Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kžm-4/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. F.B., OIB:, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – izazivanjem nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („NN“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi mlt. F.B. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. Km-22/2021-30, od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba mlt. F.B. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, proglašen je krivim mlt. F.B., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – izazivanjem nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. KZ/11, a za opisano kazneno djelo mlt. F.B. je na temelju čl. 28. Zakona o sudovima za mladež ("NN" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15, 126/19 - dalje u tekstu: ZSM) izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, te je određeno da maloljetnički zatvor može biti naknadno izrečen ukoliko mlt. F.B. u roku od 3 (tri) godine (vrijeme provjeravanja) od pravomoćnosti odluke počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera.

1.1. Na temelju čl. 10. st. 2. toč. 5. i 6. ZSM mlt. F.B. su izrečene odgojne mjere - posebne obveze i to da se maloljetnik osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima i da maloljetnik prihvati zaposlenje i u njemu ustraje.

1.2. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se mlt. F.B. putem branitelja I.S., odvj. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I.S.&M.S. iz S., zbog bitnih povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i maloljetnika oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Mlt. F.B. putem branitelja se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da oni koji su navedeni su proturječni i nerazumljivi, a i izreka presude da je proturječna sama sebi, a koje navode ne konkretizira. Suprotno takvom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, time da je sve izvedene dokaze pozorno ocijenio, kako pojedinačno, tako i dovodeći ih u međusobnu vezu i u odnosu na obranu maloljetnika. Stoga je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao valjane i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao pravilne, a niti su utvrđena po žalitelju istaknuta proturječja.

7. Žalitelj prigovara povredi Kaznenog zakona koju numerički ne označava niti obrazlaže, a u osnovi žalbu ističe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju istog nalazi povredu Kaznenog zakona.

7.1. Protivno žalbenom navodu, nije povrijeđen Kazneni zakon na štetu maloljetnika, a to što maloljetnik smatra da je trebalo utvrditi drugačije činjenično stanje, pa onda na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti Kazneni zakon, to prvostupanjski sud po ovom drugostupanjskom sudu nije povrijedio Kazneni zakon jer je primijenio Kazneni zakon na ono činjenično stanje koje je utvrdio na raspravi, a ne na ono za koje maloljetnik smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud je povodom istaknutih navedenih povreda ispitao pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, te nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu maloljetnika bio povrijeđen Kazneni zakon, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Maloljetnik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao iskaze svjedoka žrtava O.U., A.Z., te svjedoka V.Č. i L.U. te sadržaj snimke video-nadzornih kamera, smatrajući da iz navedenih iskaza ne proizlazi nedvojben zaključak da je u činjenju obilježja kaznenog djela izazivanja nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. KZ/11 sudjelovao i mlt. F.B. na štetu navedenih žrtava pripadnika reprezentacije Rusije u "street basketu". Žalitelj upire da je prvostupanjski sud pogrešno iz iskaza navedenih svjedoka, sadržaja snimki i zapisnika o prepoznavanju izveo zaključak o dinamici inkriminiranog događaja i međusobne podudarnosti iskaza žrtava i navedenih svjedoka, a koja je u suprotnosti sa obranom maloljetnika, te činjenici da na samoj video snimci nije zabilježen sukob s obzirom da to područje nije bilo pokriveno video nadzorom. Nalazi da žrtve i svjedoci iskazuju potpuno različito u pogledu prepoznavanja prema sadržaju zapisnika o prepoznavanju u pogledu mlt. F.B., pa zaključuje da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je navedeni maloljetnik bio počinitelj djela za koje ga je sud proglasio krivim, već da je trebalo primijeniti odredbu čl. 3. ZKP/08 odnosno načelo in dubio pro reo.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi i pri čemu je naročito dana ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i vrednovao obranu maloljetnika kao nevjerodostojnu i koja je u suprotnosti sa svim izvedenim personalnim dokazima i materijalnim dokazima, zapisnicima o prepoznavanju počinitelja te pregleda snimaka video-nadzora. Nadalje, pravilno je sud vrednovao kao nevjerodostojan iskaz svjedoka K.T. u pogledu okolnosti da isti ne poznaje ostale pripadnike skupine koja je napala pripadnike reprezentacije Rusije, u namjeri činjenja kaznenog djela izazivanja nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. KZ/11, a što je utvrdio pregledom snimke video-nadzorne kamere da je navedeni svjedok upravo u navedenoj skupini od sedam mladića koji su napali navedene žrtve te da nije iskazivao istinu u pogledu da ne poznaje ostale pripadnike skupine, odnosno mlt. F.B.. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je cijenio sud iskaze svjedoka O.U. i A.Z., koji iskazi su u skladu i sa sadržajem zapisnika o prepoznavanju, te je nesporno utvrđeno njihovim iskazima i provedenom dokaznom radnjom prepoznavanja, da su u skupini koja ih je napala bio i mlt. F.B., kojeg su sa sigurnošću prepoznali u vrsti za prepoznavanje. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud cijenio i iskaz svjedoka L.U. koji je pregledom snimki video-nadzora nesporno utvrdio da se na istima nalazi mlt. F.B., iz razloga što je ranije postupao prema njemu kao policijski službenik, pa stoga iz svega izloženog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je obrana mlt. F.B. da nije učestvovao u navedenoj grupi nasiljem prema stranim državljanima i ugrožavao javni red i poticao na nasilje iz mržnje, nevjerodostojna i usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, protivno žalbenom navodu, poklonio vjeru iskazima žrtava i svjedoka kao vjerodostojnim i koji su suglasni u pogledu odlučnih činjenica odnosno da je nedvojbeno utvrđeno da je u skupini od sedam mlađih osoba bio mlt. F.B., koji je sa K.T. i drugim nepoznatim mladićima u M. ulici u S. okružili i fizički napali navedene žrtve udarajući ih šakama, dlanovima i nogama po glavi i tijelu, te je utvrđeno da je mlt. F.B. udario otvorenim dlanom u glavu A.Z..

