Poslovni broj: Usž-1535/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. D. T. iz S., koju zastupa M. B. V., odvjetnica u P1 ., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi odlučivanja o zahtjevu za povrat predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1305/2022-6 od 9. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI- 1305/2022-6 od 9. veljače 2023.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/18-01/111, URBROJ: 513-04-22-2 od 29. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P2 ., Ispostave P ., KLASA: UP/I-416-02/2012-01/06, URBROJ: 513-007-18/01-2018-16 od 8. svibnja 2018. godine te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P2 ., Ispostave P ., KLASA: UP/I-416-02/2012-01/06, URBROJ: 513-007-18/01-2018-16 od 8. svibnja 2018. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice od 21. ožujka 2018. za povrat predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnine.
3. Prvostupanjsku presudu tužiteljica pobija zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi materijalnog prava. Smatra da presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, nejasna je i nepotpuna, dok su obrazloženje i zaključak suda suprotni sadržaju isprava u spisu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da potraživanje ima valjanu pravnu osnovu, da je tužiteljica dobrovoljno podmirila porezni dug prije isteka relativnog roka zastare te da se zastara prava na naplatu računa od 1. siječnja 2012. godine. U žalbi ponavlja navode iz postupka koji je prethodio upravnom sporu te obrazlaže pogreške koje je počinilo porezno tijelo u poreznom postupku kao i svoje viđenje tumačenja zastarnih rokova. Predlaže Sudu da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu te poništi osporeno rješenje i rješenje Porezne uprave te da naloži tuženiku da tužiteljici u roku od 30 dana izvrši povrat uplaćenog iznosa od 63.320,25 kuna/8.404,41 eura s pripadajućom zakonskom kamatom te da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, uključivo i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, o obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
8. Iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 8. studenoga 2006. godine tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina za 2003. godinu u ukupnom iznosu od 61.840,14 kuna koje rješenje je postalo ovršno tijekom 2011. godine, odnosno nakon što je tužiteljici uručeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-14/08- 01/173, URBROJ: 513-04/11-2 od 23. studenoga 2011. godine. Tim je rješenjem odbijena tužiteljičina žalba protiv rješenja od 8. studenoga 2006. godine. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica na ime poreznog duga utvrđenog prvostupanjskim rješenjem od 8. studenoga 2006. godine uplatila iznos od 50.000,00 kuna dana 12. travnja 2012. i iznos od 13.250,25 kuna 5. travnja 2014. godine, odnosno ukupno 63.320,25 kuna.
9. Tužiteljica je dana 21. ožujka 2018. godine podnijela zahtjev za povrat plaćenog predujma poreza temeljeći taj zahtjev na rješenju KLASA: UP/I-416-02/12- 01/06, URBROJ: 513-07-18-01-18-14 od 27. veljače 2018. godine kojim je obustavljen postupak za utvrđivanje zastare prava na naplatu predmetnog poreza.
10. Odredbom članka 21. stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ) propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove (t.1.) i kamata na porez koji je plaćen bez pravne osnove (t.2.).
11. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica porez platila na temelju valjanih i zakonitih rješenja i to dobrovoljno pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio njezin tužbeni zahtjev i utvrdio da se ne radi o situaciji kakvu ima u vidu članak 21. stavak 2. OPZ-a.
12. Radi navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu povrijeđene niti odredbe postupka jer je presuda pravilno i dostatno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
14. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužiteljica nije uspjela u sporu.
U Zagrebu, 23. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v.r.
