REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-642/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3630/2020-5 od 18. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-120/2020-40 od 24. srpnja 2020., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se tuženikova revizija te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3630/2020-5 od 18. srpnja 2023., u točki II. izreke i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-120/2020-40 od 24. srpnja 2020., u točki I. izreke za iznos od 2.742,48€ sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.577,32€ od 26. lipnja 2011., pa do isplate a na iznos 1.165,16€ od 20. rujna 2013., pa do isplate i u točki II. izreke za iznos od 574,16€ i u točki III. izreke, pa se za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 51.657,95kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.815,00kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,00kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke za iznos od 4.113,71€ / 30.994,77kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i toč. II. izreke za iznos od 861,24€ / 6.489,00kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke) te je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke za iznos od 2.742.48€ / 20.663,18kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u toč. II. izreke za iznos od 574,16€ / 4.326,00kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke).

3. Protiv preinačenog dijela drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 4394/2023-2 od 6. veljače 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

„Treba li žalbeni sud kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovu odredbe čl. 373. ili odredbe 373.a ZPP u svezi odredbe čl. 325., čl. 388. ZPP odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima u postupku pa tako i odlučiti o tuženikovom istaknutom prigovoru primjene materijalnog prava čl. 27. ZOOP ili se može referirati samo na ono pitanje zbog kojeg je odbijen tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku (treba li donijeti odluku u svim spornim okolnostima), a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt- 424/2017-3 od 28. siječnja 2020. i Rev-3427/2019-2 od 20. rujna 2020. kao i Ustavnog suda RH U-III-2060/2017 od 21. listopada 2020.?

Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) lli Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO)?

Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u. odnosno u

. trenutku kad su izvršene isplate mirovine iii ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme isplata te je li shvaćanje na kojemu je utemeljena pobijene odluka, u pogledu stava da ZOMO predstavlja lex specialls u odnosu na ZOOP u pogledu obračuna visine potraživanja tužitelja. (ne)podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda koje je izraženo u odlukama Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Revd 2970i2021-2 od 7. srpnja 2021., Rev x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. te Rev 2320/2015-2 od 21. svibnja 2019. te s tim u vezi je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba ZOMO?“.

5. Tuženik je na temelju dopuštenja ovog suda podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog drugog i trećeg dopuštenost pravnog pitanja i to:

„Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) lli Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO)?

Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u. odnosno u

. trenutku kad su izvršene isplate mirovine iii ZOMO koji je bio na snazi u vrijeme isplata te je li shvaćanje na kojemu je utemeljena pobijene odluka, u pogledu stava da ZOMO predstavlja lex specialls u odnosu na ZOOP u pogledu obračuna visine potraživanja tužitelja. (ne)podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda koje je izraženo u odlukama Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Revd 2970i2021-2 od 7. srpnja 2021., Rev x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. te Rev 2320/2015-2 od 21. svibnja 2019. te s tim u vezi je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba ZOMO?“.

6. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari odlučivali o tužbenom zahtjevu za naknadu štete na ime invalidske mirovine isplaćene njegovom osiguraniku prema društvu za osiguranje primjenom odredbe čl. 160. st. 1., čl. 161. st. 1. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 112/13 - dalje: ZOMO).

7. Prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev 1067/2012, Rev 909/2021, Rev 66/2022 i Rev 1246/2022 za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa plaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13 - dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, odnosno prometne nesreće.

8. U ovoj pravnoj stvari odluku je trebalo donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to odredbe čl. 27. ZOOP-a, koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

9. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja uzrokovanog povredom na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što ujedno predstavlja i odgovor na postavljena pitanja.

10. Budući da su nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučivali suprotno pravnom shvaćanju ovog suda na taj način pogrešno primijenili materijalno pravo nije bilo moguće preinačiti pobijanu odluku, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

11. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug