REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2459/2022-5
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. T. iz D., zastupan po opunomoćenici V. K., odvjetnici iz D., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe P. g. d.o.o., D., zastupan po opunomoćeniku H. T., odvjetniku iz D., radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3221/2021-10 od 14. ožujka 2023,. na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 3221/2021-10 od 14. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika klase: UP/II-361-03/21-02/38, urbroj: 531-07-01-03/01-21-5 od 3. kolovoza 2021. godine i predmet vraćen istom tijelu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, klasa: UP/I-361-03/18-01/000187, urbroj: 2117/01-15/15-20-00041 od 5. veljače 2020. godine. Navedenom građevinskom dozvolom dozvoljeno je investitoru i zainteresiranoj osobi P. g. d.o.o. iz D., gradnja srednje samostojeće građevine stambeno – poslovne namjene 2. skupine na novoformiranoj građevnoj čestici oznake 596/2 k.o. G., sve pobliže opisano u istoj.
1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove spora u iznosu od 3.125,00 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja. U ostalom dijelu odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora (točka 2. izreke). Odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora (točka 3. izreke rješenja).
2. Protiv citirane presude i rješenja zasebne žalbe su podnijeli tuženik i zainteresirana osoba.
2.1. Tuženik u svojoj žalbi ističe da je predmetna građevinska dozvola donesena u ponovnom postupku nakon što je prethodna građevinska dozvola poništena od strane tuženika, te se istom sada dozvoljava investitoru – zainteresiranoj osobi u ovom sporu, gradnja srednje samostojeće građevine stambeno – poslovne namjene, 2. skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici oznake 596/2 k.o. G., odnosno 2007/2 k.o. D., u D., naselje M., sve u skladu s uvjetima određenim glavnim projektom koji čini sastavni dio predmetne građevinske dozvole. Smatra da su u obrazloženju osporenog rješenja tuženika dani valjani razlozi kojima je tuženik otklonio prigovore tužitelja i ocijenio iste neosnovanim. U odnosu na pitanje ispunjavanja posebnih uvjeta iz područja zaštite od požara ističe, da iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja građevinske dozvole proizlazi da se ima smatrati da je nadležno javnopravno tijelo, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava D.– n., Služba upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova, u smislu članka 84. stavak 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17.), izdao potvrdu na glavni projekt iz područja zaštite od požara. Iz elaborata zaštite od požara, koji je sastavni dio građevinske dozvole proizlazi da su istim definirane sve potrebne mjere zaštite od požara, u kom pravcu upućuje na odredbu članka 2. Pravilnika o uvjetima za vatrogasne pristupe ("Narodne novine", broj: 35/94. i 142/03.) kojeg citira smatrajući da u situaciji u kojoj uz ispunjenje uvjeta iz Pravilnika postoji mogućnost jednog vatrogasnog pristupa čak i u slučaju zgrade veće katnosti od četiri kata, pa se ne mogu ocijeniti osnovanim navodi tužitelja izneseni u tom kontekstu. Vezano uz obrazloženje prvostupanjskog suda da (visina građevine, mjereno od gotovog poda najviše etaže predviđene za boravak do razine okolnog terena s kojeg će se obavljati evakuacija i gašenje u slučaju požara iznosi 15,9 m, odnosno više od iznimke propisane pravilnikom, ističe da je u obrazloženju osporene građevinske dozvole naznačeno da je i katnost predmetne građevine podrum, suteren, prizemlje, prvi kat, drugi kat i potkrovlje, s visinom građevine 11,90 m mjereno od najniže kote uređenog terena na razini suterena do gornjeg ruba stropne konstrukcije drugog kata, odnosno 14,75 m od najniže kote uređenog terena na razini suterena do gornjeg ruba stropne konstrukcije potkrovlja. Smatra da iz navedenog kao i iz glavnog projekta proizlazi da visina poda najviše etaže predviđene za boravak ljudi od razine okolnog terena s kojeg će se obavljati evakuacija i gašenje u slučaju požara ne premašuje visinu od 12 m. U odnosu na pitanje priključenja građevne čestice odnosno zgrade na prometnu površinu navodi da je uvidom u glavni projekt koji je ovjeren kao sastavni dio osporene građevinske dozvole i osporenu građevinsku dozvolu razvidno da se predmetna građevna čestica formira od dijela k.