REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2185/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Keseru, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv I. tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, II. tuženika BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika ŠU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Dugaču, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu I. tuženika i o prijedlogu III. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1254/2023-3 od 24. kolovoza 2023., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4133/14-37 od 19. siječnja 2017., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

II. Dopušta se III. tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1254/2023-3 od 24. kolovoza 2023., u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Da li je zabranjeno raspolaganje konfisciranim stanovima/nekretninama iz članka 22., 32. i 33. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i članka 13. Zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine opća zabrana raspolaganja u smislu da predstavljaju prisilni propis koji dovodi do ništetnosti kupoprodajnog ugovora od 15. ožujka 1997.g., a obzirom na odredbe članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine?".

III. Odluka o zahtjevu III. tuženika za naknadu troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1254/2023-3 od 24. kolovoza 2023., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4133/14-37 od 19. siječnja 2017. i to u dijelu pod st. II. drugostupanjske presude, I. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Da li sud u ponovljenom postupku nakon odluke revizijskog suda smije ponovno odlučivati o troškovima o kojima je već pravomoćno odlučeno ranijom sudskom odlukom u istom predmetu, koja nije ukinuta odlukom revizijskog suda?,

2. Smije li sud ponovno suditi o već pravomoćno presuđenoj stvari u pogledu troškova postupka, u istom predmetu, između istih stranaka i povodom parničnih radnji o čijoj je naknadi već odlučeno ranijom pravomoćnom odlukom koja je i dalje na snazi?,

3. Može li se uputa revizijskog suda prema kojoj će se „o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci“ smatrati dopuštenjem da sud ponovno odlučuje o već presuđenim troškovima ranijeg postupka, ako ne postoji ukidna odluka koja bi stavljala izvan snage raniju pravomoćnu odluku o prethodnim troškovima postupka?.

1.1. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da predmetna pravna pitanja iz prijedloga I. tuženika za dopuštenje revizije, nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što su ta pravna pitanja zasnovana na pogrešnom tumačenju I. tuženika rješenja ovog revizijskog suda broj Rev-4171/2019- 2 od 6. prosinca 2022. Naime, iz toč. II. izreke navedenog rješenja je vidljivo da je presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1173/17-2 od 24. travnja 2019., ukinuta i u dijelu odluke o naknadi parničnog troška.

3. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

4. Protiv iste drugostupanjske presude i III. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, između ostalog i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, naznačivši između ostalog i pravno pitanje navedeno pod st. II. izreke ovog rješenja, a za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. III. tuženik zahtjeva naknadu troška

4.1. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog III. tuženika za dopuštenje revizije.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da je pitanje navedeno pod st. II. izreke ovog rješenja ne samo važno za odluku u ovom sporu već da je također i važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (presuda ovog revizijskog suda broj Rev-373/08-2 od 28. listopada 2009. i presuda i rješenje ovog revizijskog suda broj Rev-x-876/13-3 od 30. rujna 2014.).

6. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

7. Odluka o zahtjevu III. tuženika za naknadu troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije osniva se na čl. 166. ZPP (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug