Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-247/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednici vijeća, Gabrieli Topić Kordej kao sutkinji izvjestiteljici i članici vijeća te Gordani Bošković Majerović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja R. S. C. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima T. S. i F. O., odvjetnicima iz Z., protiv prvotuženice-protivnice osiguranja I. L.1 iz Z., OIB:…, drugotuženika-protivnika osiguranja M. L. iz Z., OIB:…, trećetuženika-protivnika osiguranja I. L.2 iz Z., OIB:…, četvrtotuženika-protivnika osiguranja M. M. iz Z., OIB: …, petotuženice-protivnice osiguranja D. M. iz Z., OIB: …, prvo, treće, četvrto i petotuženici-protivnici osiguranja zastupani po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., a drugotuženik-protivnik osiguranja i po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz R., te šestotuženice-protivnice osiguranja J. M. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici K. R., odvjetnici iz Z., radi isplate i privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-787/18-76 od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-787/18-76 od 7. studenog 2023.

r j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-787/18-76 od 7. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I, II. i IV. izreke.

Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja radi isplate od iznosa 4.218.000,00 EUR i iznosa od 782.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 06.02.2018.g. do isplate te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Rješenjem suda prvoga stupnja je pod točkom I. izreke odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sadržaja pobliže navedenog u toj točki izreke.

Pod točkom II. izreke rješenja je 1. do 5. tuženicima dosuđen parnični trošak. Pod točkom III. izreke rješenja je odbijen zahtjev 1. do 5. tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Pod točkom IV. je 6. tuženici dosuđen parnični trošak.

Pod točkom V. izreke je odbijen zahtjev 6. tuženice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv navedene presude i rješenja sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu, a to je presuda te rješenje pod točkama I, II. i IV. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje istom sudu. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovorima na tužbu tuženici osporavaju žalbene navode te predlažu odbiti žalbu tužitelja i naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upućuje žalba. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je isplata po osnovi ugovorene naknade iz Ugovora o angažmanu, a podredno naknada štete. Zahtjev za isplatu tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama da je prednik tužitelja ispunio svoju obvezu iz Ugovora o angažmanu te pribavio ponudu društva S. C. u visini 239.000.000,00 EUR, a istu nisu prihvatili nego su pristupili pregovorima s trećima ne upoznavajući prednika tužitelja sa svojim namjerama. Tek kada im je predočena i ponuda društva H. P. L.. tužitelj tvrdi da su ga tuženici obavijestili kako su u razgovoru s drugim kupcima i da više nisu zainteresirani za ponudu. Tužitelj smatra da su time odustali od Ugovora slijedom čega tužitelj da ima pravo na isplatu naknade. Podredno ako bi sud zauzeo stajalište da tužitelju pripada pravo na isplatu samo u slučaju konačnog sklapanja pravnog posla i isplate kupoprodajne cijene u smislu Ugovora 1 i 2., tada ističe da su tuženici postupali protivno načelu savjesnosti i poštenja prilikom pregovara sa S. C. G.-om, a posljedično tome nije došlo do sklapanja predmetnog pravnog posla krivnjom tuženika. Slijedom navedenog tužitelj smatra da tuženici odgovaraju pravnom predniku tužitelja za štetu koja je nastala takvim postupanjem i to u vidu izmakle dobiti koju je tužitelj mogao očekivati po redovitom tijeku stvari.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno:

-da je prednik tužitelja sa prednikom 1. do 3. tuženika kao Klijentom imao sklopljen Ugovor o angažmanu od 24. svibnja 2016. na rok od 6 mjeseci

-da je Ugovor o angažmanu sklopljen radi moguće prodaje 100% poslovnog udjela prednika 1. do 3. tuženika u društvu E. d.o.o. koje trgovačko društvo je vlasnik 58,56 % dionica H.- Z. d.d. ( u daljnjem tekstu: Transakcija) i to određenom kupcu iz K. ili M. (čl. 1. Ugovora o angažmanu),

- da je ugovoreno da će savjete davati R. M.. K. kao direktor i jedini vlasnik prednika tužitelja te su taksativno navedeni savjeti i pomoć u vezi Transakcije (č. 2. Ugovora o angažmanu)

- da je ugovorena naknada u visini 4.218.000,00 Eura u slučaju da vrijednost Transakcije bude ne manja od 139.142.000,00 Eura i da će naknada biti plaćena po izvršenju financijskog zatvarana Transakcija i nakon što Klijent primi kupoprodajnu cijenu (čl. 3. Ugovora o angažmanu)

-da je izričito ugovoreno da prednik tužitelja ne nastupa u ulozi posrednika niti predstavlja prednika 1. do 3. tuženika kao posrednika u smislu da bio povezivao Klijenta (prednik 1. do 3. tuženika) s potencijalnim kupcima (čl. 5. st. 1. Ugovora o angažmanu)

- da je dana 29. ožujka 2017. sklopljen Dodatak tom Ugovoru o angažmanu na rok od 3 mjeseca na način da je ugovoreno da se isključuje angažman po teritorijalnom kriteriju (K. ili M.) te da se odredbe Ugovora o angažmanu odnose na S. C. G. ili bilo koju povezanu tvrtku koju S. C. G. osnuje ili delegira za preuzimanje , kao kupca društva E. d.o.o., dok u preostalom dijelu da Ugovor o angažamu ostaje neizmijenjen,

- da je između prednika tužitelja i 4. do 6. tuženika kao Klijenata sklopljen 24. svibnja 2016. Ugovor o angažmanu radi moguće prodaje njihovih dionica koje predstavljanju 10,85% ukupnog broja dionica trgovačkog društva H.- Z. d.d. i da je ugovorena naknada u visini 782.000,00 EUR ukoliko vrijednost Transakcije bude ne manja od 25.808.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu taj Ugovor identičan onome koji je sklopljen sa prednikom 1. do 3. tuženika,

- da je dana 29. ožujka 2017. sklopljen Dodatak tom Ugovoru o angažmanu istog sadržaja kao i onog sklopljenog sa prednikom 1. do 3. tuženika na rok od 3 mjeseca -da su oba Ugovora o angažmanu istekla 24. studenog 2016.,

- da su oba Dodatka Ugovora o angažmanu istekla 29. lipnja 2017.

-da je prednik 1. do 3. tuženika svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu E. d.o.o. koje je vlasnik 58,56% dionica H.- Z. prodao A. G. d.d. u veljači 2018.

- da su 4. do 6. tuženici svoje dionice vrijednosti 10,85% prodali A. G. d.d. u veljači 2018.

8. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u bitnome iz razloga što su Ugovori o angažmanu i Dodaci tim Ugovorima istekli 29. lipnja 2017., a kako djelovanje prednika tužitelja nije polučilo uspjeh u smislu da bi tuženici, na temelju njegova savjetovanja, u tom razdoblju sklopili ugovore o prodaji dionica s eventualnim kupcima taksativno definiranim Ugovorima od 24. 05. 2016. i njihovim Dodacima, prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji obveza tuženika da tužitelju plate, ovdje utuženu, zaključnu naknadu iz čl. 3. tih Ugovora. Također prvostupanjski sud smatra da ta obaveza ne postoji niti zato jer je prodaja izvršena drugom kupcu , a taj kupac ne spada u krug potencijalnih kupaca određenih Ugovorom odnosno Dodatkom. Nadalje, prvostupanjski sud izražava mišljenje da tužitelj nije bio posrednik, već eventualno savjetnik, slijedom čega taj sud da postupanje prednika 1. do 3 tuženika i 4. do 6. tuženika, nije protivno načelu savjesnosti i poštenja u smislu da bi izbjegavali sklopiti kupoprodaju sa kupcima koji su u vezi s prednikom tužitelja, samo zato da bi izbjegli platiti utuženi iznos tužitelju.

9. U žalbi tužitelj tvrdi da je pogrešna pravna kvalifikacija ugovornog odnosa, odnosno da prvostupanjski sud nije dao pravnu kvalifikaciju Ugovora o angažmanu, tvrdeći da je riječ o ugovoru o posredovanju jer je svrha ugovora prodaja dionica trećoj osobi te da pravo na naknadu kao i na naknadu štete ima temeljem čl. 835. i čl. 839. ZOO kao i temeljem čl. 779. ZOO. Navedeni žalbeni navod se ne može prihvatiti.

10. Prema odredbi čl. 835. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) obaveza je posrednika dovesti treću osobu u vezu s nalogodavcem koji bi s njim pregovarala u sklapanju ugovora, a obaveza je nalogodavca isplatiti proviziju.

11. Odredbom čl. 5. st. 1. Ugovora o angažmanu izričito je ugovoreno da prednik tužitelja ne nastupa kao posrednik, pa su u tom smislu proturječne tvrdnje tužitelja koji tvrdi suprotno zbog čega se ne mogu prihvatiti kao osnovane. Pored navedenog iz sadržaja obaveza prednika tužitelja navedena u čl. 2. Ugovora o angažmanu je razvidno da je ugovor sklopljen u svrhu savjetovanja i pomoći Klijentima, ovdje predniku tuženika i 4. do 6. tuženicima, u vezi ponuda točno određenih ponuđača, a ne obaveza koja je propisana odredbom čl.835. ZOO. Zato Ugovor o angažmanu nije ugovor o posredovanju, a zbog toga tužitelj nema pravo niti pravo na naknadu po ugovoru o posredovanju kao niti na naknadu štete iz odredbe čl. 839. ZOO. Kada bi se i uzelo da je Ugovor o angažmanu po svojoj pravnoj naravi ugovor o posredovanju posrednik ima pravo na naknadu u času sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako je drugačije ugovoreno (čl. 835 ZOO). U konkretnom slučaju do sklapanja ugovora nije došlo pa tužitelj niti po odredbama ugovora o posredovanju ne bi imao pravo na ugovorenu naknadu. Također i kad bi se radio o ugovoru o posredovanju tužitelj ne bi imao pravo niti na naknadu štete iz odredbe čl. 839 ZOO jer činjenica da su Klijenti paralelno pregovarali s drugim ponuđačem s kojim su na kraju sklopili pravni posao i činjenica da o pregovaranju nisu obavijestili prednika tužitelja nije protivno savjesti i poštenja obzirom nije ugovoreno niti isključivo posredovanje niti obaveza obavještavanja o pregovaranju s drugima.

