Poslovni broj: Usž-1214/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice E. F., iz K., koju zastupa Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-2033/2023-6 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-2033/2023-6 od 9. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom poništen je dio izreke rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/23-01/289, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 24. kolovoza 2023. koji glasi: "i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje" i obustavljen je upravni postupak.
2. Pobijanim rješenjem tuženika poništeno je povodom žalbe tužiteljice rješenje Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/21-01/45, URBROJ: 443-01-02-02-23- 21 od 27. ožujka 2023. kojim je tužiteljica u svojstvu državne službenice, viši zdravstveni tehničar, zatečena pri preustroju Državnog inspektorata, s danom 1. veljače 2021. raspoređena na radno mjesto tržišni inspektor II vrste, Ispostava u K., Područni ured Z. te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.
3. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da pobijanom presudom prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, na koju se pozvao, a koja propisuje da će sud ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kad to ne može s obzirom na prirodu stvari, ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni, a u ovom je slučaju upravna stvar riješena po slobodnoj ocjeni. Ističe da je prvostupanjski sud upravnu stvar "riješio" na način da je obustavio upravni postupak, što u konačnici znači da je službenica ostala neraspoređena za razdoblje za koje je bila u državnoj službi, zbog čega je neizvjestan njezin radnopravni status. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2090/2012 od 28. listopada 2015., kojom je odbijena ustavna tužba na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6595/2009 od 2. siječnja 2012., a u kojoj je izraženo stajalište o nužnosti rasporeda s danom navedenim u prvotnom (poništenom rješenju) jer bi u protivnom žaliteljica za neko razdoblje ostala neraspoređena. Smatra da u takvoj situaciji nisu bili ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog postupka te u tom smislu smatra neutemeljenim pozivanje prvostupanjskog suda na odredbe članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Naposljetku navodi da nije moguće da tuženik raspoređuje službenike na radna mjesta unutar prvostupanjskog tijela. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici 19. rujna 2021. prestala državna služba zbog odlaska u mirovinu te da je prije donošenja pobijanog rješenja tuženik više puta poništavao prvostupanjska rješenja kojima je tužiteljica raspoređivana na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste kao nezakonita i da je prvostupanjsko tijelo opetovano donosilo istovjetna rješenja, ignorirajući uputu tuženika da obrazloži zašto je tužiteljica raspoređena na navedeno radno mjesto, a ne ispunjava uvjet obrazovanja za to radno mjesto i da obrazloži zašto nije raspoređena na radno mjesto sanitarnog inspektora u Državnom inspektoratu s obzirom da je na to mjesto bila raspoređena do donošenja predmetnog prvostupanjskog rješenja.
7. Prvostupanjski sud održao je 8. veljače 2024. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a strankama omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Prvostupanjski sud izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis i na temelju navedenog utvrdio da pravni poredak ne predviđa djelotvoran izlaz iz pravne situacije u kojoj prvostupanjsko tijelo opetovano opstruira uputu tuženika i opetovano donosi ista rješenja o rasporedu tužiteljice, ne obrazlažući ih na način kako to nalaže tuženik. S obzirom na to prvostupanjski sud je smatrao da je on sam dužan pronaći izlaz iz opisane pravne situacije.
8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pravni sustav ne predviđa djelotvoran izlaz iz opisane pravne situacije i riješio stvar sam na način da je poništio pobijano rješenje u dijelu kojim se predmet dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje i sukladno odredbi članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“: broj:47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) obustavio upravni postupak jer više ne postoje pretpostavke za vođenje istog.
9. U odnosu na prigovor tuženika da je tužiteljica ostala u odnosnom razdoblju neraspoređena ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda, prema kojem tužiteljica ostaje neraspoređena u odnosnom razdoblju, ali za isto razdoblje sukladno odredbi članka 127. stavka 7. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., broj:
138/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17., 70/19. i 98/19. - dalje: ZDS) ostvaruje plaću prema posljednjem važećem i izvršnom rješenju o plaći, te s obzirom na to prigovor tuženika ocjenjuje neosnovanim.
10. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 23. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v.r.
