Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-161/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. V., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. ožujka 2024. posl. br. K-156/2024-6, u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženik H. V. za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, pa mu se na temelju čl. 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda te se određuje da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, u koju kaznu se optuženiku na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi sa predmetnim kaznenim djelom od 2. veljače 2024. do 4. veljače 2024., dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženi H.

V. u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. ožujka 2024. posl. br. K-156/2024-6 optuženi H. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, činjenično i pravno opisanog u izreci, te na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine pa mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 određeno je da se optuženiku za slučaj opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen, ima uračunati vrijeme lišenja slobode od uhićenja 2. veljače 2024. do 4. veljače 2024.

1.2. Na temelju čl. 40. st. 5. u svezi čl. 42. st. 1. KZ/11 opt. H. V. izrečena je sporedna novčana kazna od 100 (sto) dnevnih iznosa, time da je visina dnevnog iznosa 50 (pedeset) eura pa sporedna novčana kazna iznosi 5.000,00 (pettisuća) eura, koju je opt. dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude. Temeljem čl. 43. st. 1. KZ/11 ukoliko opt. sporednu novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, sporedna novčana kazna naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Temeljem čl. 43. st. 2. KZ/11 ako se sporedna novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni sporedne novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Temeljem čl. 43. st. 3. KZ/11 ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, sporedna novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

1.3. Na temelju čl. 270. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da se trgovačkom društvu Ž. k. d.o.o., K., ima vratiti tegljač marke V., broja šasije: …, originalni kontakt ključ s daljinskim upravljačem za zaključavanje, poluprikolica marke S., broja šasije: …, s pripadajućim registarskim oznakama …, prometna dozvola ser. br. … za tegljač marke V. te prometna dozvola ser. br. … za prikolicu marke S., sve privremeno oduzeto od optuženika 3. veljače 2024. temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj … po djelatnicima PP S. Nadalje, na temelju čl. 270. ZKP/08 optuženiku H. V. ima se vratiti mobitel marke X., crne boje, IMEI brojeva: … i …, unutar kojeg se nalazi umetnuta SIM kartica operatera T., pozivnog broja …, a koji su predmeti od optuženika privremeno oduzeti 3. veljače 2024. temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj … po djelatnicima PP S..

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi H. V. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura paušala, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja doduše pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani optuženika, ali da je precijenio značaj istih, a s druge strane podcijenio značaj drugih okolnosti koje ne opravdavaju da se optuženik osudi na tako blagu kaznenu sankciju. Tako državni odvjetnik navodi da je sud trebao uzeti u obzir činjenicu da je optuženik došao iz K. u Z. upravo s namjerom počinjenja kaznenog djela, motiviran lakom i brzom zaradom, da je pristao prevesti kamionom u prikolici petnaest stranih državljana koji nezakonito borave na području Republike Hrvatske, sve s ciljem ilegalnog prijevoza i prelaska preko državne granice s Republikom Slovenijom u druge države članice Europske unije. Nadalje se u žalbi državnog odvjetnika navodi da je prvostupanjski sud osnovano naveo kako je u Republici Hrvatskoj prisutan porast ovih kaznenih djela i to prvenstveno zbog položaja države u okviru Europske unije, kao i da je potreban angažman cijelog državnog aparata kako bi se prevenirala, odnosno spriječila ovakva postupanja, što po državnom odvjetniku zaslužuje pooštravanje kaznenopravne politike, pa i zbog generalne prevencije. Ističe se u žalbi državnog odvjetnika da se svrha kažnjavanja ostvaruje ne samo odvraćanjem konkretnog počinitelja od budućeg činjenja kaznenih djela, već i izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela te utjecajem na građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Državni odvjetnik u žalbi ukazuje i na to da je za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, pa da izricanje kazne na granici zakonskog minimuma ukazuje nedvojbeno na preblago sankcioniranje počinitelja i da se zapravo bagatelizira predmetno kazneno djelo protiv javnog reda, što nikako nije poticajno za smanjenje počinitelja istih. Iz naprijed navedenih razloga državni odvjetnik smatra da izrečena kazna optuženiku po presudi suda prvog stupnja ne sadrži odgovarajuću količinu društvene osude te smatra da se istom neće moći ostvariti svrha specijalne, a niti generalne prevencije, zbog čega predlaže izricanje optuženiku bezuvjetne kazne zatvora.

8. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora i primjenu uvjetne osude te je zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara visini izrečene kazne zatvora za počinjeno kazneno djelo i primjeni uvjetne osude temeljem čl. 56. KZ/11. Naime, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, ipak je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, što je minimum propisane kazne zatvora za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, preniska i neadekvatna težini i okolnostima počinjenog djela, koje s pravom ističe u svojoj žalbi državni odvjetnik. Ovaj sud drugog stupnja smatra da je, cijeneći sve navedeno, za ostvarenje i specijalne i generalne prevencije, adekvatna kazna za počinjeno kazneno djelo kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Nadalje, držeći da olakotne okolnosti koje se odnose na raniji život optuženika i njegovu ličnosti opravdavaju zaključak da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, ovaj drugostupanjski sud izrekao je na temelju čl. 57. KZ/11 djelomično uvjetnu osudu i pritom odredio da je radi postizanja specijalne prevencije, a u skladu i s težinom počinjenog djela, neophodno da optuženi H. V. izdrži dio kazne u trajanju od sedam mjeseci, dok je drugi dio izrečene kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci uvjetovan na rok provjeravanja od tri godine. Naravno, u skladu s odredbom čl. 57. st. 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Takva kazna je po stajalištu ovog drugostupanjskog suda podobna za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz čl. 41. KZ/11, dakle da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane omogućuje optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

9. Iz iznesenih je razloga žalba državnog odvjetnika prihvaćena te je zbog toga trebalo na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Šibeniku, 23. svibnja 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac