Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-112/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog JH, zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07.,152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 21. veljače 2024. broj Kv I-6/2024-7 (K-19/2012.), u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog JH kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Rijeci od 21. veljače 2024. broj Kv I-6/2024-7, (K- 19/2012.) o nepravoj obnovi kaznenog postupka pod točkom I. izreke na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Rijeci od 7. lipnja 2017. broj Kv I-306/2016., K- 19/2012. kojom je osuđeni JH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. i drugih KZ/97. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj K-339/13. od 16. veljače 2022. potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1106/22. od 2. svibnja 2023. kojom je osuđeni JH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11., te je osuđeni JH primjenom članka 51. stavka 1. i 4. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina i osam mjeseci. Pod točkom II. izreke na temelju članka 63. KZ/97., uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 1. prosinca 2011. pa nadalje.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni JH osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da mu izrekne kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

3. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da kazna izrečena pobijanom presudom nije mogla biti veća od petnaest godina. Pritom se neosnovano poziva na činjenicu da je sud ranije, pri donošenju presude Kv I-306/16. (koja je sada objedinjena pobijanom presudom), a koju već čine objedinjene kazne iz presuda K-19/12., potvrđena presudom I Kž-764/13., kojom je izrečena kazna zatvora od 15 godina i presuda K- 720/11., potvrđena presudom Kž-185/16., kojom je izrečena kazna zatvora od 9 mjeseci, koristio metodu apsorpcije pa mu je sukladno odredbi članka 60. stavka 2. c) KZ/97., izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina.

5.1. Iako je točno da je citiranom odredbom propisano da "ako je sud za dva ili više kaznenih djela počinjenih u stjecaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije dosegnuti njihov zbroj, niti biti veća od petnaest godina", osuđenik gubi iz vida da su presudom Kv I- 306/16. objedinjene kazne zatvora iz dviju presuda izrečene po KZ/97., dok se sada kazna iz presude Kv I-306/16. objedinjuje s kaznom iz presude K-339/13. izrečenom po KZ/11. S obzirom na navedeno, žalitelju se skreće pozornost na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IVk-21/2016. od 14. listopada 2016. prema kojem ako je za kazneno djelo u stjecaju primijenjen KZ/97., a za drugo KZ/11., što je ovdje slučaj, jedinstvena kazna izriče se po pravilima o stjecaju koja predviđa KZ/11., odnosno odredba članak 51. toga Zakona. Navedenom odredbom izmjena je gornja granica najveće moguće kazne koju je moguće izreći primjenom odredbi o stjecaju, pa sada u citiranoj odredbi stoji da "jedinstvena kazna sastoji se u povišenju pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora."

6. Pogrešno osuđenik također smatra da je metodu apsorpcije, i to na način kako je propisano KZ/97., trebalo primijeniti u ovom slučaju i zbog načela primjene blažeg zakona. Međutim, ovdje se radi o izvanrednom pravnom lijeku, dakle o institutu neprave obnove kaznenog postupka preinačenjem u odluci o kazni po dvjema presudama koje su pravomoćne, dok je odredbom članka 3. stavak 2. KZ/11. propisano da "ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja". Prema tome, prilikom instituta objedinjenja kazni, koji se primjenjuje nakon pravomoćnosti presude, isključena je primjena blažeg zakona.

7. Kako Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476 stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, to je po članku 482. ZKP/08. presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Marijan Bitanga