Poslovni broj: Usž-3793/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. N. iz V., koju zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi trošarine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1084/22-8 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1084/22-8 od 18. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-01/21-01/122, urbroj: 513-04-22-2 od 14. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda O., klasa: UP/I-417-01/21-18/100, urbroj: 513-02-7056/31-21-1 od 5. veljače 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 5. veljače 2021. kojim je tužiteljica obvezana na plaćanje trošarinskog duga u iznosu od 6.860,45 kuna (iznos od 6.800,00 kuna na ime trošarine na duhanske prerađevine, od trošarinske osnovice od 8,50 kg sitno rezanog duhana i visine trošarine od 800,00 kn/kg sitno rezanog duhana te iznos od 60,45 kuna na ime zakonskih zateznih kamata) uz ostala utvrđenja kako je to navedeno u izreci tog rješenja.
3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih zakonski predviđenih razloga. U bitnome u žalbi navodi da su osporena rješenja carinskih tijela nezakonita uz razloga što u konkretnom nije utvrđeno nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja. Stava je da prethodno mora biti pravomoćno utvrđeno da je porezni obveznik nezakonito postupao, odnosno mora biti proveden odgovarajući prekršajni ili kazneni postupak te je sud bio dužan zastati s postupkom do donošenja konačne odluke u prekršajnom postupku. Ističe da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer sud nije cijenio činjenicu da se istovremeno vodi i prekršajni postupak protiv tužiteljice, kao i da su nije uzeo u obzir da je tužiteljici nepravomoćno izrečena novčana kazna u iznosu od 18.000,00 kuna u prekršajnom postupku. Upire na povredu načela ne bis in idem te se poziva na stavove Europskog suda za ljudska prava u pojedinim odlukama. Stava je da se u konkretnom ne radi o situaciji u kojoj su dva postupka, upravni i prekršajni, dovoljno povezani da čine konkretnu cjelinu. Ističe da u predmetnom postupku nema mjesta naplati trošarine iz razloga što je predmetna roba oduzeta i neće biti puštena u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke na način da usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da su carinski službenici prilikom obavljanja nadzora nad trošarinskim proizvodima dana 12. prosinca 2020., na tržnici u V., kod tužiteljice zatekli u posjedu 8,50 kg sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske. Spisu predmeta prileži i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, broj: P-87- 70190/2020, klasa: 471-01/20-18/3177, urbroj: 513-02-1984-13-20-2 od 2. prosinca 2020. koju je tužiteljica i vlastoručno potpisala.
8. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18. i 121/19; dalje: ZOT) propisano je da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: 1. nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja; 2. da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te; 3. da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje. U stavku 2. tog članka Zakona propisano je da je u smislu toga Zakona nezakonito postupanje proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama toga Zakona nije obračunana i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunana i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se i svako postupanje koje je odredbama ovoga Zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano. 9. Odredbom članka 82. stavak 1. ZOT-a propisano je što se smatra duhanskim prerađevinama, a odredbom članka 83. stavak 1. je propisano da se u smislu tog Zakona predmetnom oporezivanja smatra i duhanska sirovina koja je predmet nezakonitog postupanja.
10. Prema daljnjoj odredbi članka 90. stavak 1. ZOT-a, duhanske prerađevine koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj i kada se puštaju u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva, koje uz tekst "Republika Hrvatska – Ministarstvo financija" moraju imati naznačenu i slovnu oznaku predmeta oporezivanja i broj markice.
11. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno pravo, jer je pravilno protumačio cilj i svrhu primijenjenih odredbi materijalnog prava, a tijekom provedenog postupka nije počinio bilo kakvu povredu ZUS-a koja bi bila od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, dok je činjenično stanje koje su utvrdila javnopravna tijela u cijelosti prihvatio pravilnim.
12. Tužiteljica je tijekom upravnog spora prigovorila da je prvotno bilo potrebno utvrditi tužiteljičinu kaznenu odgovornost, a tek nakon toga bi eventualno bili ostvareni uvjeti na snošenje trošarinske obveze tužitelju. Prvostupanjski sud je u odnosu na takve navode tužiteljice svoju odluku valjano obrazložio na način da je za obračunavanje i plaćanje trošarine dovoljno da je osoba nezakonito posjedovala proizvod, slijedom čega je i obveznik plaćanja trošarine.
13. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.
14. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 23. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
