REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-545/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice Koncertne dvorane "Vatroslava Lisinskog" Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, OIB 54493774760, koju zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji prvotuženice i reviziji drugotuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4919/2017-2 od 10. veljače 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu broj P-286/2011-87 od 12. travnja 2017. ispravljena rješenjem broj P-286/2011-145 od 18. svibnja 2020. koje je ispravljeno rješenjem broj P-286/2011-148 od 20. svibnja 2020., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizije prvotuženice i drugotuženika odbijaju se kao neosnovane.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na revizije prvotuženice i drugotuženika, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Nalaže se prvotuženiku Koncertna dvorana "Vatroslava Lisinskog", Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, OIB:54493774760 i drugotuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305 solidarno isplate iznos od ukupno 1.811.406,90 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate odnosno po stopi 15%; a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to od dana 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od dana 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12%; a od 1. kolovoza 2015 godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to od dana 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015 po stopi od 8,14%, od dana 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi 8,05% , od dana 1. srpnja 20126. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi 7,88%, a od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017 godine po stopi 7,68% i to: na iznos od 1.105.280,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.srpnja 2006. godine, na iznos od 12.412,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2007. godine, na iznos od 5.333,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008. godine, na iznos od 18.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2009.godine, na iznos od 118.873,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2009. godine, na iznos od 45.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2009. godine, na iznos od 39.261,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.svibnja 2011.godine, na iznos od 16.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011. godine, na iznos od 345.384,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2011. godine, na iznos od 21.568,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2011. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2011. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2011. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.siječnja 2012 godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. kolovoza 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2012. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. kolovoza 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2013. godine, na iznos od 3.081.17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2013. godine, na iznos od 3.081,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2014. godine, sve u roku 8 dana.
II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se prvotuženiku Koncertna dvorana „Vatroslava Lisinskog“, Zagreb Stjepana Radića 4, OIB:54493774760 i drugotuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305 solidarno isplate iznos od ukupno 379.697,91 kn, a koji iznos se odnosi na isplaćene zatezne kamate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate , odnosno po stopi 15%; a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to od dana 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od dana 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12%; a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to od dana 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14%, od dana 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi 8,05% , od dana 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi 7,88%, a od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017 godine po stopi 7,68% i to: na iznos od 237.167,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2006. godine, na iznos od 16.484,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2006. godine, na iznos od 1.618,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2007. godine, na iznos od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2007. godine, na iznos od 361,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008. godine, na iznos od 915,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008. godine, na iznos od 2.417,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2009. godine, na iznos od 1.220,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2009. godine, na iznos od 40.424,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2009. godine, na iznos od 3.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2009. godine, na iznos od 11.049,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2009. godine, na iznos od 5.062,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011. godine, na iznos od 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011. godine, na iznos od 2.204,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011. godine, na iznos od 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011. godine, na iznos od 78.672,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2011. godine, na iznos od 720,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2011., sve u roku 8 dana."
III Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se prvotuženiku Koncertna dvorana „Vatroslava Lisinskog“, Zagreb Stjepana Radića 4, OIB:54493774760 i drugotuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305 solidarno isplate iznos od ukupno 25.774,64 kn , a koji iznos se odnosi na troškove ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 6. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate , odnosno po stopi 15%; a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to od dana 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od dana 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12%; a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to od dana 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14%, od dana 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi 8,05% , od dana 1. srpnja 20126. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi 7,88%, a od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017 godine po stopi 7,68% i to: na iznos od 16.484,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2006.godine, na iznos od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2007. godine, na iznos od 915,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008. godine, na iznos od 1.220,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2009. godine, na iznos od 3.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2009., na iznos od 11.049,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2009. godine, na iznos od 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011. godine, na iznos 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011. godine, sve u roku 8 dana.".
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja broj P-286/2011-104 od 25. travnja 2017. odlučeno je:
"I Nalaže se tužitelju Hrvatska radio televizija Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305 da prvotuženiku "Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog", Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, OIB:54493774760 i drugotuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 solidarno nadoknadi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak u iznosu 51.572,31 kn, u roku 8 dana. S više potraživanim parničnim troškom u iznosu 200.578,75 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. od 12. travnja 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom.
