Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1711/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, Ljudevita Gaja 6, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnici Sofiji Petković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-378/2021-14 od 24. studenoga 2023., 23. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-378/2021-14 od 24. studenoga 2023. i rješava:

Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika mjesnoj nenadležnosti ovoga suda.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke Općinski sud u Čakovcu oglasio se mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari, te je pod točkom II. izreke odlučeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tuženica s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora te isplata na temelju tih odredaba ugovora.

6. Tuženik je prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Čakovcu navodeći da su stranke u ugovoru o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta tuženika tj. u Zagrebu.

7. Navedeni je sud prihvatio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti.

8. S obzirom na to da se predmet spora odnosi na ugovor stranaka sklopljen 2006. godine u primjeni su odredbe čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 93/03, dalje: ZZP).

9. Odredbom čl. 81. st. i 2. ZZP propisano je, da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima smatra se nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

12. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da je prvi kriterij zadovoljen, ali ne i protivnost odredbe savjesnosti i poštenju, jer se radi o ugovaranju suda opće mjesne nadležnosti za tuženika, te da udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja od 100 km, ne bi prouzročila visoke troškove s obzirom na to da je tužitelj angažirao punomoćnika pa ne postoji njegova obveza da prisustvuje na ročištima, dok je za slučaj njegova saslušanja kao stranke moguće dati iskaz i pred zamoljenim sudom u mjestu prebivališta sukladno odredbi čl. 224 ZPP, tužba je podnesena radi isplate iznosa od 19.481,26 kn pa su troškovi tužitelja koje bi imao radi odlaska pred sud u Zagreb neznatni u odnosu na novčani iznos koji se tužbom ostvaruje, a niti bi zbog troškova putovanja pred mjesno nadležni sud u Zagrebu bila dovedena u pitanje njegova egzistencija. Konačno u slučaju uspjeha u parnici tužitelju će biti naknađeni troškovi putovanja.

13. Sud u Zagrebu čija mjesna nadležnost je ugovorena je udaljen od prebivališta tužitelja oko 100 km pa se ne može govoriti da se radi o maloj udaljenosti, a osim toga tužitelj je angažirao punomoćnika iz sjedišta suda kojem je podnesena tužba.

14. Prema presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Salvat Editores SA protiv NM Prades i dr., ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača, treba se smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Preneseno na konkretan slučaj, to bi značilo da bi odredba iz čl. 12. Ugovora o kreditu, koja je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženice i na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, bila nepoštena ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Iz Zaključka sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020., posl. broj Su IV-308/2020, proizlazi da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

17. Tužitelj koji ima prebivalište u [adresa] bio bi izložen dodatnim financijskim troškovima i gubitku vremena radi pristupa sudu sa sjedištem u [adresa].

18. Radi navedenog ovaj sud zaključuje da je kriterij protivnosti odredbe savjesnosti i poštenju zadovoljen, jer se radi o ugovaranju suda opće mjesne nadležnosti za tuženika, a udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja od cca 100 km bi prouzročila dodatne troškove te bi tužitelja to dovelo u neravnopravan procesnopravni položaj u odnosu na tuženicu i moglo bi ga odvratiti od ostvarivanja prava pred sudom.

19. Odredbom čl. 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/14, 9/15, 78/15, 102/15, 52/1, 128/22, dalje: ZPK) propisano je da je potrošač ovlašten pokrenuti spor pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

20. Pri tome treba istaknuti da i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Gr 1- 143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) izražava pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19.l st. 1. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a u pogledu vremenskih granica važenja tog Zakona, pa je ovdje pravno neodlučno što ZPK iz 2009. nije bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Navedena odredba je primjenjiva i u konkretnom slučaju bez obzira na to kad je nastao ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom. Postupak za konkretni predmet pokrenut je podnošenjem tužbe 1. listopada 2021., dakle nakon stupanja na snagu navedene odredbe

21. Slijedom izloženoga temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. svibnja 2024.

Sutkinja

Gordana Držaić