Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-130/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog HH zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12. i 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog HH podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-203/2023. (Kv I-71/2020.) od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog HH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, na temelju članka 506. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143./12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126./19. i 80/22.) odbacio je zahtjev osuđenog HH za obnovu kaznenog postupka.
2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio osuđeni HH, po braniteljici Ljiljani Bilbiji, odvjetnici u Zagrebu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143./12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126./19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osuđenik u žalbi navodi da nije jasno kako je sud utvrdio da je kasnije kazneno djelo (osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-71/2020. od 28. rujna 2020.) počinio nakon što je odslužio kaznu po ranijoj presudi (presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-436/2014. od 12. prosinca 2014.), a ne za vrijeme dok je bio otpušten s izdržavanja te zatvorske kazne odnosno za vrijeme dok se nalazio na uvjetnom otpustu. Stoga se u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu, zbog čega da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
6. Prvenstveno valja istaknuti da, po izvršenom uvidu u spis, nije razvidno da je osuđenik bio na uvjetnom otpustu za vrijeme izdržavanja kazne po ranijoj presudi, niti u kojem periodu, već jedino što iz dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Zagrebu KLASA: 730-04-/17-01/72, URBROJ: 514-08-04-03-01/09-18-16 od 29. ožujka 2018. proizlazi da je osuđenik bio na prekidu kazne, no također znatno prije nego što je 5. ožujka 2019. počinio kazneno djelo po kasnijoj presudi. Uzgred rečeno, niti osuđenik u žalbi razdoblje uvjetnog otpusta ne precizira, no u svakom slučaju redovni tijek izdržavanja kazne istekao je 29. ožujka 2018.
7. Međutim, sve i kada bi bio slučaj da je osuđenik kasnije djelo počinio za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta, pogrešno je njegovo viđenje da bi u tom slučaju bilo osnova za objedinjenje kazni. Naime, na sjednici Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IVk-7/2010. od 12. travnja 2010., zauzeto je stajalište po kojem osoba koja je počinila kazneno djelo za vrijeme uvjetnog otpusta, nije ga počinila za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, zbog čega onda ne dolazi u obzir izricanje jedinstvene kazne zatvora za sva kaznena djela primjenom odredbe članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. KZ/11.
8. Stoga nije u pravu osuđenik kada ističe da se i u slučaju kada je kazneno djelo počinjeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta, objedinjavanju kazne, ali se u jedinstvenu kaznu uračunava samo vrijeme dok je bio stvarno lišen slobode, a ne i vrijeme dok se nalazio na otpustu, pri čemu isti potpuno pogrešno tumači prethodno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se i sam poziva. Slijednom navedenog, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
9. Prema tome, za nepravu obnovu kaznenog postupka po članku 498. stavku 1. točki 1. ZKP/08. u konkretnom slučaju potrebno je da je protiv istog osuđenika u dvjema presudama izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora za kaznena djela u stjecaju, i to samo ukoliko su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 53. stavka 1. KZ/11., prema kojem će sud izreći jedinstvenu kaznu za kaznena djela u stjecaju, samo ako se osuđeniku sudi za kazneno djelo koje je počinjeno prije nego što je započeo sa izdržavanjem kazne po prijašnjoj presudi ili za vrijeme njezina izdržavanja, što ovdje nije slučaj.
10. Naime, prema dopisu Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Zagrebu KLASA: 730-04-/17-01/72, URBROJ: 514-08-04-03-01/09-18-16 od 29. ožujka 2018., kazna prema presudi broj Kv I-436/2014. od 12. prosinca 2014. u trajanju od 7 (sedam) godina tekla je od 8. siječnja 2013. s predviđenim istekom 29. ožujka 2018. U izdržanu kaznu uračunato je vrijeme provedeno na izdržavanju kazne, odnosno u istražnom zatvoru (i to od 24. travnja 2008. do 26. lipnja 2008. = 2 mjeseca i 2 dana, od 8.sprnja 2009. do 13. svibnja 2011. = 1 godina, 10 mjeseci i pet dana), a ne uračunava se vrijeme provedeno na prekidu kazne od 23. svibnja 2016. do 20. kolovoza 2016. godine. No, kazneno djelo iz kasnije presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I- 71/2020., osuđenik je počinio 5. ožujka 2019., dakle nakon što je već u cijelosti izdržao prethodnu kaznu zatvora po ranijoj presudi (29. ožujka 2018.), zbog čega neprava obnova kaznenog postupka u smislu 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije po zakonu moguća.
11. Iz odredbe članka 53. stavka 1. KZ/11., na koju u pobijanom rješenju ispravno upućuje prvostupanjski sud, jasno proizlazi da je pretpostavka primjene odredaba o stjecaju prema osuđeniku kojemu se sudi (a time i za „nepravu obnovu kaznenog postupka“ iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08.) za počinjenje novog kaznenog djela prije započinjanja izdržavanja kazne po prijašnjoj presudi ili njegovo počinjenje za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, dakle, isključena je mogućnost primjene tih odredaba kada osuđenik novo kazneno djelo počini nakon što je već izdržao kaznu izrečenu mu za ranije počinjeno kazneno djelo, a upravo je takva situacija u ovome predmetu.
12. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon. Zbog toga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