II Prvotuženi Koncertna dvorana" Vatroslav Lisinski" Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, odbija se s više potraživanim parničnim troškom u iznosu od 237.542,25 kn kao neosnovanim, a drugotuženi Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, odbija se s više potraživanim parničnim troškom u iznosu od 163.476,50 kn kao neosnovanim.
III Nalaže Republici Hrvatskoj na teret Državnog proračuna isplatiti odvjetniku Albinu Hotić iz Zagreba, Gundulićeva 24 iznos od 16.502,50 kn, odvjetniku Fellner Pavlu iz Zagreba, Jurišićeva 1 a iznos od 22.176,50 kn, Odvjetničkom društvu Sučević i partneri iz Zagreba, Gundulićeva 63/1 odvjetnici Mladen Sučević i Ivan Šipek iznos od 11.866,50 kn, odvjetniku Vinko Knezović iz Zagreba, Vinogradska cesta 1, iznos od 11.787,50 kn u roku 8 dana.".
1.2. Rješenjem suda prvog stupnja broj P-286/2011-145 od 18. svibnja 2020. odlučeno je:
"I - Ispravlja se uslijed očite pogreške u pisanju, pravomoćna presuda ovog Suda posl. br. P-286/2011-87 od 12. travnja 2017. utoliko što se u točki III njezine izreke izostavlja sljedeći tekst:
"– na iznos od 11.049,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2009. ", tako da ispravljeni tekst točke III izreke sada glasi:
Nalaže se I-tuženiku Koncertna dvorana "Vatroslava Lisinskog", Zagreb, Stjepana Radića 4, OIB:54493774760 i II-tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 da tužitelju Hrvatska radio televizija Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305 solidarno isplate iznos od ukupno 25.774,64 kn, a koji iznos se odnosi na troškove ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate odnosno po stopi 15%, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena i to od dana 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od dana 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12%, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena i to od dana 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14%, od dana 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi 8,05%, od dana 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi 7,88%, a od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68% i to: na iznos od 16.484,64 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. srpnja 2006., na iznos od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2007., na iznos od 915,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008., na iznos od 1.220,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2009., na iznos od 3.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. studeni 2009., na iznos od 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011., na iznos od 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011., sve u roku od 8 dana.
U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.".
1.3. Rješenjem suda prvog stupnja broj P-289/2011-148 od 20. svibnja 2020. odlučeno je:
"I - Ispravlja se uslijed očite pogreške u pisanju rješenje ovog suda posl. br. P- 286/2011-145 od 18. svibnja 2020. utoliko što u stavku 2 točke I izreke rješenja iza teksta:
…"tako da ispravljeni tekst točke III izreke sada glasi:",
treba dodati sljedeći tekst: "Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:", pa ispravljeni tekst izreke rješenja sada glasi:
"I – Ispravlja se uslijed očite pogreške u pisanju pravomoćna presuda Suda posl. br. P-286/2011-87 od 12. travnja 2017. utoliko što se u točki III njezine izreke izostavlja sljedeći tekst:
" – na iznos od 11.049,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2009."
tako da ispravljeni tekst točke III izreke sada glasi:
Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
Nalaže se I-tuženiku Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb, Stjepana Radića 4, OIB .54493774760 i II-tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 da tužitelju Hrvatska radio televizija Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305 solidarno isplate iznos od ukupno 25.774,64 kn, a koji iznos se odnosi na troškove ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate odnosno po stopi 15%, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena i to od dana 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od dana 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12%, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena i to od dana 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14%, od dana 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi 8,05%, od dana 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi 7,88%, a od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68% i to:
na iznos od 16.484,64 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. srpnja 2006., na iznos od 1.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2007., na iznos od 915,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2008., na iznos od 1.220,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2009., na iznos od 3.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. studeni 2009., na iznos od 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011., na iznos od 1.230,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2011., sve u roku od 8 dana.
U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.".
