REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-390/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćnici M.-A. M. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i M. J. d.o.o. u Z., protiv tuženika T. H. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. M. W. C. d.o.o. u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-579/2023-2 od 5. rujna 2023. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-74/21-30 od 22. svibnja 2023., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z., na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade te da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana, i da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće (točka I./1. izreke).

1.2. Nadalje, odbijen je i zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z. na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene kabele u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana i da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće (točka I./2. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kuna (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je rješenje suda prvog stupnja, na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z., pobliže opisana u tom rješenju, na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, tuženiku je naložena uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade te da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana, te je tuženiku zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće (točka 1. izreke).

2.1. Nadalje, preinačeno je rješenje suda prvog stupnja, na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z., pobliže opisana u tom rješenju, na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela, da je koristio horizontalne kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, tuženiku je naložena uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene u horizontalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade te da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 16. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana, te je tuženiku zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće (točka 2. izreke).

2.2. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 700,11 eura (5.275,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjskog rješenja do isplate (točka 3. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4220/2023-2 od 3. siječnja 2024. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja:

"Je li tuženik postupao samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) u skladu s čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017)?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), u vezi čl. 389.d i čl. 400. ZPP podnio reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže preinačenje pobijane odluke na način da se potvrdi prvostupanjsko rješenje, uz naknadu mu troškova parničnog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost podnesene revizije te predlaže reviziju odbiti i dosuditi mu trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja, telekomunikacijske opreme – kanalica postavljenih u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … i …7 u Z., izvršeno po tuženiku, na način da je tuženik u vertikalne i horizontalne kanalice koje je postavio tužitelj u navedenoj zgradi položio svoje kabele putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicima.

9. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je pravni prednik tužitelja (A. T. d.o.o.), uz suglasnost suvlasnika, postavio sporne kanalice u stambenoj zgradi koja se nalazi u Z., …. i …., kroz koje je proveo kablove, a koje koristi radi pružanja telekomunikacije usluge stanarima,

- da se radi o plastičnim kanalicama s poklopcem koji se jednostavno otvaraju te kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi,

- da je tuženik kroz postavljene kanalice u stambenoj zgradi na adresama …. i … provukao svoje telekomunikacijske kabele i postavio svoje ormariće,

- da tužitelj (odnosno njegovi zaposlenici) nema ključ predmetne stambene zgrade,

- da je svjedok A. B., inače djelatnik tužitelja, u svom iskazu naveo kako je u studenom 2021. dobio nalog od tužitelja, kao vanjski suradnik, da obiđe više lokacija u Z., jer je postojala sumnja da je u kanalice tužitelja ušao drugi operater te je na svim lokacijama koje je obilazio otvorio postavljene kanalice i utvrdio činjenično stanje koje je evidentirao u radnom nalogu, a koji je ispunio nakon obavljene kontrole, s tim da je sve i fotografirao, da su kanalice u većini slučajeva bile plastične, koje su se mogle otvoriti rukom, a rijetko metalne koje se nisu mogle rukom otvoriti,

- da je iz radnih naloga razvidno da ih je ispunio svjedok B., 10. prosinca 2021. (…) i 14. prosinca 2021. (…) te je u njima konstatirao da su optički kabeli T. u kanalicama postavljenim od strane tužitelja, kao i da su postavljeni ormarići T. od prizemlja do 16. kata,

- da je suglasnost predstavnika suvlasnika za postavljanje kabela u postojeće kanalice tuženik dobio 7. rujna 2021.,

- da iz Izjave predstavnika suvlasnika za predmetne stambene zgrade proizlazi da tužitelj na tim adresama ima ugrađenu telekomunikacijsku opremu-instalaciju (vertikalne i horizontalne instalacije) i sl. i

