Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-15/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja, dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UD, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 163. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog UD podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 9. siječnja 2024., broj Kzd-4/2023-20, u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Dražena Matijevića,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog ND te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom UD za kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11., opisano pod točkom I 1. izreke prvostupanjske presude i kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11., opisano pod točkom I 2. izreke prvostupanjske presude, uz primjenu članka 105. stavak 1., članka 25. stavak 1. u vezi s člankom 26. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 56/15. i 126/19. – dalje ZSM) izriče jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te mu se na temelju članka 54. KZ/11. u vezi s člankom 25. stavak 4. ZSM-a u kaznu maloljetničkog zatvora uračunava uhićenje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. lipnja 2023. pa nadalje.

II U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog ND kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku od 9. siječnja 2024. broj Kzd-4/2023-20 optuženi UD proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 163. stavak 1. i 2. KZ/11., te teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama I 1. i 2. izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženiku je po članku 166. stavak 1. KZ/11., a sve uz primjenu članka 51. KZ/11. te članka 105. stavak 1. i članka 24. i 25. stavak 1. u vezi s člankom 26. stavak 1. ZSM-a izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od pet godina.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u vezi s člankom 25. stavak 4. ZSM-a optuženom mlađem punoljetniku UD u kaznu maloljetničkog zatvora uračunava se uhićenje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. lipnja 2023. pa nadalje. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog mlađeg punoljetnika UD oduzima se mobilni telefon marke Samsung Galaxy A52 crne boje, IMEI broja [IMEI broj], kao i pripadajuće SIM i mikro SD kartice koje se nalaze u njemu, a koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta policijske uprave Istarske, Sektora kriminalističke policije, serijskog broja [serijski broj] od 18. svibnja 2023., mobilni telefon marke Samsung Galaxy S21, bijele boje IMEI broja [IMEI broj] kao i pripadajuće SIM i mikro SD kartice koje se nalaze u njemu, a koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta policijske uprave Istarske, Sektora kriminalističke policije, serijskog broja [serijski broj] od 18. svibnja 2023., koji će se na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08. uništiti po pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi mlađi punoljetnik UD u cijelosti se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Dražena Matijevića, odvjetnika u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači pobijana presuda na način da se izmijeni pravna kvalifikacija počinjenih kaznenih djela i optuženika proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. i 2. i članka 158. stavak 1. KZ/11., a potom da se preinači odluka o kazni i na temelju odredbe članka 25. stavak 1. i članka 26. stavak 1. ZSM-a optuženiku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u trajanju jednakom vremenu trajanja istražnog zatvora.

5. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik u kojem navodi da žalba optuženika nije osnovana jer suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, s obzirom da je sud prihvaćajući kvalifikaciju za oba kaznena djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11. za to dao potpune i jasne razloge koje je naveo u obrazloženju pobijane presude te da također nije povrijeđen ni kazneni zakon, s obzirom da su djela počinjena nad posebno ranjivim djetetom izrazito niske životne dobi kao i da nije osnovani žalbeni razlog zbog odluke o kazni, jer da je sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti te je stoga optuženiku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od pet godina. Zbog svega navedenog predlaže se odbijanje žalbe optuženika kao neosnovane.

6. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika Dražena Matijevića, dok na sjednicu nije pristupio uredno pozvani optuženi UD kao ni uredno izvješteni državni odvjetnik, što sukladno odredbi članka 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

8. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi da je ista počinjena iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da u obrazloženju presude nisu navedeni jasni, logični i potpuni razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji odluku o prihvaćanju pravne kvalifikacije za kvalificirani oblik kaznenog djela za koje se tereti optuženik. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju se optuženik poziva u žalbi, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pod točkom 15. dao jasne, potpune i dostatne razloge o bitnim obilježjima kaznenih djela za koja se tereti optuženik, kao i o svim odlučnim činjenicama na kojima je temeljio prvostupanjsku presudu, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što proizlazi i iz optuženikovog priznanja krivnje koje je potpuno i sukladno provedenim dokazima navedenim pod točkom 7. obrazloženja pobijane presude.

10. Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj navodi da je ista počinjena iz članka 469. točka 4. ZKP/08., jer uzimajući u obzir dob žrtava i to kako djevojčice BD (11 godina) tako i njezinog brata CD (4 godine), prvostupanjski sud očigledno smatra da je sama dob djece dovoljna da bi ih se utvrdilo posebno ranjivom djecom, međutim da to samo po sebi ne čini djecu ranjivom. Također navodi da je u konkretnom slučaju potrebno uzeti razliku u dobi između počinitelja i žrtava kao i da nije bilo nikakvog kontakta osim posebne telefonske aplikacije isključivo sa dvanaestogodišnjom BD, što ni na koji način nije moglo imati utjecaj na ranjivost djece žrtava. Međutim, suprotno žalbenim navodima utvrđeno je da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon prihvaćanjem pravne kvalifikacije kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11. jer su djela počinjena nad posebno ranjivom djecom upravo zbog njihove niske životne dobi, jer je dijete ČD tada imao četiri godine, a žrtva TD jedanaest godina, a koja djeca se osim zbog niske životne dobi i zbog nezrelosti te uzimajući i sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, imaju smatrati posebno ranjivom djecom. Osim toga, optuženik je i priznao sve činjenične navode iz optužnice pa tako i činjenicu da je u trenutku počinjenja kaznenih djela znao njihovu dob, odnosno da je kazneno djelo počinio nad posebno ranjivom djecom, a koja okolnost mu nije mogla ostati nepoznata, jer je to i sam iskazao. Stoga, je prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon te je osudio optuženika za dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta za što je u pobijanoj presudi dao i valjane razloge pod točkom 15. obrazloženja pobijane presude, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela na način i kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoje utvrđenje dao je valjano i logično obrazloženje na koje se upućuje žalitelj.

11. Iako optuženik u žalbi navodi da nije isto je li optuženik osuđen za osnovno kazneno djelo ili pak za kvalificirani oblik, a s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora za ta kaznena djela, te smatra da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, u stvari optuženik se žali na povredu kaznenog zakona. Žalitelj ističe da su zapriječene kazne zatvora, za kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11. od jedne do osam godina, odnosno za kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11. od jedne do deset godina, te za kvalificirani oblik iz članka 166. stavak 1. KZ/11. od tri do petnaest godina, međutim, ispušta iz vida da su se kazne mijenjale Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2015 ("Narodne novine" 56/15.) na način da je za kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11. sada zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora od tri do dvanaest godina, dok je u odnosu na kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11. kazna ostala ista. Zbog iznesenog u konkretnom slučaju nije povrijeđen kazneni zakon.

12. Žaleći se na odluku o kazni optuženik ističe da izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od pet godina nema opravdanja, a ni valjanog obrazloženja, da bi ista bila primjerena počinitelju u specijalnom povratu o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. To iz razloga s obzirom na dosadašnji život optuženika te činjenicu da kaznena djela koja je počinio nisu kod žrtava prouzročile ozbiljnije ni trajne posljedice. Također navodi da je s obzirom na izrečenu kaznu osuđen kao da je punoljetni počinitelj i kao da je primijenjeno pravo za punoljetne počinitelje, a ne maloljetne, te se postavlja pitanje što će s optuženikom biti za pet godina nakon izdržane kazne maloljetničkog zatvora. Stoga predlaže blažu, kojom se na njega može djelovati, primjerice pridržajem kazne maloljetničkog zatvora, kojim bi se na njega djelovao na način da se više ne upusti u počinjenje bilo kakvog kaznenog djela.

13. U pravu je optuženik kada navodi da mu je kazna prestrogo odmjerena. Naime, ispravno je prvostupanjski sud cijenio utvrđene osobine ličnosti optuženog UD kao i životne okolnosti u kojima je odrastao te smanjenu mogućnost shvaćanja postupanja i vladanja voljom te da su kaznena djela primarno posljedica nedovoljne emocionalne i socijalne zrelosti optuženika kao i nepovoljnih obiteljsko-socijalnih čimbenika koji su utjecali na donošenje nepromišljenih odluka i u velikoj mjeri su odraz životne dobi optuženika. Također je ispravno uzeto u obzir da optuženik mlađi punoljetnik, koji je u vrijeme počinjenja djela 20 godišnjak, do sada nije kazneno osuđivan kao ni prekršajno kažnjavan. Prema njemu nije postupano kao prema osobi maloljetničke dobi te nisu izricane odgojne niti pedagoške mjere i nije utvrđena naznaka zlouporabe alkohola ili droga, kao i da je po mišljenju vještaka psihijatra opasnost od ponavljanja kaznenog djela na niskoj razini. Ispravno je prvostupanjski sud optuženiku u obzir uzeo i priznanje kaznenih djela kao jedan vid izraženog žaljenja, čime je pokazao da je svjestan posljedica vlastitog ponašanja kao i okolnosti, da je u vrijeme izvršenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, kao i njegove intelektualne sposobnosti. Također su ispravno cijenjene kao otegotne okolnosti težina, narav i okolnosti počinjenja kaznenih djela te da je ista počinio sa izravnom namjerom. Međutim, po mišljenju ovog suda jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora prestrogo je odmjerena kada je optuženik osuđen na jedinstvenu (propustio navesti prvostupanjski sud) kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od pet godina.

13.1. Drugostupanjski sud, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, ocjenjuje da će se i jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci postići svrha kažnjavanja, a uzimajući u obzir da optuženik do sada nije kazneno osuđivan ni prekršajno kažnjavan, te nije pokazivao poremećaje u ponašanju. Upravo ovakvom kaznom može se utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, a koja svrha je određena člankom 6. stavkom 2. ZSM-a. Ovako odmjerenom jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije. Opunomoćenica djece žrtava je bila suglasna s prijedlogom državnog odvjetnika da se prema optuženiku primjeni maloljetničko pravo, jer je tijekom postupka utvrđeno da je mlađi punoljetnik imao teško djetinjstvo te smanjenu ubrojivost. Naime, stalni sudski vještak prof.dr.sc. Ivan Požganin u svom nalazu i mišljenju (na listu 248 prvostupanjskog spisa) je naveo da imajući u vidu sveukupno ponašanje optuženika i procjenu da se kod njega radi o slabije izraženim seksualnim porivima prema djeci te uzimajući u obzir i utjecaj postupka na optuženika, smatra da je opasnost od ponavljanja ovakvog kaznenog djela na niskoj razini što je svakako trebalo uzeti u obzir prilikom izricanja kazne. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način kako je to pobliže označeno pod točkom I izreke ove presude.

14. Zbog iznesenog kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 23. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić