Poslovni broj: Usž-2038/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Sanje Štefan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja C. E. P. d.o.o. Z., kojeg zastupa G. D., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B., Š., D. i S. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-667/2022-14 od 6. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-667/2022-14 od 6. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 28. siječnja 2022. te zahtjev za naknadom troška upravnog spora. Navedenim osporenim rješenjem odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z. od 29. ožujka 2021., kojim je utvrđen porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. u iznosu navedenom u prvostupanjskom rješenju.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). Tužitelj u žalbi u bitnome ponavlja sve navode koje je isticao u tužbi. Smatra da je prvostupanjski sud činjenice nepotpuno i pogrešno utvrdio te da je posljedično tome i pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da su njegovi postupci bili sukladni članku 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i odredbama članka 131. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Smatra da je teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez bio na poreznom tijelu. Ono je bilo u obvezi dokazati sve činjenice koje govore u prilog obvezi plaćanja PDV-a, a ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da bi tužitelj bio u obvezi dokazivanja činjenica da ima pravo na odbitak pretporeza. Smatra da je dostavio dostatne isprave koje niti sud niti porezna tijela nisu cijenila pa je stoga pogrešno primijenjena odredba članka 88. OPZ-a. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke, usvoji tužbeni zahtjev te traži troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud suprotno tvrdnji tužitelja pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu sa pravilima propisanim odredbom članka 60. stavak 4. ZUS-a.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik od 21. siječnja 2021. na koji zapisnik je tužitelj uložio prigovor a razlozi neprihvaćanja navoda iz prigovora obrazloženi su u odnosu na svaki prigovor pojedinačno. Naime, analizom podataka sadržanih u dostavljenoj i pregledanoj dokumentaciji prvostupanjsko tijelo, a i tuženik su zaključili da tužitelj nije dokazao da se usluge izdavatelja računa S. E. d.o.o. odnose na elektrane i pripadajuće sušare B. 2, B. 3 i Š. u skladu sa ugovorom o suradnji kojeg je tužitelj sklopio sa društvom S. B. Naknadno dostavljena dokumentacija odnosi se na elektranu na biomasu i sustav za sušenje u V.
7. Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju utvrđenja upravnih tijela jer ni tijekom postupka pred upravnim tijelima, a niti tijekom upravnog spora nije dostavio relevantne dokaze kojima bi osporio zaključke upravnih tijela odnosno dokazao pretpostavke za odbitak pretporeza po računima ispostavljenim društva S. E. d.o.o. S obzirom da se najveći dio iznosa iskazanog prava na odbitak odnosi upravo na račune tog dobavljača, s opisom plaćanja na svim računima "Service contract - prema ugovoru za podršku u upravljanju C. E. P. d.o.o." te priloženom specifikacijom aktivnosti uz račune npr. račun pod rednim brojem 3 Knjige primljenih računa – rent-a-managment upravljanje CEP grupom i administracija, izrada godišnjeg plana proizvodnje, izrada elaborata o mjernim mjestima, izrada tehničkog opisa izgrađenog postrojenja, koordinacija aktivnosti sa HER-a oko financiranja CEP projekta, razgovori i sastanci sa bankama oko financiranja CEP projekta, izrada SPA i STA za kupoprodaju novih energetskih društava u količini jedan za svaku od navedenih aktivnosti, porezno je tijelo zatražilo i dodatnu dokumentaciju te pojašnjenje o fazi izgradnje elektrana i pripadajućih sušara te specifikacijama uz ulazne račune, te analiziralo dostavljena očitovanja tužitelja i priloženu dokumentaciju te je zaključeno kako se temeljem dostavljenog ne može utvrditi da se iskazane usluge dobavljača S. E. odnose upravo na elektrane i pripadajuće sustave za sušenje u B. i Š. kako je ugovoreno s društvom S. B. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda pravilno prvostupanjski sud prihvatio zaključke upravnih tijela da pretpostavke ostvarenja prava na odbitak pretporeza iz Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 99/13., 153/13.) koje su detaljno citirane u obrazloženju presude te Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19. i 1/20.) navedene u prvostupanjskoj presude, nisu ispunjene.
8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zaključke upravnih tijela da pretpostavka ostvarenja prava na odbitak pretporeza nisu ispunjene iz razloga navedenih u zapisniku o provedenom nadzoru odnosno obrazloženju poreznih rješenja, a za što uporište postoji u detaljno citiranim materijalnim propisima od strane poreznog tijela, tuženika i prvostupanjskog suda.
9. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan prigovor da je povrijeđena odredba članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 31/20., 42/20., dalje: OPZ) budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u postupku sudjelovao, porezno je tijelo pozvalo tužitelja da u prilog navodima iznesenim tijekom postupka nadzora dostavi dokumentaciju iz koje bi porezno tijelo kao stručno tijelo moglo utvrditi osnovanost iznesenih navoda tužitelja, a sve imajući u vidu da u postupku utvrđivanja poreznih obveza teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik u smislu članka 88. OPZ-a. Dakle, tužitelju je omogućeno aktivno sudjelovanje u postupku te iznošenje činjenica i dokaza koje smanjuju ili ukidaju porez. Dakle, teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a za činjenice koje smanjuju porez teret dokaza snosi porezni obveznik.
10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir i činjenice utvrđene u upravnom postupku prvostupanjski sud je pravilno ocijenio rješenje tuženika zakonitim, uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan u cijelosti.
11. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, koje su u biti ponavljanje tužbenih navoda, ovaj Sud je ocijenio presudu zakonitom kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
12. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.
U Zagrebu, 23. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš, v.r.
