Poslovni broj: Usž-1290/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. J., vlasnika obrta P., kojeg zastupaju opunomoćenici M. M. i B. M., odvjetnici u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-1978/2023-10 od 22. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-1978/2023-10 od 22. siječnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/51, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., KLASA: UP/I-471-02/19-01/95, URBROJ: 513-07-08-23-46 od 9. siječnja 2023. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., KLASA: UP/I- 471-02/19-01/95, URBROJ: 513-07-08-23-46 od 9. siječnja 2023. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2016. godinu te manje obračunati porez na dohodak za 2015. i 2016. godinu i kojim je tužitelju naloženo da u roku 8 dana provede odgovarajuća knjiženja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da se prvostupanjski sud poziva na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a da ista ne predstavlja formalan izvor prava. Nadodaje da je porezno tijelo u slučaju postojanja sumnje u neizdavanje potpunih računa trebalo pokrenuti prekršajni postupak jer je utvrđivanje odgovornosti tužitelja u prekršajnom postupku za umanjenje porezne osnovice preduvjet za razrezivanje porezne obveze. Nadalje ističe da se prvostupanjsko rješenje temelji na CD mediju kojeg je Ministarstvo unutarnjih poslova dostavilo prvostupanjskom tijelu, a da je prvostupanjski sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog tijela. Naposljetku navodi da se zbrajanjem pojedinačno izdanih fiskaliziranih računa dolazi do ukupno naplaćenih iznosa u gotovini. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar, a podredno da poništi pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4.
Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5.
Žalba nije osnovana.
6.
Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7.
Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden ponovni postupak poreznog nadzora, o čemu je sastavljen zapisnik od 20. prosinca 2022., u kojem su utvrđene nepravilnosti u poslovanju tužitelja. Naime, usporedbom obrađenih podataka s naplatnog uređaja ugostiteljskog objekta konobe M. na CD mediju, dostavljenom od strane MUP-a i podataka u službenim evidencijama Porezne uprave utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju 2014., 2015. i 2016. godine u ugostiteljskom objektu M. izdavao gotovinske račune na ukupan iznos naknade za obavljenu ugostiteljsku uslugu, a da je naknadno kroz naplatni uređaj fiskalizirao i u poslovnim knjigama evidentirao umanjene iznose. Na taj način nastala je razlika fiskaliziranih računa i računa izdanih kupcima za 2015. godinu u iznosu od 58.404,25 kuna, a za 2016. godinu u iznosu od 197.656,40 kuna, na koju nije obračunat niti plaćen porez na dohodak niti porez na dodanu vrijednost.
8.
Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da tužitelj nije sve izvršene ugostiteljske usluge naplaćene u gotovini fiskalizirao kroz naplatni uređaj i evidentirao u poslovnim knjigama, već da je evidentirao isključivo jednu stavku po računu i to onu s najmanjim iznosom, dok je ostale stavke na računu brisao, što mu je omogućeno programskim rješenjem.
9.
Odredbom članka 54. stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13. – dalje: OPZ) propisano je da su porezni obveznici koji isporuke dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni promet iskazivati putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način. 10 Odredbom članka 4. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13. i 153/13. – dalje: ZPDV) propisano je da je predmetom oporezivanja obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik kao takav.
11. Odredbom članka 33. stavka 1. ZPDV-a propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke.
12. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13. i 125/13 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14. i 136/15. – dalje: ZPD) propisano je da su izvori dohotka primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.
13. Odredbom članka 6. stavka 1. ZPD-a propisano je da je osnovica poreza na dohodak ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i inozemstvu, a umanjen za osobni odbitak.
14. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj u nadziranom razdoblju nije evidentirao sav promet ostvaren u ugostiteljskom objektu M. jer je na fiskaliziranim računima iskazao umanjene iznose za obavljene ugostiteljske usluge u odnosu na račune izdane kupcima i tako postupio protivno odredbi članka 54. stavka 4. OPZ-a. S obzirom na navedeno i s obzirom da tužitelj nije obračunao niti platio porez na dodanu vrijednost i porez na dohodak na razliku iznosa fiskaliziranih računa i računa izdanih kupcima pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane odredbe ZPDV-a i ZPD-a, ocijenio da je tužitelj u obvezi platiti manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2016. godinu te porez na dohodak za 2015. i 2016. godinu.
15. U odnosu na prigovor tužitelja da nije izveo dokaz vještačenjem fiskalne kase ovaj Sud ističe da je isti neosnovan jer je takav dokazni prijedlog suvišan s obzirom da porezni postupak počiva na načelu dokumentarnosti.
16. U odnosu na prigovor tužitelja da se zbrajanjem pojedinačno izdanih fiskaliziranih računa dolazi do ukupno naplaćenih iznosa u gotovini ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan i u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da su predmetni računi dostavljeni poreznom tijelu zasebno i da ih je tako, kao samostalne i cjelovite knjigovodstvene isprave koje služe za knjiženje, porezno tijelo i promatralo.
17. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
18. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
19. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
20. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 23. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v.r.