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-286/2011-87 od 12. travnja 2017. u pobijanoj točki I. njene izreke.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-286/2011-87 od 12. travnja 2017. u pobijanoj točki
II. njene izreke i sudi:
"Nalaže se tuženiku Koncertna dvorana "Vatroslava Lisinskog", Zagreb, Stjepana Radića 4 i tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, solidarno isplate iznos od ukupno 379.697,91 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, odnosno po stopi 15%; od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom: na iznos od 237.167,01 kn od 6. srpnja 2006., na iznos od 16.484,64 kn od 6. srpnja 2006., na iznos od 1.618,22 kn od 10. listopada 2007., na iznos od 1.620,00 kn od 10. listopada 2007., na iznos od 361,50 kn od 18. ožujka 2008., na iznos od 915,00 kn od 18. ožujka 2008., na iznos od 2.417,43 kn od 16. listopada 2009., na iznos od 1.220,00 kn 16. listopada 2009., na iznos od 40.424,96 kn od 5. studenog 2009., na iznos od 3.075,00 kn od 5. studenog 2009., na iznos od 11.049,50 kn od 5. prosinca 2009., na iznos od 5.062,35 kn od 20. svibnja 2011., na iznos od 1.230,00 kn od 20. svibnja 2011., na iznos od 2.204,52 kn od 20. svibnja 2011., na iznos od 1.230,00 kn od 20. svibnja 2011., na iznos od 78.672,03 kn od 1. listopada 2011., na iznos od 720,39 kn od 22. listopada 2011., sve u roku 8 dana."
III. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 286/2011-87 od 12. travnja 2017. u pobijanoj točki III. njene izreke.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbe tuženika."
2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Grad Zagreb i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 286/2011-104 od 25. travnja 2017. u dijelu točke I. njegove izreke, kojim je naloženo tuženima solidarno platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 51.572,31 kn te u točki II. njegove izreke u cijelosti.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-286/2011-104 od 25. travnja 2017. u dijelu točke I. njegove izreke, kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 193.302,69 kn sa zateznom kamatom od 12. travnja 2017. do isplate i rješava:
Nalaže se tuženima solidarno u roku osam dana platiti tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 193.302,69 kn (stodevedesettritisućetristodvije kune i šezdesetdevet lipa) sa zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 1862/2020-2 od 9. prosinca 2020., prvotuženici Koncertnoj dvorani "Vatroslava Lisinskog", dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4919/2017-2 od 10. veljače 2020., zbog pravnih pitanja:
''1. Je li sud u regresnoj parnici dužan provesti i ocijeniti dokaze koje bi regresni obveznik mogao isticati u prethodno vođenoj parnici između regresnog vjerovnika i oštećenika iz prethodne parnice, da je bio stranka u tom postupku ili bio o tom postupku obaviješten?
2. Koji se zastarni rok primjenjuje na potraživanje koje se temelji na regresnom zahtjevu postavljenom sukladno odredbi čl. 1066. st. 3. ZOO/05 (ranije čl. 176. st. 3. ZOO/91)?''.
3.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 1862/2020-2 od 9. prosinca 2020., drugotuženiku Gradu Zagrebu, dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4919/2017-2 od 10. veljače 2020., zbog pravnih pitanja:
''1. U situaciji kada zakupnik/najmoprimac naknadi štetu trećoj osobi nastalu uslijed nedostataka zakupljene /unajmljene stvari, odnosno štetu nastalu od opasne stvari, kad počinje teći zastarni rok za njegovo regresno potraživanje prema zakupodavcu/najmodavcu odnosno vlasniku/imatelju opasne stvari?
2. Može li sud primijeniti odredbe čl. 208.a Zakona o parničnom postupku i u regresnoj parnici, imajući u vidu ovlaštenje suda iz čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odbiti dokazne prijedloge regresnog dužnika koje on nije mogao isticati u ranije vođenoj parnici, a koji se odnose se na tvrdnje da spor u toj parnici, onako kako je u njoj bio izložen sudu, nije pravilno riješen u pogledu odgovornosti štetnika i visine zahtjeva - s obzirom da regresni dužnik o toj parnici nije obaviješten niti je u njoj sudjelovao?''.
3.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1862/2020-5 od 22. veljače 2021. odlučeno je:
''Ispravlja se rješenje ovog suda poslovni broj Revd-1862/2020-2 od 9. prosinca 2020. i to u uvodu presude, redak osmi i u izreci, točka II. redak prvi, tako da iza riječi „presude“ ispravno ima pisati Ispravlja se rješenje ovog suda poslovni broj Revd-1862/2020-2 od 9. prosinca 2020. i to u uvodu presude, redak osmi i u izreci, točka II. redak prvi, tako da iza riječi „presude“ ispravno ima pisati ''i rješenja''.
4. Prvotuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a tužiteljici naložiti da joj naknadi trošak sastava revizije.
4.1. Drugotuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljici naložiti da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovni postupak, te tužiteljici naložiti da mu naknadi trošak revizijskog postupka.
5. U odgovorima na revizije prvotuženice i drugotuženika tužiteljica je osporila revizijske navode tuženika i predložila revizije odbiti kao neosnovane.
6. Revizije prvotuženice i drugotuženika su neosnovane.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora jest regresni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koje je isplatila svom radniku s osnova naknade štete zbog posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 22. prosinca 2000., kao i iznosa isplaćenih članovima njegove obitelji s osnova duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, sve na temelju pravomoćnih i ovršnih odluka suda.
9. Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je isključivi uzrok pada radnika tužiteljice, niz stepenice prvotuženice, neodržavanje stepenica odnosno odlijepljena guma na rubovima stepenica na koju se radnik tužiteljice spotaknuo, pao i zadobio teške tjelesne ozljede. U odnosu na pitanje odgovornosti sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica odgovorna kao poslodavca na temelju čl. 109. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 102/98) i na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96 i 94/96), koji su bili na snazi u trenutku štetnog događaja, te da odgovornost poslodavca ne isključuje odgovornost tuženika. Nadalje, u odnosu na odgovornost prvotuženice sud prvog stupnja se pozvao na odredbu čl. 1066. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) jer je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila korisnik stvari na temelju ugovora o najmu, a radilo se o nedostatku na stepenicama koji se uobičajenim pregledom nije mogao uočiti i na koji nedostatak prvotuženica nije ukazala tužiteljici. U odnosu na odgovornost drugotuženika prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) s obzirom da nije sporno da je drugotuženik osnivač prvotuženice pa za njezine obveze odgovara solidarno i neograničeno.
9.1. Prigovor zastare, sud prvog stupnja je ocijenio neosnovanim jer se radi o regresnom zahtjevu koji po ocjeni suda zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina računajući od isplate svakog pojedinog iznosa.
9.2. Sud prvog stupnja izveo dokaze predložene na okolnost nastanka štete, posljedica štetnog događaja i visine štete, osim dokaza dopunskim medicinskim vještačenjem koje je drugotuženik predložio na okolnost mogućeg kasnijeg poboljšanja zdravstvenog stanja ozlijeđenog radnika.
10. Sud drugog stupnja je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, odbio žalbe tuženika kao neosnovane i potvrdio je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke obrazlažući da je u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da se štetni događaj dogodio 22. prosinca 2000. trebalo primijeniti odredbe ZOO/91, a ne ZOO/05, koje je primijenio sud prvog stupnja. Međutim, oba Zakona u osnovi jednako reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari i pitanje zastare, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
10.1. Nadalje, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu pod točkom II. njezine izreke, na temelju čl. 373. točka 3. ZPP, kojom je odlučeno o isplaćenim zateznim kamatama i dosudio je tužiteljici iznos utužen s tog osnova. To stoga jer je ocijenio da iznos kamata koje je tužiteljica platila oštećenom radniku i članovima njegove obitelji ne može pasti na teret tužiteljice jer je njihova isplata vezana za pitanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja, te su kamate na pojedine vidove glavnice počele teći od njihovog dospijeća (izgubljena zarada, renta), odnosno od dana donošenja prvostupanjske presude (nematerijalna šteta). Na temelju pravila o subrogaciji iz čl. 299. st. 1. ZOO/91, isplatom tog iznosa, na tužiteljicu je prešlo pravo zahtijevati povrat isplaćenog od tuženika.
11. Odredbom čl. 208.a ZPP propisano je da umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo kad je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje.
11.1. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ako regresni obveznik nije bio umješač, niti je bio obaviješten o parnici vođenoj između oštećenika kao tužitelja i regresnog vjerovnika kao tuženika, u regresnoj parnici koju protiv njega vodi regresni vjerovnik može istaknuti sve prigovore koje bi bio ovlašten isticati i prema oštećenome neposredno. U navedenim okolnostima, regresni obveznik je ovlašten iznijeti prigovore koji se tiču osnovanosti tužbenog zahtjeva, opsega odgovornosti i visine štete, te predložiti izvođenje dokaza na te okolnosti. U tom slučaju sud je u regresnoj parnici dužan provesti dokazni postupak u skladu s odredbama čl. 219. ZPP do čl. 272. ZPP. Izneseno je odgovor na prvo pravno pitanje za koje je prvotuženici dopušteno podnošenje revizije, kao i na drugo pravno pitanje za koje drugotuženiku dopušteno podnošenje revizije.