- da je svjedok J. L., inače zaposlenik tužitelja, koji je radio u Odjelu planiranja mreže u spornom periodu, u svom iskazu naveo kako je bio upoznat s postavljanjem kanalica od strane prednika tužitelja (A. T. d.o.o.) na predmetnim adresama.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj u trenutku smetanja nije imao faktičnu vlast na predmetnim kanalicama jer, iako je pravni prednik tužitelja postavio predmetne kanalice u kojima se nalaze telekomunikacijski kabeli koji su sredstvo pružanja usluga, predmetne kanalice su u faktičnoj vlasti suvlasnika stambene zgrade jer su trajno povezane s njihovom zgradom i dostupne svim stanarima te oni odlučuju tko i na koji način može koristiti kanalice. Pored toga, da se suvlasnici ponašaju kao vršitelji faktične vlasti nad kanalicama, jer se kanalice jednostavno otvaraju rukom i može ih otvoriti svaka osoba koja se nalazi u zgradi. Stoga tužitelj, koji prilikom pružanja usluga izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, u odnosu na njih ima položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje u tekstu: ZVDSP).

10.1. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da predmetne kanalice imaju i ulogu prikrivanja kablova s ciljem da isti ne vise i vire iz zidova, a što dodatno potvrđuje njihovu pravnu prirodu kao pripatka zgrade budući da njihova uloga nije isključivo zaštita kablova, već i da služe poboljšanju izgleda zajedničkih dijelova zgrade pa sama činjenica da je tužitelj postavio kanalice i održava ih nije dostatna za zaključak da on nad tim kanalicama izvršava faktičnu vlast, već faktičnu vlast imaju suvlasnici zgrade jer oni odlučuju o tome tko će i kada otvoriti kanalice i tko će u njih polagati kablove. Također ocjenjuje da i sam tužitelj priznaje suvlasnicima faktičnu vlast nad istima pa su suvlasnici, time što su dali suglasnost tuženiku za polaganje kablova u sporne kanalice, izvršavali svoju faktičnu vlast u okviru svojih prava kao posjednika navedene stvari. Prema ocjeni suda prvog stupnja tužitelj nije posjednik spornih kanalica pa u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP nema pravo na posjedovnu zaštitu, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Ocjena je drugostupanjskog suda, u odnosu na vršenje posjeda kanalica, a koje je postavio pravni prednik tužitelja, da su predmetne kanalice montažne i služe isključivo za zatvaranje kabela kojim tužitelj pruža telekomunikacijske usluge svojim korisnicima. Dakle, njihova je svrha zaštita kabela koje je i sukladno odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 76/22, dalje u tekstu: ZEK/22) dužan održavati tužitelj, pa je stoga i legitimiran posjednik kanalica i ovlaštenik zaštite tog svojeg posjeda. U smislu odredbe čl. 5. toč. 1. ZEK/22, elektroničke komunikacije infrastrukture čini fizička infrastruktura, povezane usluge i druga oprema ili sastavnice povezane s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom koja omogućava ili podržavaju pružanje usluga putem te mreže ili usluge ili imaju takvu mogućnost, a obuhvaćaju zgrade ili ulaze u zgrade, žične instalacije unutar zgrada, antene, antenske stupove, antenske prihvate, tornjeve i druge potporne građevine, kabelsku kanalizaciju, cijevi, zdence i ulične ormare, bežične pristupne točke kratkog doma, te sustav uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče.

11.1. Stoga je ocjena drugostupanjskog suda da posjed navedenih kanalica ne izvršavaju korisnici telekomunikacijskih usluga tužitelja, odnosno suvlasnici stambene zgrade već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni kablovi putem kojih pruža svoje telekomunikacijske usluge i koje je dužan održavati. Pritom uporište za navedeno shvaćanje o tužiteljevom posjedu predmetnih kanalica kao elektroničke komunikacijske infrastrukture, nalazi u odredbi čl. 5. toč. 1. ZEK/22, prema kojoj i šahtovi kanala, odnosno u ovom slučaju i cijevi (kanalice) postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, čine distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu.

