Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-34/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SM, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog SM podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj K-38/2022. od 22. studenog 2023. u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog SM i branitelja Božidara Klepača, odvjetnika u Varaždinu,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog SM kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-38/2022. od 22. studenog 2023. optuženi SM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. lipnja 2022. do 9. rujna 2022. te od 20. studenog 2023. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 72. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je četiri godine dulje od izrečene kazne zatvora, a u izrečenu mjeru se uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 10. lipnja 2022. te u razdoblju od 14. rujna 2022. pa do 20. studenog 2023.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženi SM je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv pobijane presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi SM po branitelju Božidaru Klepaču, odvjetniku u Varaždinu.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i sigurnosne mjere s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u duljem trajanju.

2.2. Optuženi SM žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog SM putem video linka i branitelja Božidara Klepača, odvjetnika u Varaždinu, dok uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio na sjednicu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

6.1. Nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni pa tako vezano za brzinu vozila optuženika kojom je upravljao u vrijeme počinjenja kaznenog djela te da nisu navedeni razlozi da je optuženik svojim vozilom poduzeo radnju pretjecanja teretnog vozila na mjestu gdje je to punom horizontalnom prometnom signalizacijom bilo zabranjeno, da je koncentracija alkohola u krvi u uzročno posljedičnoj vezi s nastupanjem prometne nesreće te da nisu navedeni razlozi zbog čega je sud odbio dokazni prijedlog obrane da se provede djelomična rekonstrukcija na mjestu događaja.

6.2. Međutim, upravo je prvostupanjski sud u točki 19. naveo da je optuženik izazvao prometnu nesreću jer se upustio u pretjecanje vozila neposredno prije raskrižja na mjestu gdje je bila puna crta i zabranjeno pretjecanje vozilima preko iste upravljajući brzinom od 90.37 km/h iako je dozvoljena brzina od 60 km/h, a prvostupanjski sud je opisanu vožnju povezao utjecajem alkohola od najmanje 0.91 gram apsolutnog alkohola u krvi s kojom alkoholiziranošću je optuženik bio relativno nesposoban za sigurnu vožnju, a što je ispravno obrazloženo uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toksikologa da se pod takvim utjecajem alkohola smanjuje vidni kut, sužava vidno polje, smanjuje uočavanje signalizacija i predmeti u pokretu, a psihički se dobiva euforična komponenta koje se očituju u lakom shvaćanju trenutne prometne situacije te je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je optuženik bio nekritičan prema svom stanju i vozačkim sposobnostima, što je bilo u uzročnoj vezi s načinom njegove vožnje i nastankom prometne nesreće.

6.3. Također, neosnovano se u žalbi ističe da nema razloga o odlučnim činjenicama jer isto je suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda pod točkom 16. gdje je sud analizirao nalaz i mišljenje prometnog tehničkog vještaka i prihvatio da se optuženik svojim automobilom upustio u pretjecanje drugih vozila na raskršću gdje pretjecanje nije dozvoljeno, jer je na 265. metru prije mjesta prometne nesreće znak zabrana pretjecanja svih motornih vozila, a što proizlazi iz skice prometno tehničkog vještaka, skice mjesta prometne nesreće PU Međimurske po očevidu i fotodokumentacije očevida na kojem je vidljivo da je na mjestu prometne nesreće bila puna linija. Ujedno, o brzini kretanja vozila optuženika u vrijeme izvršenja počinjenja kaznenog djela dani su razlozi pod točkom 15. obrazloženja temeljeno na nalazu prometno tehničkog vještaka Stivena Šijaka, a koji je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio kao ispravan, logičan i dan po pravilima struke, i to da je u trenutku primarnog kontakta vozila brzina kretanja optuženika iznosila 90.37 km/h, a potom kada je udarilo u tijelo pješaka s biciklom 36.59 km/h pa je stoga neosnovan navod žalbe da o tome nema razloga. U točki 3.1., obrazloženja prvostupanjskog suda, a kako je to naveo i sam žalitelj, obrazloženo je zbog čega je odbijen dokazni prijedlog obrane da se provede djelomična rekonstrukcija na mjestu događaja uz prisutnost prometno tehničkog vještaka, jer je prometni vještak Stiven Šijak izradio nalaz i mišljenje na temelju podataka iz spisa i nakon što je pregledao mjesto nesreće i fotografirao mjesto događaja pa stoga izlaskom na lice mjesta događaja, provođenjem rekonstrukcije se ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice, a što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.4. Stoga nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kako se navodi u žalbi optuženika, a pobijana presuda je ispitana na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U uvodu žalbe optuženik ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona pa navodi da je pogrešno primijenjen kazneni zakon obzirom da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da nisu mogle biti utvrđene povrede iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama niti Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, čime neosnovano upire na posrednu povredu kaznenog zakona, a nije ostvarena niti povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

7.1. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da nije utvrđeno kojom brzinom se kretao u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer da je optuženik povećao brzinu kretanja kako bi izbjegao vozilo koje je započelo skretanje ulijevo te da nije utvrđeno da bi on prešao preko pune linije na prometnici te da je vozilo ispred njega dalo pokazivač udesno, a da u tom raskrižju nema skretanja udesno pa je logično da se automobil htio zaustaviti pa ga je optuženik trebao zaobići.