12. Također, suprotno žalbenim navodima neosnovana je tvrdnja tužitelja o pravu na naknadu štete temeljem čl. 779. ZOO. Tom je odredbom regulirana posljedica odustanka od ugovora o nalogu. No, u konkretnom slučaju se ne radi niti o ugovoru o nalogu iz čl. 763 ZOO jer prednik tužitelja Ugovorom o angažmanu na sebe nije preuzeo obavezu da za račun Klijenata poduzimati određene poslove. Posljedično navedenom nema pravo niti na naknadu štete niti na naknadu koja je regulirana odredbama ZOO koje se odnose na ugovor o nalogu.

13. Prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda Ugovor o angažmanu je prema svojoj pravnoj naravi ugovoru o djelu iz čl. 590. ZOO prema kojem je predmet ugovaranja izvršenje nekog fizičkog ili umnog rada, uz obavezu naručitelja da izvođaču plati naknadu. Naime, prema sadržaju obveza iz čl. 2 Ugovora o angažmanu prednik tužitelja obvezao izvršiti za Klijente umni rad (savjeti, tumačenje i sl.), a oni su mu se obvezali za to platiti naknadu.

14. Tužitelj svoj zahtjev za isplatu naknade ne postavlja zbog izvršenje nekog fizičkog ili umnog rada već zbog toga što za Klijente pribavio ponude čime smatra da je ispunio svoju obvezu pa traži isplatu ugovorene naknade. Nadalje, tužitelj smatra da ukoliko nema pravo na isplatu ugovorene naknade da utoliko ima pravo na naknadu štete jer su Klijenti bezrazložno odbili ponude vodeći bez znanja tužitelja pregovore sa trećim kupcem kojem su na kraju dionice i poslovne udjele i prodali.

15. Činjenica da je prednik tužitelja pribavio ponude za naručitelje ne daje mu pravo na naknadu iz čl. 590 ZOO jer obaveza prednika tužitelja prema Ugovoru o angažmanu nije bila pribava ponuda za naručitelje, već savjetovanje, tumačenje i pomoć u vezi ponuda točno određenih ponuđača. Čak i kada bi uzelo da je angažman oko pribava ponuda dio obveze, niti tada tužitelj ne bi imao pravu na naknadu jer nije došlo do sklapanja ugovora između ponuđača i naručitelja (čl. 3. Ugovora o angažmanu).

16. Nadalje, a kako je i naprijed već rečeno, Ugovorom o angažmanu nije bilo isključeno pravo Klijenata da i sami traže kupce pa činjenicom da su oni paralelno pregovarali sa trgovačkim društvom A. G. d.d. koja nije po Ugovoru o angažmanu bila ponuđač i na kraju tom trgovačkom društvu prodali poslovne udjele i dionice, ne može se smatrati da su Klijenti, ovdje prednik tuženika i 4. do 6. tuženici, postupali protivno načelu savjesnosti i poštenja i da bi zbog toga bili odgovorni za štetu zbog izmakle dobiti iz odredbe čl. 1046. ZOO. Na savjesnosti i poštenje ne utječe niti činjenica što o tim pregovorima nisu upoznali prednika tužitelja jer to niti nije bila njihova ugovorna obveza.

17. Zaključno iako su Klijenti paralelno pregovarali sa drugim ponuđačem bez da su o tome obavijestili prednika tužitelja i onda tom ponuđaču prodali poslovne udjele i dionice, kao i obzirom na činjenicu da je do prodaje došlo nakon što je ugovorni odnos po Ugovorima o angažmanu i Dodatcima prestao 27. lipnja 2017., jer je istekao rok na koji je ugovoreno trajanje tih pravnih poslova, to ne daje pravo tužitelju

iz

niti na isplatu ugovorene naknadu niti na naknadu štete zbog izmakle dobiti ugovora koji je prestao. Pri tome je za nadodati da za ostvarivanje prava na naknadu štete zbog izgubljene zarade također moraju biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje u ovom predmetu tužitelj nije dokazao.

18. Obzirom je već zbog iznesenog valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen (čl. 368. st. 1. ZPP) to ovaj drugostupanjski sud nije cijenio osnovanost ostalih žalbenih navoda tužitelja koji i da su osnovani ne bi utjecali na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

19. Tužitelj se žali i na odluku prvostupanjskog suda kojom je njegov prijedlog za određivanje privremene odbijen, a u žalbi posebno ne navodi razloge pobijanja te odluke. Ispitujući po službenoj dužnosti je li sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesenog rješenja te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen.

20. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

21. Zbog navedenog je valjalo odbiti i žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja u pobijanom dijelu, kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP.

22. O troškovima odgovora na žalbu tuženika odlučeno je temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi to troškovima koji su bili potrebni za ovu parnicu.

U Zagrebu 22. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.