Republika

Hrvatska

Županijski

sud

u

Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-319/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. B., V. N., P., OIB: zastupan po punomoćnici A. F., odvjetnici u V., protiv tuženika E. B, OIB…, zastupan po punomoćnicima iz OD M., K. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-339/23-3 od 4. ožujka 2024., 23. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj: P-339/23-3 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe protiv rješenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu broj: P-339/23-3 od 4. ožujka 2024. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsko rješenje iz svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP), osobito upire na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a iz razloga što u ovom stadiju postupka nije mogao procjenjivati nepoštenost pojedine ugovorne odredbe jer to može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe, ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak, a podredno preinaku istog sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama, zbog kojih prigovor mjesne nenadležnosti smatra neosnovanim i činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po zaključenom Ugovoru o kreditu od 14. rujna 2007., kod čega je tuženik istaknuo prigovor mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda jer je odredbom članka 16. Ugovora o kreditu, za slučaj spora, ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski sud u Rijeci, dok iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prebivalište tužitelja P.

7. Prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje potrebno za odluku o prigovoru mjesne nadležnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je odredba o ugovorenoj nadležnosti suda, koju je tužitelj prihvatio potpisivanjem ugovora, nepoštena odredba ugovora o njoj se nije posebno pregovaralo i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

8. Prema odredbama članka 96. stavak 1., 2. i 4. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP) važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Odredba čl. 96. st. 4. ZZP-a propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je i samim zakonom i to na način da je nepoštena ugovorna odredba prema čl. 102. st.1. ZZP-a ništetna.

9. Budući tuženik, koji je bio dužan dokazati svoju tvrdnju da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo, odnosno da je tužitelj kao potrošač imao utjecaj na njezin sadržaj, ne tvrdi, niti navodi točno koje dokaze bi sud trebao provesti na navedene okolnosti, prvostupanjski sud nije mu povrijedio pravo raspravljanja pred sudom.

10. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se radi o odredbi unaprijed formuliranog ugovora na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer je njegovo prebivalište u P., pa bi u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Rijeci, on bio izvrgnut dodatnim

troškovima putovanja i potrebi ulaganja dodatnog vremena, kako on, tako i njegov punomoćnik. Radi svega iznijetog, sporna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci predstavlja nepoštenu odredbu prema čl. 97. al. 19 ZZP-a jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 96. ZZP-a, budući je evidentno postojanje znatne neravnoteže u stranačkim pravima i obvezama na štetu tužitelja-potrošača, pa se sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a takva odredba smatra ništetnom, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

11. Slijedom iznijetog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje, a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv rješenja.

U Vukovaru, 23. svibnja 2024.

Sudac

Ana Bosančić