Poslovni broj: Usž-1059/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. D. iz K., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & V. & partneri, S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi odgode naplate duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1770/2023-7 od 21. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1770/2023-7 od 21. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/22-01/387, ubroj: 513- 04-23-2 od 14. lipnja 2023. i rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., klasa: UP/I-415-05/22-01/8, urbroj: 513-02-8010/28-22-1 od 21. studenog 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 14. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 21. studenog 2022., a kojim je odbijen prijedlog tužitelja za odgodu ovrhe na temelju rješenja o ovrsi klasa: UP/I-415-02/22-15/965, urbroj: 513-02-8010/28-22-1 od 2. studenog 2022.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Dalje u žalbi tužitelj pobliže navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku. Posebno prigovara povredi na zakonu utemeljenih procesnih prava, jer ističe da je tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja povrijedio načelo saslušanja stranke, što znači da je postupio protivno temeljnom načelu upravnog postupka. Tužitelj dodaje da mu tijekom postupka nije omogućeno da se izjasni o svim činjenicama koje su od značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava, kao i za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja, a što je dovelo i do nezakonite odluke.
Dalje u žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud u bitnom počinio iste propuste kao i upravna tijela, jer je bez posebnog obrazloženja odbio tužitelja saslušati, a na opisani način je propustio obaviti svoju propisanu svrhu, odnosno pravilno ocijeniti zakonitost rješenja upravnog tijela u pravilno provedenom sudskom postupku. Tužitelj dodaje da bi u predmetnom slučaju samo provođenje daljnjeg dokaznog postupka, u kojem bi se provelo vještačenje po vještaku građevinske struke i geodete uz izlazak na teren moglo dovesti do utvrđenja bitnih činjenica na pravilan način, a sljedno tome bi se utjecalo i na ishod postupka.
Tužitelj ističe da bitne činjenice nisu u dostatnoj mjeri utvrđene, a zbog čega su zaključci upravnih tijela paušalni. Smatra da se donesenim rješenjima stvaraju nepotrebni troškovi, jer su upravna tijela postupala protivno načelima upravnog postupka.
Tužitelj dodaje i da osporena rješenja ne sadrže valjano obrazloženje, odnosno elemente propisane u članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku, a da je osvrt i na druge odredbe tog Zakona koje smatra mjerodavnim za donošenje pravilne i zakonite odluke.
Nadalje tužitelj u žalbi navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da upravna tijela nisu provela ispitni postupak sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku, a zbog čega okolnosti bitne za utvrđivanje pravnog stanja stvari nisu pravilno i potpuno utvrđene.
Tužitelj dodaje i da bi mu ovrha nad vozilom nanijela značajnu štetu. Navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su ispunjene pretpostavke za postupanje sukladno članku 26. stavku 2. ZUS-a, tj. za odgodni učinak tužbe. S time u vezi tužitelj dalje pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da u predmetnom slučaju postoji zakonska osnova za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe. Dodaje i da postoji zakonska osnova za izdavanje privremene mjere, jer su za njezino izdavanje ispunjeni uvjeti propisani u članku 47. stavku 1. ZUS-a zbog čega predlaže postupanje sukladno navedenim zakonskim odredbama.
Zaključno, tužitelj smatra da su javnopravna tijela i sud, donijeli paušalne zaključke, jer nisu uopće razmatrali je li riječ o situaciji u kojoj bi izvršenjem rješenja za tužitelja nastala teško popravljiva šteta. Tužitelj ukazuje i na svoje teško materijalno stanje, zbog čega bi mu ovrha dovela u pitanje egzistenciju, a upitno je i može li se ukupni dug naplatiti ovrhom. Tužitelj navodi da bi obročno plaćanje duga bilo bolje rješenje za njega, a i za tuženika, jer bi osigurala naplatu duga. Tužitelj u žalbi predlaže da se umjesto provođenja ovrhe dopusti obročno plaćanje pobliže naznačenog iznosa (u roku od 24 mjeseca), u jednakim mjesečnim iznosima. Dodaje i da je protiv prvostupanjskog rješenja od 2. studenog 2022. kojim mu je utvrđen trošarinski dug podnio žalbu i predložio odgodu ovrhe, ali o žalbi još nije odlučeno. Zbog toga predlaže odgodu ovrhe dok se o žalbi ne donese odgovarajuća odluka. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da usvoji njegove prijedloge u cijelosti i naloži tuženiku da nadoknadi cjelokupni trošak postupka, a podredno da predmet vrati na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka (500 bodova uz pripadajući porez na dodanu vrijednost).
4. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbi, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je ocijenio da nisu osnovani razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odgodu ovrhe, određene rješenjem o ovrsi klasa: UP/I-415-02/22- 15/965, urbroj: 513-02-8010/28-22-1 od 21. studenog 2022., kojim mu je određeno prisilno izvršenje dospjelog carinskog duga utvrđenog s osnove trošarine na duhanske proizvode u iznosu od 34.138,18 kn/4.530,92 eura.
8. Dakle, u predmetnom slučaju nije sporno da je tužitelj u zahtjevu od 16. studenog 2022. predložio odgodu ovrhe carinskog duga, a ujedno osporava i nastanak carinske obveze i zakonitost ovršne isprave te rješenja o ovrsi. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem o ovrsi od 21. studenog 2022. određena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika, tužitelja, na temelju ovršne isprave – rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., klasa: UP/I-415-02/22-18/250, urbroj: 513-02-8005/72-22-4 od 20. rujna 2022., kojim je tužitelju utvrđena trošarinska obveza u pobliže navedenom iznosu. Također nije sporno da je navedeno rješenje kojim je tužitelju utvrđena trošarinska obveza postalo izvršno, odnosno da je dug dospio na naplatu i da tužitelj navedeni dug nije podmirio, već je zatražio odgodu izvršenja.
9. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu izvršenja carinskog rješenja do pravomoćnosti upravnog spora koji se vodi radi ocjene zakonitosti izvršnog carinskog rješenja, tj. jesu li ispunjeni uvjeti propisani u članku 140. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
10. Dalje valja reći da su sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pretpostavke koje moraju biti skupno ispunjene, a da bi se odgodilo izvršenje pojedinačne odluke do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari: 1. da bi izvršenjem pojedinačne odluke stranci bila nanesena kakva teško popravljiva šteta i 2. da takva odgoda nije protivna javnog interesu. S time u vezi valja reći da se kod izdavanja mjere osiguranja odgode izvršenja nastup teško popravljive štete mora dokazati na razini vjerojatnosti, odnosno da postoji vjerojatnost nastanka teško popravljive štete za stranku uslijed izvršenja osporene pojedinačne odluke.
11. Dakle, o osnovanosti zahtjeva za odgodu izvršenja carinskog rješenja će upravno tijelo koje je to rješenje donijelo ocijeniti postoji li u predmetnoj situaciji neposredna uzročno-posljedična veza između izvršena odluka i vjerojatnosti nastanka teško popravljive štete, a potom će ocijeniti je li predlagatelj uspio dokazati nastup teško popravljive štete na razini vjerojatnosti. Naime, odgoda izvršenja je iznimka od pravila da podnošenje pravnih sredstava, u konkretnom slučaju žalbe, nemaju odgodni učinak, a zbog čega javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje, što znači da ne mora, i ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
12. Iz navedenog slijedi da je u predmetnom slučaju prije svega valjalo razmotriti je li ocjena javnopravnog tijela dostatno obrazložena i postiže li se tom odlukom svrha i cilj koji su propisani relevantnim odredbama mjerodavnog prava. S time u vezi valja ocijeniti i je li prvostupanjski sud pravilno tuženikovu odluku potvrdio, odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.
13. U osvrtu na žalbene navode ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio razloge navedene u osporenom rješenju, tj. ocijenio da je tuženik diskrecijsku ocjenu valjano i dostatno obrazložio, odnosno da je odluku donio na temelju propisane ovlasti, a koja je u skladu sa svrhom i ciljem propisanim ovdje primijenjenim mjerodavnim odredbama propisa.
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene skupno propisane pretpostavke iz članka 140. stavka 1. ZUP-a za odgodu izvršenja, jer je tužitelj tvrdnju o nastanku teško popravljive štete u prijedlogu općenito istaknuo, ali svoje tvrdnje o vjerojatnosti nastanka teško popravljive štete nije potkrijepio odgovarajućim dokazima.
15. Dalje valja reći da ni drugi žalbeni navodi, u kojima tužitelj u bitnome ustrajne na istim razlozima koje je naveo i u tužbi te tijekom upravnog spora, nisu osnovani, jer su bez utjecaja na donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari, odnosno za ocjenu zakonitosti pobijane presude. Prvostupanjski sud je ocjenjujući osnovanost tužbenih navoda, dao osvrt na sve tužbene razloge pojedinačno, a obrazloženje pobijane presude sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima se odluka temelji, kao i pravilne razloge zbog kojih je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen. S obzirom da je tužitelj upravni spor izgubio, to je pravilno pozivom na odredbu članka 79. stavak 4. ZUS-a sud i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbio kao neosnovan.
16. U obrazloženju pobijane presude sud dodaje da ni tužbeni navodi vezani za zakonitost isprave na temelju koje je određena ovrha, odnosno zakonitost odluke kojom je određena ovrha, nisu odlučni, jer ocjena zakonitosti tih odluka nije predmet konkretnog upravnog spora. Dodaje se i da je u konkretnoj stvari predmet ocjene osnovanost zahtjeva o odgodi izvršenja carinskog rješenja, zbog čega u ovom stadiju postupka nije moguće ocjenjivati postoji li mogućnost obročne otplate utvrđenog duga koji se prisilno naplaćuje, s bilo koje zakonske osnove.
17. Stoga je ovaj Sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno, odbivši tužbeni zahtjev potvrdio zakonitost tuženikovog rješenja. Pobijanu presudu je sud donio uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava i dao je valjano i razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan.
18. Budući da žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu valjalo odbio i presudu potvrditi.
19. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a s obzirom da je žalba tužitelja odbijena, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 23. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