11.2. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda telekomunikacijsku instalaciju i opremu postavio je o svom trošku tužitelj i ona je isključivo njegovo vlasništvo. 12. Tuženik naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbe čl. 21. st. 1. ZVDSP i čl. 24. b. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17 - dalje u tekstu: ZEK), navodeći da je svaka samovlast zabranjena, ali da odredba čl. 20. st. 4. ZVDSP određuje da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Ističe da je krajnji cilj odredbe čl. 20. st. 4. ZVDSP spriječiti zloporabu prava i istovremeno zajamčiti funkcioniranje društva na način da se, između ostalog, osigura uredno funkcioniranje pravosuđa i organa reda, zaštita života i imovine te potakne učinkovitost obavljanja gospodarskih aktivnosti. Smatra da njegovo postupanje nije bilo samovlasno jer se temelji na čl. 24.b ZEK, a što je potvrđeno odlukom HAKOM-a, klasa: UP/I-344-08/21-03/01, Urbroj: 376-05-3-21-11 od 7. listopada 2021. (dalje: „Odluka HAKOM-a“) te presudom VUS poslovni broj UsII- 332/21 od 24. ožujka 2022. (dalje: „Presuda VUS“), zbog čega tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu čak i ako bi sud ocijenio da kanalice mogu biti samostalan predmet posjedovanja.

12.1. Tvrdi da je postavljanje novih kanalica beziznimno povezano s visokim troškovima te je, u slučaju kada u zgradi već postoji odgovarajući sustav kanalica u kojem postoji slobodni prostor, očito gospodarski najučinkovitije koristiti postojeće kanalice, a ne raditi analizu postojeće kabelske kanalizacije zgrade kao i građevinskih komponenti zgrade, izraditi odgovarajući projekt postavljanja kanalica, angažirati izvođače, bušiti armiranobetonske proboje između pet katova zgrade, ugrađivati nove kanalice te žbukati i ličiti zidove nakon izvedenih radova, a to sve tim više što je tuženik postupao u skladu sa zakonom, budući da je kabele postavio na temelju suglasnosti suvlasnika zgrade koji se smatraju i vlasnicima kanalica (osim ako je ugovorom između suvlasnika i operatora uređeno drugačije, što ovdje nije slučaj) i da je gospodarski najučinkovitije ponovno koristiti postojeću fizičku infrastrukturu za postavljanje elektroničke komunikacijske mreže. Unatoč tome, gotovo godinu dana nakon pravomoćno uređenog regulatornog pitanja na koji način operatori mogu postavljati kabele u postojeću fizičku infrastrukturu stambene zgrade (kanalice), drugostupanjski sud je prihvatio istovjetan zahtjev tužitelja i isti sporni odnos uredio na suprotan način.

13. Tužitelj smatra da je suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku, a na koji se tuženik poziva u svojem odgovoru na tužbu, potpuno irelevantna za ovaj parnični postupak, jer su suvlasnici stambene zgrade dali suglasnost tuženiku da „postavi, koristi i održava svoje svjetlovodne kabele u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade/obiteljske kuće“. Tvrdi da time suvlasnici tuženiku nisu dali, niti su mu uopće mogli dati, suglasnost da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tužitelj ne spori da su suvlasnici stambene zgrade tuženiku mogli dati suglasnost u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade zaista i sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, ukoliko te kanalice zaista i postoje, ali da su, u konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja, za što nisu ovlašteni. Nadalje, smatra da za postupanje tužitelja u smislu čl. 24.b ZEK nisu ispunjene pretpostavke iz razloga što postavljanje vlastite infrastrukture tuženika u predmetne stambene zgrade ne bi bilo niti tehnički neizvedivo niti gospodarski neučinkovito, tim više što tužitelj, u smislu odredbe čl. 24. b. st. 2. i 3. ZEK nikakav zahtjev za pristupom svojim kanalicama od strane tuženika nikada nije zaprimio, već je tuženik samovlasno izvršio smetanje posjeda tužitelja uvlačenjem svojih kabela u kanalice tužitelja.