12. Iz spisa proizlazi da tuženici nisu sudjelovali u postupku Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-340/04, niti u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2029/2009, koji postupci su vođeni po tužbama ozlijeđenog radnika i članova njegove obitelji podnesenim protiv poslodavca (ovdje tužiteljice), radi naknade štete iz istog štetnog događaja, niti su obaviješteni o vođenju tih parnica. Međutim, u ovoj parnici sud prvog stupnja je proveo sve dokaze predložene na okolnost nastanka štete, posljedica štete i visinu tužbenog zahtjeva. Jedini dokaz koji sud nije izveo jest dopunsko vještačenje na okolnost mogućeg poboljšanja zdravstvenog stanja ozlijeđenog radnika.
13. S obzirom da je predmet ovog postupka regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa, koji je kao poslodavac isplatio svom radniku i članovima njegove obitelji zbog posljedica ozljeda zadobivenih povredom na radu, na temelju pravomoćnih sudskih odluka, pitanje eventualnog kasnijeg poboljšanja zdravstvenog stanja radnika ni na koji način ne utječe na odluku o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu. Stoga je sud pravilno primijenio odredbu čl. 208.a ZPP u vezi s čl. 220. ZPP kad je odbio izvođenje dokaza dopunskim medicinskim vještačenjem na okolnost kasnijeg zdravstvenog stanja radnika tužiteljice. Slijedom navedenog su neosnovani prigovori tuženika glede pravilnosti vođenja parnice, u smislu odredbe čl. 208.a st. 1. ZPP, koji je prvotuženica istaknula obrazlažući razloge važnosti za prvo pravno pitanje zbog kojeg joj je dopušteno podnošenje revizije i drugotuženika, koji prigovor je istaknuo obrazlažući razloge za drugo postavljeno pravno pitanje zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije.
14. U odnosu na pitanje koji se zastarni rok primjenjuje u slučaju isplate s pravom na subrogaciju, za koje pravno pitanje je podnošenje revizije dopušteno tuženicima u ovom predmetu, revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje (u odlukama broj Rev 1322/2019-2 od 4. lipnja 2019. i broj Rev 3531/2019-2 od 5. rujna 2023.), prema kojem se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 371. ZOO/91 odnosno čl. 225. ZOO/05.
15. Prema ocjeni vijeća sudovi su odlučujući o prigovoru zastare, pravilno primijenili opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO (ranije čl. 371. ZOO/91), koji teče od isplate svakog pojedinog iznosa. To stoga jer je tužiteljica isplatila naknadu štete svom radniku i članovima njegove obitelji, na temelju pravomoćnih sudskih odluka, čime je učinila isplatu za drugoga pridržavajući pritom pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od tuženika kao osoba koje su isključivo odgovorne za nastanak štetnog događaja, podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju), što podrazumijeva i pokretanje postupka u okviru općeg zastarnog roka propisanog čl. 371. ZOO/91, te podredno i primjenu čl. 373. ZOO/91 odnosno čl. 225. ZOO/05, te podredno čl. 227. ZOO/05. U konkretnom slučaju tužiteljica je u nekoliko navrata vršila isplatu naknade štete svome radniku i članovima njegove obitelji i zahtjev za isplatu svakog pojedinog isplaćenog iznosa postavila je u roku kraćem od pet godina od dana izvršene isplate, pa njezin zahtjev niti u jednom dijelu nije zastario.
16. Pobijana drugostupanjska odluka utemeljena je na pravnom shvaćanju koje je podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa se revidenti neosnovano pozivaju na stariju sudsku praksu kao na primjer drugačijeg pravnog shvaćanja sudova, kao i na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. koje nije primjenjivo u ovom predmetu jer se odnosi na drugačije činjenično i pravno pitanje.
17. Slijedom iznesenog, budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih su revizije podnesene, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, revizije prvotuženice i drugotuženika su odbijene kao neosnovane.
18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP. Zbog navedenog je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
