Poslovni broj: Usž-3800/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. a. l. d.o.o., Š., kojeg zastupa opunomoćenik J. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1459/2023-8 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1459/2023-8 od 18. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/22-01/386, ubroj: 513- 04-23-3 od 31. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda Š., klasa: UP/I-471-01/22-15/196, urbroj: 513-02-8023/10-22-1 od 27. rujna 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 31. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. rujna 2022., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila za 27 motornih vozila u iznosu od 701.997,72 kn/93.171,11 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Nastavno u žalbi tužitelj pobliže navodi i obrazlaže razloge zbog kojim smatra da su upravna tijela, a i prvostupanjski sud povrijedili pravila postupka, a što je dovelo do donošenja nezakonitih odluka u kojima nedostaju odlučni razlozi na kojima su utemeljene. Dalje u žalbi tužitelj iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetnih u postupku, a pri čemu navodi i obrazlaže razloge kojima upire na pogrešno utvrđene bitne činjenice tijekom upravnog spora. Dodaje i da je prvostupanjski sud prihvatio stajališta i zaključke upravnih tijela, premda su protivni odredbama mjerodavnog propisa, kao i podacima spisa predmeta.

Dalje u žalbi tužitelj pobliže navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je tijekom provedenog upravnog spora došlo do povrede pravila sudskog postupka. Prije svega ističe da je sud odbio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, odnosno vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, iako je podneskom od 7. rujna 2023. dostavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i ovlaštenog računovodstvenog forenzičara H. B., dipl. oec. iz Š. Predmet navedenog vještačenja je bilo utvrđivanje okolnosti pod kojima je nastala porezna obveza plaćanja posebnog poreza na motorno vozilo (dalje: Vještvo). Nadalje u žalbi tužitelj ističe da iz navedenog vještva proizlazi da je potraživanje tužitelja u konkretnom slučaju u cijelosti osnovano, ali je njegov dokazni prijedlog da se provode vještačenje odbijen, kao i svi drugi dokazni prijedlozi za provođenje daljnjeg dokaznog postupka. Dodaje da je pri tome sud propustio donijeti rješenje kojim odbija dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, direktora kupca I. J., vještakinje H. B., a što je svakako prema mišljenju tužitelja utjecalo na donošenje nezakonite odluke.

Dalje u žalbi tužitelj ističe i druge razloge zbog kojih nalazi da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, odnosno učinio propuste koji utječu na donošenje pravilne i zakonite odluke. S time u vezi tužitelj ukazuje i na ponašanje suca tijekom raspravnog ročišta održanog dana 8. rujna 2023., a koje u cijelosti smatra neprimjerenim. Dodaje i da se u pobijanoj presudi ni ne spominje navedeno Vještvo, a koje je ključni dokaz za zaključak da je tužitelj eventualno dužan platiti samo iznos od 27.050,00 kn/3.590,17 eura, koji se odnosi na neplaćeni posebni porez na rabljeno motorno vozilo (marke A.), a ne i preostali dio utvrđenog iznosa.

Tužitelj dodaje u žalbi i da je, upravo zbog razloga što je navedeno Vještvo tuženik osporavao, predložio da se provede novo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, a u odnosu na okolnosti nastanka porezne obveze kod plaćanja posebnog poreza na motorna vozila.

Tužitelj u žalbi u bitnom smatra da zbog manjkavog obrazloženja pobijana presuda ima nedostatke koji je čine nezakonitom, a pri čemu daje iscrpan osvrt na način provođenja prvostupanjskog upravnog spora. Tužitelj, osim što prigovara opsegu i sadržaju obrazloženja pobijane presude za koje smatra da nema uporište u podacima spisa predmeta, a osobito jer nije proveden daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, upire i na pravilnost utvrđenih činjenica, koje su od značaja za donošenje pravilne odluke u predmetnoj stvari. Tužitelj dalje u žalbi daje iscrpan osvrt na okolnosti nastanka porezne obveze i s time u vezi ocjenu vještaka, koju sud ignorira, a koje je tužitelj priložio dana 7. rujna 2023. Nastavno u žalbi pobliže navodi sva utvrđenja koja proizlaze iz navedenog Vještava i zaključak vezano uz okolnosti nastanka porezne obveze. Daje osvrt i na primjenu ovdje mjerodavnog materijalnog prava, kao i zaključak vještakinje da je zbog pogrešne primjeni mjerodavnih odredbi došlo i do utvrđenja porezne obveze u značajno većem iznosu u odnosu na iznos koji se navodi u Vještvu (list 19).

Tužitelj u žalbi posebno ukazuje na okolnosti zbog kojih smatra da u odnosu na određeni broj vozila nije nastala obveza obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, već bi sukladno zaključku iznesenom u Vještvu upravo kupci koji su kupili vozila od tužitelja bili obveznici plaćanja tog poreza. Dodaje da navedeni zaključak sud obrazlaže na način da "više osoba odgovornih za plaćanje posebnog poreza, koje za plaćanje odgovaraju solidarno, budući je propisano da subjekti u sustavu oporezivanja posebnim porezom sami po sebi ujedno nisu porezni obveznici…", a sukladno tome smatra tužitelj, kao i paušalnom utvrđenju prvostupanjskog suda, mogu se navodi iz tužbenog zahtjeva u cijelosti ocijeniti osnovanima.

Tužitelj u žalbi ističe i druge razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava, a koje iscrpno obrazlaže. Dodaje da su sukladno zaključku vještakinje pogrešno primijenjene odredbe Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, jer nisu primijenjene sve mjerodavne odredbe, već samo odredbe koje su bile na snazi u 2013., kao i Tablica iz članka 12. tog Zakona, a pri čemu nisu uvažene i odredbe Uredbe o načinu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila ("Narodne novine", 148/20. – dalje: Uredba), koju niti javnopravna tijela, a niti sud uopće ne spominju. Zaključno, tužitelj u žalbi prigovara visini utvrđene osnovice i porezne obveze, kao i primjeni mjerodavnog prava s osnove koje je porezna obveza utvrđena. Smatra da je zbog niza počinjenih bitnih povredi sudskog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo do donošenja nezakonite odluke na njegovu štetu.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te donese odgovarajuću odluku o predmetnoj stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji, poništi tuženikovo rješenje od 31. ožujka 2023. i prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2022. te donese odluku o meritumu stvari sukladno žalbenim navodima, odnosno utvrdi da je tužitelj uredno i zakonito obračunao i platio pripadajući posebni porez na motorna vozila za 2017. i 2018. Podredno, tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i to drugom sucu koji će postupak provesti i donijeti odluku.

4. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost presude prvostupanjskog suda kao i postupka koji joj je prethodio u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 27. rujna 2022., a nakon provedenog nadzora u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. utvrđen poseban porez na motorna vozila u ukupnom iznosu od 701.997,72 kn/93.171,11 eura, u roku i na način koji je pobliže naveden u izreci tog rješenja. Tim rješenjem se tužitelj obvezuje i na plaćanje pripadajuće kamate u iznosu od 198.683,84 kn/26.369,88 eura, kao i daljnje kamate na iznos posebnog poreza (glavnicu) za razdoblje od dana donošenja rješenja do dana uplate. Prvostupanjsko rješenje sadrži i napomenu, da će se ukoliko tužitelj navedene iznose ne plati u određenom roku, iznos utvrđene obveze naplatiti iz bianko zadužnica koje je dostavio kao instrument osiguranja. Za motorno vozilo koje je primio i bio u posjedu najkraće razdoblje od 14. kolovoza 2017. do 30. ožujka 2018., a koje nije prijavio nadležnom Carinskom uredu u zakonom propisanom roku, naplata će se provesti ovrhom. Također se u tom rješenju navodi i da se registracija motornih vozila ne može obaviti bez dokaza o plaćenom posebnom porezu, kao i da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 55. stavku 3. ZUS-a, prvostupanjski sud je ocijenio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tijekom upravnog postupka provedenog prethodno upravnom sporu utvrđeno je da tužitelj ima status trgovca novim motornim vozilima iz članka 4. stavak 1. točka e) i trgovca rabljenim motornim vozilima iz članka 4. stavak 1. točka f) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13. i 115/16. – dalje: ZPPMV).

10. Dakle, tijekom provedenog nadzora utvrđeno je da je tužitelj nabavio u nadziranom razdoblju 27 motornih vozila, a sukladno članku 9. stavku 2. ZPPMV-a bio je dužan carinskom uredu nadležnom prema sjedištu ili prebivalištu u roku od 15 dana od dana unosa, uvoza ili nabave motornog vozila podnijeti poreznu prijavu, a radi obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila. Naime, sukladno članku 4. stavku 1. točki c) ZPPMV-a svako raspolaganje motornim vozilom u Republici Hrvatskoj prije plaćanja posebnog poreza, smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da je nezakonita uporaba motornog vozila svako korištenje, posjedovanje, tj. činjenično i pravno raspolaganje motornim vozilom za koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat i plaćen posebni porez.

11. Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom provedenog upravnog postupka proizlazi da je tužitelj trgovačkom društvu "C. M." d.o.o. S. isporučio … novih vozila u odnosu na koja nije obračunao i platio posebni porez na motorna vozila, premda je porezna obveza nastala na dan kada ih je tužitelj prodao. Dakle, iz podataka spisa i činjeničnog stanja utvrđenog tijekom provedenog postupka proizlazi da je tužitelj nova vozila prodao pravnoj osobi čije je sjedište u Republici Hrvatskoj, a koja nema status trgovca novim motornim vozilima (jer navedena pravna osoba nije registrirana kao trgovac vozilima). Sljedno tome proizlazi i da je navedeni kupac vozila kupovao za vlastite potrebe. Također je tijekom provedenog postupka utvrđeno da je tužitelj jedno (1) vozilo isporučio trgovačkom društvu "C. M." d.o.o. S., a pri čemu nije obračunao i platio posebni porez na motorna vozila, iako je riječ o pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

12. Dodaje se i da je tijekom provedenog nadzora utvrđeno da je motorno vozilo na rednom broju … – vozilo marke A. … bilo u posjedu tužitelja u razdoblju od 14. kolovoza 2017. do 30. ožujka 2018., a tužitelj to vozilo nije u zakonom propisanom roku podnio prijavu carinskom tijelu, a radi obračuna posebnog poreza, sukladno obvezi propisanoj u članku 9. stavku 2. ZPPMV. Sljedno tome je pravilan i daljnji zaključak carinskih tijela da se posjedovanje (raspolaganje) navedenim vozilom ocjenjuje nezakonitom uporabom vozila na području Republike Hrvatske i s te osnove podliježe oporezivanju.

13. Odredba članka 6. stavka 1. ZPPMV propisuje da je porezni obveznik fizička i pravna osoba koja stječe motorno vozilo radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj. Sukladno članku 6. stavku 1. točki 3. ZPPMV-a u vezi članka 4. stavka 1. točke c) ZPPMV-a posebni porez na motorna vozila plaća osoba za koju je utvrđena nezakonita uporaba motornog vozila na području Republike Hrvatske, a u tom slučaju se utvrđuje obveznikom plaćanja tog poreza.

14. S obzirom na činjenice utvrđene u rješenjima carinskih tijela, a i razloge koje su navedeni za svoje zaključke, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja i zaključke iz prvostupanjskog rješenja i tuženikovog rješenja, uvažavajući pri tome i primijenjene odredbe mjerodavnih propisa, kao i cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta, jer za navedene zaključke i stajališta carinskih tijela postoji uporište u odredbama primijenjenih propisa, a utemeljeni su i u dokumentaciji koja prileži spisu predmeta.

15. U osvrtu na žalbene navode prije svega valja reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude razmotrio sve tužbene prigovore, a posebno je naveo i obrazložio razloge na kojima je utemeljio odluku, postupajući time u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a.

16. Također ovaj Sud nije našao da bi tijekom upravnog spora prvostupanjski sud učinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke.

17. Također valja reći da tužitelj tijekom prvostupanjskog upravnog spora nije svoje tvrdnje istaknute u tužbi, a niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora potkrijepio odgovarajućim dokazima, odnosno nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja da je postupio protivno navedenim zakonskim odredbama, tj. da u odnosu na … novih vozila nije obračunao i platio posebni porez na motorna vozila, premda je porezna obveza nastala na dan kada su prodana. Također tužitelj za jedno vozilo (koje je isporučio društvo C. M. d.o.o. S., nije obračunao i platio posebni porez na motorna vozila. Također je utvrđeno da je motorno vozilo marke A. … bilo na tzv. "uslužnoj prodaji", a tužitelj je u posjedu tog vozila bio u pobliže navedenom razdoblju, iako u propisanom roku vozilo nije prijavio carinskom tijelu, a što se smatra nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske. S navedene osnove je za tužitelja nastala obveza plaćanja posebnog poreza u pobliže naznačenom iznosu. Dodaje se i da je status tužitelja kao trgovca novim motornim vozilima i rabljenim motornim vozilima upisan u Registar trošarinskih obveznika i obveznika posebnog poreza, sukladno odredbama ZPPMV-a, a koji Registar vodi Carinska uprava.

18. U vezi drugih žalbenih navoda, valja reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog kojih je odbio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, odnosno da se provede vještačenje predloženo u tužbi. Ocijenio je da se na temelju već utvrđenog činjeničnog stanja i podataka koje sadrži spis predmeta može donijeti pravilna odluka, a ocijenivši nepotrebnim provođenje predloženih dokaza, sud je dokazne prijedloge tužitelja odbio.