13. 1. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZVDSP samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (st. 2. te odredbe). Prema odredbi st. 4. citirane odredbe nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

13. 2. Pravo na zaštitu posjeda, prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

13.3. Valja napomenuti da je ZEK/22 stupio na snagu 12. srpnja 2022., a da je njegovom odredbom čl. 182. propisano da će se postupci započeti prema odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) do dana stupanja na snagu ZEK/22 dovršiti prema odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona. U predmetnoj pravnoj stvari tužba je podnijeta 27. prosinca 2021., stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe ZEK.

13. 4. Za ovaj slučaj relevantna je odredba čl. 24.b ZEK , koja glasi:

"(1) Svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito.

(2) Vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža.

(3) Ako se sporazum o pristupu iz stavka 1. ovoga članka ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Agencija donosi odluku o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka, vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva."

14. Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje prethodno treba odgovoriti na tvrdnju tuženika da je njegovo postupanje bilo dopušteno zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela (čl. 24.b ZEK), odnosno kakav značaj ima suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku, a na koji se tuženik poziva, i je li ta suglasnost relevantna za ovaj parnični postupak. Tom suglasnosti suvlasnici stambene zgrade dali su dopuštenje tuženiku da „postavi, koristi i održava svoje svjetlovodne kabele u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade/obiteljske kuće“.

15. Odredbom čl. 1. ZEK određeno je da se tim zakonom uređuje područje elektroničkih komunikacija, i to, između ostaloga postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, uvjeti tržišnog natjecanja te prava i obveze sudionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a u čl. 2. st. 1. u smislu navedenog Zakona definirani su pojedini pojmovi pa se tako pod pojmom elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema podrazumijeva pripadajuća infrastruktura i oprema povezana s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, koja omogućuje ili podržava pružanje usluga putem te mreže i/ili usluge, što osobito obuhvaća kabelsku kanalizaciju, antenske stupove, zgrade i druge pripadajuće građevine i opremu, te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče.

16. Prema shvaćanju ovoga suda suvlasnici predmetne zgrade suglasnost tuženiku u smislu članka 24.b. ZEK da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u vlasništvu tužitelja nisu mogli valjano dati. Oni su tuženiku mogli dati relevantnu suglasnost samo u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, naravno ukoliko te kanalice zaista i postoje. U konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali su suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja, za što nisu ovlašteni, te zbog toga ta suglasnost nije odlučna za ovaj slučaj i ona ne otklanja samovlasno postupanje tuženika.

17. Posjed predmetnih kanalica, nakon što ih je tužitelj postavio na temelju suglasnosti suvlasnika, i po ovome sudu, ne izvršavaju korisnici telekomunikacijskih usluga tuženika niti suvlasnici stambene zgrade, kako to pogrešno smatra tuženik, već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni tužiteljevi kablovi putem kojih pruža svoje telekomunikacijske usluge, a koje je dužan i održavati, a tim kanalicama je isključiva svrha zaštita kablova koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbama ZEK, i što one predstavljaju tužiteljevu telekomunikacijsku infrastrukturu, što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica. Ne radi se stoga ovdje ni o kakvom pripatku zgrade ili pojedinog stana u smislu odredbe čl. 67. ZVDSP, kako bi eventualno stanari ili tuženik izvršavali bilo kakav posjed jer su suvlasnici predmetne zgrade dali odobrenje tužitelju da svoju stvar (konkretno TK opremu-kabele i kanalice) postavi unutar njihove zgrade. Time oni nisu dobili posjed te tužiteljeve telekomunikacijske opreme jer je niti održavaju niti koriste nego to čini upravo i jedino tužitelj, koji je to dužan činiti i po odredbama ZEK.

17.1. Predmetne kanalice nisu pripadak zgrade što proizlazi i iz činjenice da je njihova uloga isključivo zaštita kablova, a ne i poboljšanje izgleda zajedničkih dijelova zgrade. Kanalice su dio elektroničke komunikacijske infrastrukture, prema odredbi čl. 5. točke 1. sada važećeg ZEK/22, koje su, u ovom slučaju postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja telekomunikacijskih usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci telekomunikacijske usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, te čine njegovu distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koju je on, a ne i suvlasnici zgrade, dužan održavati. Stoga tužitelj u odnosu na te kanalice, prilikom pružanja svojih usluga ne izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, prema suvlasnicima zgrade, nema položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZVDSP.

