli s tatom, zadnji put je zvao u listopadu jedanput, obećao je da će poslati pakete no ništa nije poslao, da je u 11. mjesecu trebao doći po djecu kad su bili na praznicima, međutim, nije došao niti je javio zbog čega nije došao te da ih mama baš nikada ne zove (ona je stalno u Italiji). Navela je da su i djeca izrazila svoje mišljenje na način da su navela da bi bilo najbolje da ostanu kod udomitelja a da povremeno čuju svoje roditelje telefonom i da ponekad odu u Rijeku.

22. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da su se djeca dobro prilagodila životu kod udomitelja, da djeca su uspješna u školi te da su ostvarili dobre socijalne kontakte kako u školi tako i izvan nje.

23. Pritom je opravdano i postaviti pitanje, a obzirom da se majka djece pretežito nalazi u Italiji a otac, a kako to sam navodi je nepismen, da li je on i u mogućnosti pružiti djeci potporu u njihovom obrazovanju obzirom da iz stanja spisa proizlazi da im je takva potpora i potrebna.

24. Odgovara da svi sudionici obiteljsko –pravne zaštite trebaju nastojati da se obitelj spoji a ne razdvaja ako za to nema prijeke potrebe, međutim, i po mišljenju ovog suda, a obzirom na utvrđene okolnosti za sada se ne može smatrati da djeci povratkom u obitelj ne bi bilo ugroženo njihovo pravo na pravilan razvoj a upravo intenziviranjem odnosa između roditelja i djece, ali pod uvjetom da roditelji zaista i koriste one mogućnosti koje su im dane pobijanim rješenjem stvorit će se one neophodne pretpostavke koje će omogućiti djeci povratak u primarnu obitelj pa time i puni opseg ostvarivanja svojih prava kao nacionalnih manjina.

25. Dakle, sada je na roditeljima, a uz potporu Hrvatskog zavoda za socijalni rad sukladno odredbi čl. 161. OBZ da otklone uzroke koji su doveli do izdvajanja djeteta iz obitelji pri čemu, a kako je to naveo i sam predlagatelj u svom prijedlogu, u takvoj situaciji će se predlagati i raniji povratak djece roditeljima.

26. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP a u vezi čl. 346. OBZ odlučeno je kao u izreci (točka I).

27. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 23. svibnja 2024. godine

Sudac:

Marijan Vugić