REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-398/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat - Paliska, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. L. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku M. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. o. d.d., Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3051/20-9 od 15. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3051/20-9 od 15. studenoga 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/20-01/669, URBROJ: 338-01- 06-05-20-02 od 2. listopada 2020. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 2. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Odjela za zdravstveno osiguranje – 2 KLASA: UP/I-502-03/20- 02/04 URBROJ: 338-21-02-02-20-7 od 16. srpnja 2020. kojim tužitelju ozljeda nastala 11. siječnja 2017., izražena dijagnozama šifri prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB): S12.2, G82.4, S00.8 i S13.0, nije priznata ozljedom na radu te mu u vezi s tom ozljedom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da se obrazloženje pobijane presude ne može ispitati i da su pogrešni stavovi izneseni u istoj, a koji se temelje isključivo na iskazima svjedoka koje je predložila zainteresirana osoba. Ističe da je dana 11. siječnja 2017. u trenutku nastanka ozljede obavljao poslove na temelju naloga poslodavca za koje je imao sklopljen ugovor o radu i posljedično bio osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju za slučaj ozljede na radu. Ističe i da mu radno vrijeme nije bilo fiksno određeno od 8:00 do 16:00 sati, već je ovisilo o potrebi održavanja sastanaka prema dogovorima s klijentima. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je ozljeda nastala nakon radnog vremena. Navodi da za utvrđenje predmetne ozljede na radu u smislu članka 66. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13. i 137/13. - dalje: ZOZO) nije relevantno je li u trenutku nastanka ozljede mogao održati sastanak bez mentora i je li mu radno vrijeme bilo fiksno određeno do 16:00 sati. Smatra da predmetna ozljeda odgovara opisanoj kategoriji ozljede iz navedenog članka ZOZO-a, jer je bio zaposlen na radnom mjestu koje je takve naravi da se kretao na različitim lokacijama kako bi ugovarao predmetne police osiguranja. Ističe da sve i da se nalazio na redovitom putu od radnog mjesta do stana, predmetna ozljeda potpadala bi pod ozljedu na radu definiranu spomenutim člankom ZOZO-a. Smatra da je stoga sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na takvo činjenično stanje nije primijenio citiranu odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti. Tvrdi da je upravni spor proveden bez stvarne namjere provedbe cilja upravnog spora - kontrole zakonitosti upravnog akta, što je dužnost upravnog suda propisana člankom 19. stavkom 2. Ustava. Smatra da je opisanim postupanjem prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Traži i troškove sastava žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu.
5. Zainteresirana osoba, uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ("Narodne novine", 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, striktno su vezana za obavljanje poslova po osnovi kojih je stečen status osiguranika te se ozljedama smatraju ozljede nastale fizikalnim, mehaničkim, kemijskim i drugim djelovanjem, koje su uzročno povezane s obavljanjem poslova, odnosno bolesti uzrokovane obavljanjem redovnih poslova, kao i ozljede zadobivene na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno. Iz navedenog proizlazi da je to pravo usko vezano za obavljanje radne djelatnosti.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 11. siječnja 2017. oko 16,40 h na adresi: Z., … zadobio ozljedu padom sa stepenica te je zatražio priznavanje te ozljede dijagnoza šifri prema MKB: S12.2, G82.4, S00.8 i S13.0 ozljedom na radu.
10. Tužitelj je bio zaposlenik zainteresirane osobe u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 31. siječnja 2017. na radnom mjestu savjetnik u osiguranju. Prema pisanoj izjavi tužitelja od 4. lipnja 2019., u vrijeme nastanka ozljede obavljao je poslove svog radnog mjesta na način da je održavao sastanak s grupom potencijalnih klijenata: G. H., M. H., G. L. i V. L. (radi prezentacije polica životnog osiguranja).
11. U predmetnom upravnom postupku saslušani su svjedoci N. T. i M. D. te je pribavljena izjava G. B. radi utvrđivanja je li tužitelj bio ovlašten održavati sastanke bez prisustva svog mentora. Iz izvedenih dokaza proizlazi da on nije na to bio ovlašten. U odnosu na prigovor tužitelja da se zaključak prvostupanjskog suda temelji na iskazima svjedoka koje je predložila zainteresirana osoba, valja reći da je iz zapisnika o održanoj raspravi kod prvostupanjskog tijela razvidno da je tužitelj poučen od strane službene osobe da može predlagati dokaze, dakle i svjedoke, na koji način tužitelj nije postupio. S obzirom na to da tužitelj niti u upravnom sporu nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, po ocjeni ovog Suda, tužitelju je adekvatno omogućeno da sudjeluje u predmetnom upravnom postupku i upravnom sporu.
12. Imajući na umu suglasne izjave svjedoka, zatim činjenicu da je tužitelj u izjavi danoj na zapisnik potvrdio vjerodostojnost potvrde o tjednom individualnom sastanku, prema kojoj u razdoblju od 9. siječnja 2017. do 13. siječnja 2017. nije bio predviđen sastanak s G. H., M. H., G. L. i V. L. te da iz izjave njegovog mentora M. D. proizlazi da ga o tome tužitelj nije obavijestio. Valja zaključiti da tužitelj u spornom razdoblju nije bio ovlašten izvan radnih prostorija samostalno održavati prezentacije potencijalnim klijentima bez prisustva mentora, slijedom čega je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je ozljeda tužitelja nastala u okolnostima koje se ne mogu uzročno povezati s obavljanjem poslova odnosno djelatnosti u smislu članka 66. ZOZO-a.
13. Neosnovano tužitelj (tek u žalbi protiv prvostupanjske presude) navodi da se, osim što je u vrijeme nastanka predmetne ozljede obavljao radne aktivnosti, nalazio na redovitom putu od radnog mjesta do stana, pa bi predmetna ozljeda potpadala pod ozljedu na radu definiranu člankom 66. ZOZO-a. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio na adresi: Z., … na kojoj žive njegovi roditelji, a ne na adresi na kojoj on živi: Z., ... Stoga predmetna ozljeda tužitelja nije nastala u okolnostima koje se mogu prostorno povezati s redovitim putem od mjesta rada do stana, kako to propisuje članak 66. točka 3. ZOZO-a.
14. Imajući na umu podatke spisa predmeta te u pobijanoj presudi citirani članak 66. ZOZO-a prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud je iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio provedene dokaze i naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Pravilno je odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
15. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka, kao niti ustavnih prava, ovaj Sud nije našao.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
17. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 23. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Mira Kovačić, v.r.