18. Prema odredbama ZEK (čl. 24.b) za dopuštenost pristupa kanalicama drugog operatora moraju biti ispunjeni uvjeti da je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito. Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, citirana odredba ZEK ne daje tuženiku pravo samovlasnog pristupa kanalicama koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tuženik nije tvrdio, a to ne tvrdi niti u reviziji da postavljanje vlastite infrastrukture tuženika u predmetne stambene zgrade ne bi bilo tehnički neizvedivo, nego tvrdi da je gospodarski neučinkovito, što tužitelj osporava.

18.1.Revizijski sud prihvaća tvrdnju tuženika prema kojoj je gospodarski najučinkovitije ponovno koristiti postojeću fizičku infrastrukturu za postavljanje elektroničke komunikacijske mreže i da mu to tužitelj mora omogućiti sukladno odredbi čl. 24. b st. 1. ZEK, međutim ta činjenica ne daje za pravo tuženiku da postupa samovlasno i da ne poštujući proceduru propisanu u čl. 24.b ZEK samovlasno, dakle bez sporazuma s operaterom koji u zgradi ima položenu telekomunikacijsku infrastrukturu, postavlja svoje kabele.

18.2. Tuženik prije postavljanja svojih kablova u kanalice koje je postavio tužitelj nije postupio sukladno odredbama čl. 24. b ZEK, a tom odredbom u st. 2. i 3. je određeno da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a ukoliko se sporazum o pristupu ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM) za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s propisanim uvjetima. Tužitelj je tvrdio da on kao vlasnik i posjednik predmetnih kanalica, nikakav zahtjev za pristupom svojim kanalicama od strane tuženika nikada nije zaprimio, već je tuženik samovlasno uvukao svoje kabele u kanalice tužitelja, a tuženik nije osporio tu tvrdnju tužitelja, a ta činjenica ujedno proizlazi i iz predmetne Odluke HAKOM-a.

19. Vezano za Odluku HAKOM-e od 7. listopada 2021. ističe se da, u smislu odredbe čl. 24.b ZEK i čl. 20. st. 4. ZVDSP, HAKOM nije nadležno tijelo čijom bi odlukom postavljanje kabela tuženika u kanalice tužitelja uopće moglo biti dopušteno niti je izrekom predmetne Odluke od 7. listopada 2021. HAKOM uopće dopustio tuženiku postavljanje kabela u kanalice tužitelja. Tom Odlukom je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za izmještanje postavljenih optičkih kabela, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku da podnese zahtjev tužitelju za sklapanje sporazuma o pristupu i korištenju pristupne točke i fizičke infrastrukture. Tužitelj kao operater koji je opremu i infrastrukturu postavio na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima o vlastitom trošku mora, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a u slučaju da se sporazum o pristupu iz stavka 1. navedenog članka ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. Međutim to tuženiku ne daje za pravo da bez sporazuma s tužiteljem ulazi i koristi njegovu infrastrukturu.

19. 1. Kako je iz rješenja HAKOM-a, na koje se poziva tuženik, vidljivo da tuženik nije podnio zahtjev za rješavanjem spora, već zahtjev za provođenjem inspekcijskog nadzora, a budući da je tuženik bez podnošenja ikakvog zahtjeva temeljem odredbi čl. 24. b ZEK pristupio kanalicama tužitelja i u iste postavio svoje kabele, smetao je tužitelja u posjedu istih, jer čin smetanja posjeda, izvršen od strane tuženika, nije dopušten niti zakonom niti odlukom suda ili drugog tijela, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

20. Uzimajući u obzir sve navedeno, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017).

21. Stoga je drugostupanjski sud u ovom slučaju pravilno primijenio odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZVDSP, te čl. 24.b ZEK, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-69/2024-2 od 6. veljače 2024).

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.