č. 596/2 k.o. G., odnosno 2007/2 k.o. D., odnosno 830 m2, dok se od iste izdvaja dio koji nosi novu katastarsku oznaku k.č. 596/29 k.o. G. (koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu, odnosno dio ulice A. H.). Iz grafičkog priloga glavnog projekta naziva situacija na podlozi geodetskog projekta, u mjerilu 1:100, nacrt br. 0, proizlazi da predmetna građevna čestica ima mogućnost priključena na svom južnom dijelu na ulicu A. H.. Poziva se na odredbu članka 110. stavak 4. podstavak 2. Zakona o gradnji kojeg i citira kao i na odredbu članaka 3. stavak 1. podstavak 30. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13. i 65/17.) koji definira prometnu površinu, kao i odredbu podstavka 29. istog članka Zakona. Ističe da iz obrazloženja predmetne građevinske dozvole te dokumentacije priložene u spis predmeta proizlazi da građevna čestica ima predviđen pristup na k.č. oznake 596/29 k.o. G. (koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu, odnosno dio ulice A. H.). Naglašava da je ulica A. H. postojeća prometna površina, koja je kao takva već izvedena u prostoru i na koju su priključene i druge građevine, slijedom čega u konkretnom slučaju nisu primjenjive odredbe prostornog plana koje se odnose na izgradnju nove prometne infrastrukture. Iz navedenog proizlazi da građevna čestica ima mogućnost priključenja na prometnu površinu iz članka 3. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju. Upućuje da spisu predmeta prileže posebni uvjeti Grada D., Upravnog odjela za promet od 17. siječnja 2018. godine te potvrda Grada D., Upravnog odjela za promet od 19. rujna 2018. godine na glavni projekt koji je sastavni dio građevinske dozvole, da je isti usklađen sa navedenim posebnim uvjetima. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i rješenje prvostupanjskog suda.
2.2. Zainteresirana osoba u svojoj žalbi ističe da stav prvostupanjskog suda pod točkom 18. obrazloženja presude nije na zakonu osnovan te sud neosnovano zauzima stav, da zakonska presumpcija da je nadležno tijelo izdalo potvrdu za glavni projekt predstavlja uvjetovanu presumpciju, koju je potrebno naknadno dokazati i obrazložiti. Ističe da je u postupku koji je prethodio ishođenju građevinske dozvole nadležni inspektorat unutarnjih poslova PU D. – n. županije temeljem dostavljenog idejnog projekta, predmetne građevine i odredbe članka 24. stavak 1. Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", broj: 92/10.) izdao posebne uvjete građenja za predmetnu građevinu 27. prosinca 2017. godine. Izdavanjem dokumenata posebnih uvjeta od strane nadležnog inspektorata MUP-a potvrđena je usklađenost idejnog projekta predmetne građevine posebnim propisima iz područja zaštite od požara pa tako i sa odredbama Pravilnika o uvjetima za vatrogasne pristupe ("Narodne novine", broj: 5/94., 142/03.), kako je to definirano odredbama članka 24. stavak 1. Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", broj: 92/10.). Na temelju izdanih posebnih uvjeta izrađen je elaborat zaštite od požara s prikazom svih mjera zaštite od požara za planirani zahvat u prostoru. Glede prigovora tužitelja na navedeni elaborat i primjenu Pravilnika u uvjetima za vatrogasne pristupe ističe da samo slijepi vatrogasni pristup duži od 100 m moraju na svom kraju osigurati okretišta da bi osigurali sigurno kretanje vatrogasnih vozila; obzirom na prirodnu konfiguraciju terena i poziciju predmetne građevine na parceli za predmetnu građevinu je osiguran jedan vatrogasni pristup, ali i svi dodatni preduvjeti za sigurnu evakuaciju i gašenje, posebni uvjeti građenja PU D. – n. od 27. prosinca 2017. navode da je prilikom projektiranja predmetne građevine potrebno primijeniti odredbe Pravilnika