8.2. Kraj takvog stanja stvari, po ovom drugostupanjskom sudu, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i vrednovao sve izvedene dokaze i pravilno zaključio da je mlt. F.B. počinio kazneno djelo protiv javnog reda, izazivanje nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. KZ/11, za koje ga je oglasio krivim.

9. Žalitelj se žali zbog odluke o kazni, a u osnovi zbog izrečene maloljetničke sankcije - pridržaja izricanja kazne maloljetničkog zatvora s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, koju ne obrazlaže. Protivno takvom prigovoru, prvostupanjski sud je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio kod mlt. F.B. kod izbora primjerene maloljetničke sankcije. Tako je prema nalaženju i ovog suda, pravilno utvrdio i uzeo u obzir maloljetničku dob kod F.B. u vrijeme kada je počinio protupravnu radnju, kao i njegovu dob u vrijeme maloljetničkog postupka, njegovu psihofizičku razvijenost i osobine te okolnosti, pobude i težinu kaznenog djela izazivanja nereda iz čl. 324. st. 1. i 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim, kao i okolnost da je maloljetnik recidivist i njegovo ponašanje nakon počinjenja djela, što je sukladno i mišljenju socijalnog pedagoga Općinskog suda u Splitu o vrsti sankcije koja bi bila opravdana izreći maloljetniku, a imajući u vidu da je sada u dobi od 19 godina. Stoga je osnovano prvostupanjski sud, temeljem suglasnog prijedloga socijalnog pedagoga i ODO u Splitu, ocijenio da će se izricanjem upravo takve maloljetničke sankcije – pridržaja izricanja kazne maloljetničkog zatvora adekvatno utjecati na mlt. F.B. da ubuduće ne čini nova kaznena djela i djelovati na planu specijalne prevencije te mu omogućiti uz izrečene posebne obveze trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, njegov razvoj i odgoj, na koji način će se ispuniti i svrha izrečene maloljetničke sankcije i njegovo osposobljavanje za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima te da prihvati zaposlenje i u njemu ustraje. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je vrednovana i izrečena sankcija i posebne obveze prema mlt. F.B., koje kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, žalba mlt. F.B. nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 23. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić