Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-20/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. I., OIB ..., s Veleposlanstvom u Republici Hrvatskoj, Z., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O. d. M. i M. j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2343/2019-125 od 13. studenoga 2023., u sjednici vijeća 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice R. I. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Pr-2343/2019-125 od 13. studenoga 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice R. I. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 9.290,60 eura1/ 70.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.754,40 eura[1] / 28.287,53 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud tužbu odbaci, podredno da presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz nadoknadu troškova postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da u njenom donošenju nije počinjena neka bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Protivno navodima žalbe pobijana presuda sadrži dovoljno jasne i neproturječne razloge s obzirom na predmet spora i okolnosti slučaja te nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženica nije onemogućena da raspravlja pred sudom. Žalbenim navodima kojima tuženica obrazlaže taj žalbeni razlog nije dovedeno u sumnju da je imala kontradiktoran postupak, da je mogla iznijeti argumente i dokaze koje je smatrala relevantnima za ovaj postupak i da je imala priliku učinkovito osporavati argumente i dokaze koje je iznio tužitelj. Pri tome tuženici na navode kako je prvotno kao tuženik označeno Veleposlanstvo R. I. koje nema pravnu osobnost, nakon čega je kao tuženica označena R. I., valja navesti da ako u postupku na tuženoj strani sudjeluje osoba koja ne može biti stranka u postupku kada se takav nedostatak otkloni (neovisno da li je to suprotna stranka učinila po pozivu suda ili bez toga) kao u konkretnom slučaju, tada se ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe, nego o ispravku tužbu čemu se tuženica ne može s uspjehom protiviti.
8. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, a u svezi njegovog ozljeđivanja na radu u štetnom događaju 27. studenoga 2013.
9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koja nisu protivna stanju spisa, proizlazi: da je na dan predmetnog štetnog događaja tužitelj bio radnik tuženice (prema sklopljenom ugovoru o radu od 1. travnja 2012., vjerodostojnost kojeg tuženica nije osporila, pri čemu nije bitno što prvostupanjski sud za tu činjenicu doista pogrešno navodi da je nesporna zato što ju je i utvrdio ocjenom izvedenih dokaza); da je do štetnog događaja došlo za vrijeme rada tužitelja; da se prema prijavi ozljede na radu (podnesene po poslodavcu) štetni događaj desio u vrtu u pored rezidencije Veleposlanstva R. I., kada je tužitelj radio na održavanju raslinja i okoliša i to rezanja drveća (krošnji) uslijed redovitog održavanja uz upotrebu ručne pile te je izgubio ravnotežu i pao s visine od 3 m na betonsku podlogu; da tuženica kao poslodavac nije poduzela sve mjere da osigura da radnici bez opasnosti mogu raditi na visini od oko 3 metra (odnosno na visini betonskog zida) niti je osigurala uvjete rada radi izvršavanja radnih zadataka na siguran način i zaštitu od pada s visine prilikom rada uz korištenje ručne pile; da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom petne kosti desnog stopala, a po ozljeđivanju je proveo odgovarajuće liječenje; da je životna aktivnost tužitelja umanjena za 20%; da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja i bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah koji je posljedica tjelesne ozljede jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana; da je tužitelj bol jakog intenziteta imao 3 dana, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 30 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 90 dana; da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana liječenja, a potom mu je 60 dana bila potrebna pomoć druge osobe od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova…) koju mu je pružala majka; da je kod tužitelja zaostalo naruženje slabijeg stupnja obzirom na deformaciju desnog stopala i gležnja.
10. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.
11. Na žalbene navode tuženice valja odgovoriti da svaki pojedinac, sukladno članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.) ima pravo na pristup sudu radi ostvarenja svojih povrijeđenih prava pri čemu je jedna od pretpostavki tog ostvarenja da tužbu usmjeri prema stranci s kojom je u građanskopravnom odnosu, kao što je u konkretnom slučaju tužitelj s tuženicom.
12. Nadalje, sukladno praksi Suda Europske unije strana država se ne može s uspjehom pozivati na imunitet u slučaju radnopravne tužbe zaposlenika svojeg veleposlanstva, ako taj zaposlenik obavlja poslove koji ne podliježu izvršavanju suverenih (javnih) ovlasti veleposlanstva (Zahtjev C-154/11 Ahmed Mahamdia protiv N.D.R. Alžira), a to je upravo slučaj i u ovoj parnici jer tuženica tijekom postupka niti je tvrdila niti je predlagala dokaze na okolnosti da bi tužitelj u svom poslu izvršavao suverene ovlasti veleposlanstva tuženice kao strane države (niti bi to bilo očito iz ugovora o radu kojeg je potpisao tužitelj, strane 8 do 10 spisa).
13. Sukladno navedenom nije osnovan prigovor tuženice vezan za imunitet u ovom sudskom postupku koji je postupak u svezi s ugovorom privatnopravne naravi tj. pojedinačnim ugovorom o radu jer se radi o odgovornosti tuženice za naknadu štete tužitelju kao radniku koju je pretrpio na radu u izvršavanju poslova prema predmetnom ugovoru o radu.
14. Tuženica ne prigovara primjeni hrvatskog materijalnog prava Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) u ovom radnom sporu, a koje je navedeno u pobijanoj presudi.
15. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju u svezi dinamike odvijanja predmetnog štetnog događaja, ne postojanju razloga za oslobođenje tuženice od odgovornosti i da tužitelj nije pridonio nastanku štete, a žalbeni navodi tuženice kojima osporava prednji zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda o postojanju odgovornosti tuženice za nastanak štetnog događaja, a time i štete, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
16. Na temelju izvedenih dokaza pravilno je utvrđeno da je tužitelju u svezi predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da mu pripada pravična novčana naknada neimovinske štete te za tuđu pomoć i njegu naknada imovinske štete, a u dosuđenom iznosu i pripadajućim zateznim kamatama s njihovim tijekom kao u pobijanoj presudi, pri čemu je pravilno primijenjeno materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi, a što se određenim žalbenim navodima niti ne osporava.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, a koju odluku tuženica u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava niti ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima.
18. Radi iznijetog je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.
19. Tuženica sa žalbom nije uspjela pa joj ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude (članak 154. stavak 1. ZPP u svezi članka 166. stavka 1. ZPP).
U Sisku 23. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek, v.r.
