Poslovni broj: UsI-3738/2022-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. Š., OIB: …, iz …, koju zastupa opunomoćenica S. V., odvjetnica u B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: …, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzor, 23. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22- 01/152, Urbroj: 513-04-22-2 od 19. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/152, Urbroj: 513-04-22- 2 od 19. listopada 2022. odbijena je žalba izjavljena na rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda B., Klasa: UP/I-471-02/22-01/08, Urbroj: 513- 07-07/22-01 od 02. ožujka 2022. kojim je tužiteljici utvrđen manje obračunati porez na dohodak za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu, sve u iznosima kako je navedeno u izreci rješenja, te je naloženo tužiteljici uplatiti utvrđene obveze poreza na dohodak, u određenim rokovima, jer će se u protivnom naplata izvršiti ovrhom.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost pobijanog zbog bitne povrede odredaba postupka, jer je obrazloženje pobijanog rješenja nerazumljivo i nejasno kako u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava (u konkretnom slučaju Zakona o porezu na dohodak), u postupku oporezivanja primjenjuju se porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenicama na kojima se temelji oporezivanje (čl. 5. OPZ-a). Ističe da je ostalo nejasno zašto porezno tijelo izvore primitaka supruga nije uzelo kao zakonite izvore primitaka, te nisu pravilno obračunati troškovi života, odnosno osobne potrošnje, kao i navodi da joj pozajmice nisu uzete u primitke. Isto tako nije proveden dokazni postupak u odnosu na tvrdnje tužiteljice da su joj I. Š. i D. S., (svekar i svekrva) tužiteljice posudili novac u 2016. godini, a nesporno je da je tužiteljica tijekom nadzora dostavila Ugovor o darovanju od 11. kolovoza 2016. kojim B. M. iz B. G., kojom B. M. daruje njenom svekru I. Š., tada S. iznos od 300.000,00 kn, a koji Ugovor o darovanju je i ovjeren kod javnog bilježnika D. M.-U. iz K. pod br. OV-2268/16 od 11. kolovoza 2016. Nadzor bez provjere zaključuje da se radi o nevjerodostojnoj ispravi jer da nije vjerodostojnom dokumentacijom dokazano na koji način je B. M. iz Republike Srpske dostavio I. S. u RH, a I. S. tužiteljici i D. S. Nadalje, nadzor bez ikakve provjere zaključuje i da svekrva porezne obveznice, D. S., njoj nije dala novčana sredstva koja je posudila od M. i S. P. iz L., a koja je posudila od njih, a radi se o iznosu od 110.000,00 EUR. Na opisan način tužiteljici nije dana mogućnost dokazivanja tvrdnji koje idu njoj u korist u odnosu na izvore za nabavljenu imovinu, pa ocjena poreznog tijela o postojanju ili ne postojanju izvora imovine, u svakom konkretnom slučaju mora ovisiti isključivo o rezultatima provedenog dokaznog postupka, koji je izostao. Tuženik u pobijanom rješenju ne navodi razloge zbog kojih ne prihvaća tvrdnje tužiteljice u dijelu koji se odnosi na novčanu pozajmicu te na takav način, ne obrazlažući razloge temeljem kojih zaključuje da tužiteljica nije dokazala izvore sredstava za nabavku imovine, postupa protivno čl. 88. OPZ-a. Kako se u provedenom postupku nije postupalo na navedeni način, tužiteljica smatra da nisu utvrđene sve činjenice bitne za donošenje zakonitog rješenja te se radi o povredi odredaba čl. 6. i čl. 98. OPZ, te čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, koja se očituje u nedostatnosti obrazloženja pobijanih odluka.

2.1. Tužiteljica predlaže poništiti osporeno rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je 18. travnja 2024. i 16. svibnja 2024. održao usmenu i javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u spis tuženika i isprave priložene spisu, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

7. Člankom 6. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 177/04.-136/15.) propisano je da je osnovica poreza na dohodak rezidenta ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona.

8. Člankom 63. Zakona o porezu na dohodak propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.). Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a ovoga Zakona (stavak 3.). Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 4.). U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 5.).

9. Člankom 88. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16. – na snazi u za razdoblje oporezivanja 2017. - 2020. godina, dalje u tekstu: Zakon) propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje.

10. Člankom 88. stavak 2. ovog Zakona propisano je da usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora.

11. Stavkom 3. istog članka ovog Zakona propisano je da ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona.

12. Člankom 88. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16. - 42/20. – dalje u tekstu: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

13. Člankom 77. OPZ-a propisano je da porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito:

1. prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba

2. određuje vještake

3. pribavlja isprave i spise

4. izlazi na očevid.

14. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ovom sporu prethodio postupak poreznog nadzora poreza na dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen Zapisnik od 10. prosinca 2021., Klasa: 471-02/21-01/3, Urbroj: 513-07-07-21-20.

15. Nastavno, iz spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica pozvana dostaviti podatke o izvorima sredstava, nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i dr. imovini, te podatke o osobnoj potrošnji uz analizu razlike između vrijednosti imovine i dokumentirane visine sredstava za njezino stjecanje, te je dostavio obrasce Prijave činjenica bitnih za oporezivanje, Izjave fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, za razdoblja koja su predmetom nadzora, Članovi kućanstva kao i Izjave o godišnjoj potrošnji kućanstava. Tužiteljica je u tijeku upravnog postupka dala izjavu o činjenicama bitnim za oporezivanje, dostavila dokaze za svoje tvrdnje te joj je dana mogućnost za dodatnom dostavom dokumentacije temeljem koje bi učinila vjerojatnim postojanje određene svote novčanih sredstava koju je posjedovala, odnosno mogla akumulirati u promatranom razdoblju po članku 63. Zakona o porezu na dohodak, odnosno članku 88. Zakona.

16. Zapisnikom od 10. prosinca 2021. kao i prvostupanjskim rješenjem, iscrpno je navedeno i opisano utvrđeno činjenično stanje, te su detaljno navedeni izvori podataka – izjave tužiteljice i dostavljena dokumentacija, te podaci dobiveni uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave, Evidencija bitnih za oporezivanje i drugih institucija. Suprotno navodima iz tužbe, uzeta je obzir izjava D. S., svekrve tužiteljice, dostavljena uz prigovor na zapisnik, no ista je stavljena u korelaciju s ostalim prikupljenim dokazima, ali osim njene izjave ne postoji niti jedan materijalni, vjerodostojan dokaz da bi primljenim iznosom od 110.000,00 EUR tužiteljica doista i raspolagala. Tužiteljica dostavlja Ugovor o darovanju od 11. kolovoza 2016. kojim B. M. iz B. G. daruje I. S. iznos od 300.000,00 kn koji ne mora vratiti, no ne postoji niti jedan dokaz da je taj novac unesen u Republiku Hrvatsku, niti da bi istim raspolagala tužiteljica. Međutim, iz cjelokupne dokumentacije te izjave tužiteljice porezno tijelo, po ocjeni suda, pravilno zaključuje da tužiteljica nije dokazala slijednost novčanih sredstava u odnosu na utvrđene obveze, te se nije mogla utvrditi veza između ostvarenih primitaka i izdataka, a sve iz razloga kako je detaljno obrazloženo prvostupanjskim rješenjem, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. Naime, tijekom poreznog nadzora utvrđen je nerazmjer između ostvarenih primitaka i izdataka tužiteljice, za koju razliku nisu niti u tijeku poreznog nadzora, a niti u tijeku ovog upravnog spora dostavljeni dokazi za izvore sredstava.

18. Prema ocjeni suda, prvostupanjski porezni postupak proveden je iznimno detaljno, poštujući pravila postupka, te je dana mogućnost strankama očitovati se u svezi utvrđenih činjenica. Tužiteljica je iskoristila svoje pravo izjaviti prigovor na Zapisnik od 10. prosinca 2021., na koje navode je detaljno odgovoreno prvostupanjskim rješenjem. U bitnom identične prigovore iznosi i u žalbi na prvostupanjsko rješenje, te je osporenim rješenjem, posebice na svaki izneseni prigovor, detaljno obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21.) u svezi s odredbom članka 189. stavak 1. OPZ-a kojom je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno je ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, što je drugostupanjsko tijelo detaljno učinilo.

19. Ističe se da je u tijeku poreznog nadzora uzeta u obzir sva relevantna dokumentacija, tužiteljici je dana mogućnost izjašnjavanja, te je izvršen uvid u službene evidencije, no osim ponavljanja žalbenih navoda tužiteljica ne dostavlja nikakve nove dokaze, niti navodi činjenice kojima bi dovela u sumnju utvrđenje tuženog tijela.

20. U svezi prigovora tužitelja da su troškovi života određeni u previsokom iznosu, ističe se da su podaci utvrđeni na temelju podataka o prosječnoj godišnjoj potrošnji koje objavljuje Državni zavod za statistiku, dok tužiteljica ničim ne dokazuje da bi predmetni troškovi odstupali od takove procjene.

21. Kako je u tijeku postupka utvrđeno da izdaci tužiteljice višestruko premašuju primitke evidentirane u Poreznoj upravi, to se tuženik pravilno poziva na odredbu članka 78. Općeg poreznog zakona kojom je propisano da je teret dokaza na poreznom obvezniku za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

22. Sukladno svemu iznesenom, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, pa je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. svibnja 2024.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.