o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara ("Narodne novine", broj: 29/13. i 87/15.) pozivajući se na odredbu članka 31. stavak 8. Pravilnika kojeg citira. Smatra važnim naglasiti da sve stambene jedinice u građevini uz prethodno navedeno imaju dodatno predviđene i prozore za spašavanje svakog stana i to odgovarajućih dimenzija i pozicija sukladno članku 31. stavka 5. potonjeg Pravilnika. Elaborat zaštite od požara koji je izrađen na opisani način je zajedno s glavnim projektom izrađen u skladu s elaboratom propisanim mjerama zaštite zainteresirana osoba dostavila na potvrdu nadležnom javnopravnom tijelu (inspektoratu unutarnjih poslova, MUP, PU D. – n.) koje u propisanom roku nije dalo svoju potvrdu, pa je i Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje još jednom istom inspektoratu podnio zahtjev za izdavanje potvrde, u skladu s odredbom članka 84. Zakona o gradnji, međutim, na oba upućena zahtjeva nadležno tijelo u zakonom propisanom roku nije izdalo potvrdu glavnog projekta. Stoga je nadležno upravno tijelo iskoristilo svoje zakonsko pravo i mogućnost da "šutnjom" potvrdi valjanost izrađene dokumentacije. Priključak građevine na javnoprometnu površinu izvodi se u skladu s posebnim uvjetima izdanim od nadležnog upravnog odjela za promet te je na izrađeni projekt izdana potvrda glavnog projekta. Građevina se gradi na novoformiranoj građevinskoj čestici 596/2 k.o. G. (2007/2 k.o. D.) koja se formira od dijela katastarske čestice 596/2 k.o. G. na način da se od nje izdvaja 118 m2 (k.č. 596/29) koji u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu odnosno dio javnoprometne površine ulice A. H. koja je na karti br. 3. točka br. 1. GUP-a – prometna infrastruktura, prikazana dijelom kao kolno – pješačka, a dijelom kao pješačka prometna površina. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti osporenu odluku uz popis troška.
3. Tužitelj se nije očitovao o žalbama, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
6. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je ovdje osporavana građevinska dozvola od 5. veljače 2020., donesena u ponovljenom postupku nakon što je prethodno rješenjem tuženika od 16. rujna 2019., bila poništena ranije izdana građevinska dozvola od 17. lipnja 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Osporenom građevinskom dozvolom je dozvoljeno investitoru P. g. d.o.o., gradnja samostojeće građevine stambeno-poslovne namjene broj 2. skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici oznake 596/2 k.o. G. (odnosno 2007/2 k.o. D.), koja se formira od dijela kat.čest. 596/2 k.o. G. (odnosno 2007/2 k.o. D.), u D., naselje M., sve sukladno uvjetima određenim glavnim projektom iz 2019. godine pobliže navedenim pod točkom 1. alineja 1. izreke građevinske dozvole. Nadalje, proizlazi da je tuženik osporenim rješenjem od 3. kolovoza 2021., odbio žalbu ocjenjujući da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku pravilno provelo postupak posebice glede spornih pitanja pristupa vatrogasnog vozila budućoj građevini te priključenja građevne čestice odnosno zgrade na prometnu površinu.
7. Tuženik prigovore tužitelja u odnosu na mogućnost pristupa vatrogasnih vozila koje nije riješeno u skladu s Pravilnikom o uvjetima za vatrogasne pristupe (Narodne novine, broj 35/94. i 142/03., dalje: Pravilnik) sukladno kojem vatrogasni pristup se mora imati sa dvije duže strane građevine otklanja uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju ima smatrati da je nadležno tijelo, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava u smislu članka 84. stavak 4. Zakona o gradnji izdalo potvrdu na glavni projekt iz područja zaštite od požara te da iz elaborata zaštite od požara br. BE047A-06/17-R, izrađen po K. d.o.o. Z., te situacije MJ 1:150, koji je sastavni dio osporene građevinske dozvole proizlazi da su istim definirane i primijenjene sve potrebne mjere zaštite od požara. Upućuje i na odredbu članka 2. Pravilnika koja propisuje iznimku zaključujući da je u konkretnom slučaju moguć jedan vatrogasni pristup i u slučaju zgrade veće katnosti od četiri kata.
8. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski upravni sud prilikom odlučivanja o navedenom prigovoru tužitelja pravilno zaključio da se navedeni prigovor tužitelja ne može otkloniti s obzirom na podatke spisa predmeta. Naime, nesporno je da je odredbom članka 84. stavak 3. i 4. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13. i 20/17.), propisano da se smatra da posebnih uvjeta nema, da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim propisom, da je javnopravno tijelo izdalo potvrdu glavnog projekta, odnosno da se građevina može priključiti na infrastrukturu ako javnopravno tijelo u roku od 15 dana od primitka poziva upravnog tijela ne dostavi posebne uvjete, potvrdu glavnog projekta ili rješenje kojim se odbija utvrđivanje posebnih uvjeta odnosno izdavanja potvrde glavnog projekta. Međutim, iz spisu priloženog elaborata zaštite od požara koji je sastavni dio građevinske dozvole su definirane mjere zaštite od požara, pa tako prema istom elaboratu (str. 18.) neprijeporno stoji da visina građevine mjereno od gotovog poda najviše etaže predviđene za boravak ljudi do razine okolnog terena s kojeg će se obavljati evakuacija i gašenje u slučaju požara iznosi 15,9 m. Dakle, pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude da je visina viša od iznimke koju propisuje odredba članka 2. Pravilnika na kojeg se pozivao tuženik. Stoga i prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nisu ovakvim obrazloženjem tuženika s uspjehom otklonjeni prigovori tužitelja, iako se u obrazloženju osporene građevinske dozvole navodi da je katnost građevine podrum, prizemlje, 1. kat, 2. kat i potkrovlje sa visinom građevine 11,90 m mjereno od najniže kote uređenog terena na razini suterena građevine do gornjeg ruba stropne katnosti 2. kata odnosno 14,75 m od najniže kote uređenog terena na razini suterena građevina do gornjeg ruba stropne konstrukcije potkrovlja itd., a što je suprotno naprijed navedenom podatku iz elaborata zaštite od požara.
9. Tuženik je otklonio prigovor tužitelja glede priključenja građevne čestice odnosno zgrade na prometnu površinu koji prigovor prvostupanjski upravni sud nije mogao ispitati kako to proizlazi iz obrazloženja osporene presude obzirom da spisu nije bio priložen geodetski projekt (mapa G9). Naime, proizlazi iz tužbe da je tužitelj isticao da je stvarna širina sporne nerazvrstane pristupne ceste, Ulica A. H. na pojedinim mjestima samo 3 m, duljina 92 m, međutim da članak 711. st. 4. GUP-a grada Dubrovnika propisuje da pristupni put do građevinske čestice može biti najmanje širok 3 m, ako se njime koristi za kolni pješački promet, s tim da je njegova najveća dužina 50 m i da se na njega vežu najviše 3 građevne čestice. Tužitelj je tvrdio da sporna nerazvrstana pristupna cesta Ulica A. H. predstavlja slijepu ulicu te da članak 71. stavak 6. GUP-a grada Dubrovnika propisuje da na kraju mora imati obvezno okretište za komunalna i druga vozila, te naposljetku se pozvao i na odredbu članka 69. stavak 6. istog GUP-a prema kojoj najmanja širina kolnika u naselju mora iznositi 3.5 m, a da sporna ulica u dijelovima ima širinu od samo 3 m, što da proizlazi i iz same građevinske dozvole (str. 11. stavak 3.). Isticao je i da je navedenim GUP-om grada Dubrovnika predmetna cesta kategorizirana kao G 2 što bi značilo da su tražene dimenzije 225-2x250-150 (prilog br. 1) te da je uvidom u mapu projekta arhitekture, prometno rješenje u tekstualnom dijelu na str. 13 navedeno da predmetna cesta spada u kategoriju G2 prethodno opisanih dimenzija, a u drugom dijelu mape u kojem prileže nacrti, da je moguće utvrditi kako cesta u dijelu koji se neposredno nalazi ispred nekretnine, ima dimenzije 150-2x250-150, što je manje od propisanog. Ovo da potvrđuje i očitovanje trgovačkog društva U. D. d.o.o. koji su sudjelovali u postupku pripreme navedenog GUP-a grada Dubrovnika od 28. rujna 2021. (prilog 1 i 2). Skreće se pozornost da je tužitelj u tužbi priložio nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. K. O. koji je dao svoje mišljenje glede prometnog rješenja iz projekta koje prema mišljenju istog ne bi bilo u skladu s posebnim uvjetima uređenja prostora iz oblasti prometa.
10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski upravni sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Iz navedenih razloga Sud ocjenjuje neosnovanim žalbene navode kako tuženika tako i zainteresirane osobe slijedom čega je i odbio žalbe iste i potvrdio prvostupanjsku presudu, time da je tuženik dužan u ponovnom postupku donijeti novo rješenje i postupiti sukladno presudi prvostupanjskog upravnog suda, imajući u vidu prigovor tužitelja, mjerodavne odredbe GUP-a grada Dubrovnika, citirani Pravilnik te potom donijeti novu odluku.
12. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci (točka I.).
13. Zainteresirana osoba je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora žalbenog postupka obzirom da nije uspjela u sporu pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke, a sve temeljem odredbe članka 79. stavak 6. ZUS-a.
U Zagrebu, 23. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.