19. Vezano uz dostavljeno Vještvo priloženo uz podnesak od 7. rujna 2023. (nalaz i mišljenje vještakinje H. B.), koje je izrađeno na traženje tužitelja, valja reći da zaključci izneseni u Vještvu nisu odlučni za rješavanje predmetne stvari i ocjenu pravilnosti provedenog prvostupanjskog upravnog spora. Također valja reći da sud nije našao potrebnim provesti vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke na način kako to tužitelj predlaže u tužbi, ocijenivši da su bitne činjenice za donošenje pravilne odluke o konkretnoj upravnoj stvari već tijekom prethodno provedenog upravnog postupka već utvrđene u mjeri dostatnoj za donošenje zakonite odluke. S time u vezi ovaj Sud napominje i da predmet vještačenja ne može biti ocjena pravilnosti primjene mjerodavnog prava, već utvrđenje činjenica za koje bi sud ocijenio da nisu nesporno utvrđene, s time da je u takvom slučaju dužnost vještaka izraditi nalaz i mišljenje, odnosno donijeti zaključak u odnosu na pitanja i u opsegu zadatka koji bi sud odredio kao predmet vještačenja. S obzirom na navedeno, predmet vještačenja ne može biti ocjena zakonitosti primjene mjerodavnog prava. Stoga ni žalbeni navodi tužitelja u vezi zaključaka iznesenih u Vještvu koji se tiču primjene odredbi mjerodavnog propisa, nisu od značaja za drugačiji ishod postupka i ocjenu zakonitosti pobijane presude.

20. Dodaje se i da tužitelj u žalbi u bitnom osporava osnovu utvrđenja porezne obveze, smatrajući da okolnosti konkretnog slučaja ne daju zakonsku osnovu za plaćanje poreza na motorna vozila. U odnosu na istovjetne tužbene prigovore je sud već dao valjane, dostatne i relevantne razloge, odnosno iscrpno i razložno obrazloženje u vezi nastanka osnove za utvrđenje porezne obveze, kao i okolnosti koje su bile razlog za primjenu navedenih odredbi mjerodavnog prava. Zaključke i stajališta na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu, ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

21. Tužitelj posebno u žalbi ni ne prigovara utvrđenoj visini porezne obveze, a koja je utvrđena sukladno propisanim elementima za izračun (prosječnoj emisiji ugljičnog dioksida (C02) vrsti goriva i prodajnoj cijeni motornog vozila. Prvostupanjski sud je ocijenivši da tužitelj ni ne prigovara bilo kojem elementu s osnove kojih je izvršen izračun, tj. da ne prigovara načinu izračuna visine posebnog poreza, utvrdio da je carinsko tijelo pravilno obračunalo poseban porez u pobliže naznačenoj visini. Prigovor tužitelja istaknut u žalbi da su u konkretnom slučaju carinska tijela bila dužna primijeniti odredbe Uredbe o načinu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila („Narodne novine“ 148/20.) nije osnovan, jer su mjerodavne odredbe propisa važećeg u vrijeme nastanka porezne obveze.

22. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava. Ovaj Sud nije našao ni postupovne propuste koji bi bili odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude.

23. Sud također smatra i da opseg obrazloženja prvostupanjske presude u bitnim elementima odgovara obvezama prvostupanjskog suda da iznese valjane i relevantne razloge za svoje zaključke, a relevantnost iznesenih razloga u predmetnom slučaju otklanja bilo kakvu sumnju u arbitrarnost sudske odluke.

24. Vezano uz žalbeni navod o povredi prava na pošteno suđenje i načela jednakosti oružja kao njegovog sastavnog dijela valja reći da to načelo ne zahtijeva od suda prihvaćanje svih dokaznih prijedloga stranaka, već zahtijeva vođenje postupka na način koji ne narušava pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu te pružanje stranci razumne mogućnosti iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku.

25. Promatrajući prvostupanjski upravni sud u svjetlu zahtjeva koji proizlaze iz načela jednakosti oružja, ovaj Sud ne nalazi povrede ustavnih i konvencijskih načela, ocjenjujući da u okolnostima konkretnog slučaja, provođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužitelja da se provede vještačenje po vještaku odgovarajuće struke, a prije svega na okolnost je li u predmetnom slučaju pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, nije potrebno. Sud je već istaknuo da to ne može biti predmet ocjene vještaka, dok je prvostupanjski sud utvrdio da su bitne činjenice pravilno utvrđene, a odbivši dokazni prijedlog tužitelja jasno je naveo razloge zbog kojih je ocijenio da nema osnove za provođenje daljnjeg dokaznog postupka.

26. Neosnovani su i žalbeni razlozi o povredi tužiteljevih procesnih prava u prvostupanjskom upravnom sporu. Naime, sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio zaključke o predmetu upravnog spora, utemeljene na činjeničnom stanju utvrđenom u postupku koji je prethodio donošenju tuženikovog rješenja, a koje daju valjanu osnovu za donošenje zakonite odluke.

27. Dakle, prvostupanjski sud je naveo iscrpne razloge zbog kojih je prihvatio pravilnim zaključke i stajališta carinskih tijela. Sljedno tome je, ovaj Sud, uvažavajući opseg i sadržaj obrazloženja pobijane presude, ocijenio da je postupak u cijelosti proveo sukladno zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje.

28. Kako tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani navodi o povredi ustavnih prava, ovaj Sud je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 23. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.