8. Nije u pravu optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio uzročno posljedičnu vezu između inkriminiranog postupanja optuženika te prometne nesreće koju je izazvao, svoje zaključke je pravilno izveo iz provedenog prometnog vještačenja kao i personalnih dokaza u spisu te skice prometnog vještaka (listovi 266 i 269) i ispravno zaključio da je dokazano u kojem je trenutku optuženik krenuo u radnju zaobilaženja teretnog vozila koje se nalazilo ispred njegovog automobila gdje se nalazi puna crta na kolniku i ne dopušta radnju prelaska vozila iz jedne prometne trake u drugu, a to ne dopušta ni prometni znak koji je 200 metara ispred raskrižja. Osporavanje u žalbi da optuženik nije mogao vidjeti sve prometne znakove je neosnovano jer se radi o raskrižju koje je poznato optuženiku jer stanuje u blizini mjesta gdje se dogodila prometna nesreća.

8.1. Također je ispravno prvostupanjski sud utvrdio uzročno posljedično djelovanje alkohola, jer je toksikolog naveo da se radi o utjecaju alkohola koji čini vozača relativno nesigurnim za vožnju uslijed smanjenih vozačkih sposobnosti, ali djelovanje i na emocionalno i psihičko stanje optuženika koji slabije procjenjuje situaciju. Ujedno se neosnovano u žalbi ističe da nije dokazano da je optuženik upravljao navedenom brzinom po prometnici već da je samo imao tu brzinu u trenutku kontakta jer je upravo relevantna brzina kretanja u trenutku kada je došlo do udara u drugo vozilo, a potom do udara u pješaka, odnosno bicikl.

8.2. Navođenje da je optuženik ubrzavanjem pokušao izbjeći nalet na vozilo ne proizlazi niti iz obrane optuženika, a niti iz iskaza svjedoka ĐM koji je bio u vozilu s optuženikom.

8.3. Dakle, konstatacija u žalbi da je optuženik izvršio zaobilaženje vozila koje je dalo žmigavac udesno poštujući propise je neosnovana, jer se na tom dijelu nalazi puna linija, zabranjeno je pretjecanje, ulazak je u raskrižje i ispred se nalazi obilježen pješački prijelaz.

9. Ujedno, prvostupanjski sud nije nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije proveo predloženu rekonstrukciju na mjestu događaja. Naime, ispravno je prvostupanjski sud zaključio na temelju dokumentacije, a to su očevid i fotodokumentacija policijske uprave sa mjesta događaja i prometno vještačenje sa snimkama i prikazima skicama mjesta događaja, da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

9.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da sud nije na pravilan način valorizirao utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, jer da "odmjerena duljina trajanja izrečene kazne ne održava u dovoljnoj mjeri težinu utvrđenih otegotnih okolnosti i izostanak važnih olakotnih okolnosti."

9.2. Optuženik se žali zbog istog osnova smatrajući da nije prekršio četiri blanketna propisa, jer je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te da je trebalo cijeniti da je prometnu nesreću prouzročila vozačica osobnog vozila Mercedes, DM koja je skrenula ulijevo i prepriječila prometnu traku kojom se u tom trenutku kretao optuženik.

10. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno kao olakotne okolnosti optuženiku SM cijenio da je kazneno neosuđivan, da je izrazio žaljenje, da je otac sedmero djece koje treba uzdržavati dok mu je kao otegotno cijenjeno kršenje četiri blanketna propisa pri izazivanju prometne nesreće u kojoj je, pored toga što je poginulo jedno dijete od dvanaest godina, jedno dijete od trinaest godina pretrpjelo teške tjelesne ozljede, a teške tjelesne ozljede zadobila je jedna osoba koja se nalazila u vozilu optuženika. Također je otegotno cijenjeno da je prije ove prometne nesreće bio višestruko prekršajno osuđivan zbog prometnih prekršaja između ostalog zbog prebrze vožnje, zbog vožnje pod utjecajem alkohola, radi čega mu je bila izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, nepropisnog uključivanja u promet i nepropuštanja vozila s prednošću prolaska.

11. Izrečena kazna zatvora je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnost optuženika i upravo takva kazna zatvora može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela prouzročio te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

12. Državni odvjetnik žali se i zbog sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom i predlaže da se ona izrekne u duljem trajanju, međutim prvostupanjski sud je u točki 26. ispravno utvrdio da je duljina trajanja mjere određena sukladno članku 72. stavak 3. KZ/11. u trajanju od četiri godine, dulje od izrečene kazne zatvora te da će se njome u cijelosti ispuniti svrha sigurnosnih mjera iz članka 66. KZ/11. te je ista razmjerna s težinom kaznenog djela kao i stupnjem počiniteljeve opasnosti kako je to predviđeno člankom 67. KZ/11. uz koju mu je uračunato vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole.

13. Slijedom iznesenog, na temelju članka 482. trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić