REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-731/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja KB, OIB [osobni identifikacijski broj], 2- tužiteljice VB, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani za podnošenje revizije po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu (kojoj su 22. travnja 2022. tužitelji opozvali punomoć za zastupanje), 3-tužitelja Triumpho d.o.o., OIB 040230673, [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Karnten-Rechenzentrum und Revisionsverban, Registrierte Genossenschaft mit Beschrankter Haftung, OIB 46870001221, Republika Austrija, Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, zastupanog po punomoćniku Marku Paulinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Posavec u Zagrebu, radi proglašenja ništetnosti, odlučujući o reviziji 1-tužitelja KB i 2-tužiteljice VB protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1278/2017-2 od 27. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2096/2013-21 od 26. siječnja 2017., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I Revizija 1-tužitelja KB i 2-tužiteljice VB odbija se kao neosnovana.

II Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Utvrđuje se da su ništavne slijedeće isprave:

Ugovor o jednokratnom kreditu na iznos od 240.000,00 EUR-a, a koji je zaključen i osiguran Sporazumom o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava solemniziranim i potvrđenim po javnom bilježniku Darku Paravić pod posl.br.OU-577/08 od dana 13. kolovoza 2008. godine

te se utvrđuje da su isti bez učinka.

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci kao:

peterosobni stan broj 010 na tavanu, ulaz 1, koji se sastoji od pet soba, kuhinje, kupaonice, predsoblja, hodnika, veranda, otvorene terase, stubišnog prostora za izlaz na terasu površine 137,87 m2 koji se nalazi u zgradi u [adresa] u [adresa], a koja je zgrada sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] i koji je upisan u [broj poduloška] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

3.Tuženik je u obvezi naknaditi troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.'' (točka I. izreke).

1-tužitelju LB i 2-tužiteljici VB (dalje u tekstu: tužitelji) naloženo je naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 67.575,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnose tužitelji na temelju odredbe članka 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - dalje u tekstu: ZPP), radi pogrešne primjene materijalnog prava i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP. Predlažu prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske odluke uz naknadu im troškova parničnog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže djelomično odbaciti reviziju kao nedopuštenu, a djelomično odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz članka 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Revident ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 8. ZPP, navodeći da je u postupku sudjelovala pravna osoba koja je prestala postojati pa da ne može biti stranka u postupku, međutim ovaj revizijski prigovor tužitelji nisu isticali u žalbi, slijedom čega sud drugog stupnja nije niti bio u mogućnosti očitovati se o tom prigovoru u svojoj odluci, stoga u revizijskom stadiju postupka ovaj prigovor nije razmatran (čl. 385. st. 2. ZPP).

7.1. Potrebno je ipak navesti da je u odnosu na 3-tužitelja Triumpho d.o.o. sud na pripremnom ročištu održanom 4. listopada 2016. odredio prekid postupka, obzirom je isti brisan iz sudskog registra 5. rujna 2016., te su se stranke odrekle prava na žalbu i nisu tražile pisani otpravak rješenja. Dakle, u odnosu na 3-tužitelja Triumpho d.o.o. postupak je prekinut.

7.2. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava te utvrđenje da su isti bez učinka te brisanje upisanih tereta u zemljišnim knjigama.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 13. kolovoza 2008. zaključile Ugovor o jednokratnom kreditu na iznos od 240.000,00 EUR s obročnom otplatom od 180 mjeseci u mjesečnom iznosu od 2.328,00 EUR, da su tim ugovorom stranke ugovorile nadležnost suda u Rijeci.

- da su stranke 13. kolovoza 2008. zaključile Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, kod javnog bilježnika Darka Paravića u Rijeci pod poslovnim brojem UU-577/08,

- da su Ugovor i Aneksi Ugovora zaključeni u Klagenfurtu (Republika Austrija),

- da je u poslovnici banke u Klagenfurtu 22. kolovoza 2008. tužiteljima isplaćen čitav iznos kredita koji je dan u gotovini obzirom je banka odbila prebaciti novac na devizne račune tužitelja, koji novac su tužitelji donijeli u Republiku Hrvatsku,

- da su tužitelji uredno vratili 40.000 EUR kredita, a obročne otplate su uplaćivali u Sloveniji ili Italiji.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, na temelju odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) smatrajući da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Dakle, ako je sklapanje ugovora bilo zabranjeno bankarskoj organizaciji, ono nije bilo zabranjeno tužiteljima koji su fizičke osobe i državljani RH, pri čemu se pozvao i na zaključak 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. u odnosu na ništetnost ugovora o kreditu između hrvatskih fizičkih osoba (potrošača) i stranih (bankarskih) pravnih osoba, iz kojeg proizlazi da iako je sklapanje takvih ugovora zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori nisu ništetni jer ta posljedica nije propisana niti Zakonom o bankama („Narodne novine“, broj 84/02, 141/06 i 117/08) niti Zakonom o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13, 19/15, 102/15) sve do 30. rujna 2015., kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/98, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15).

11. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja, navodeći da je pravilno primijenio materijalno pravo, ocjenjujući da sklapanje predmetnog ugovora i aneksa nije bilo zabranjeno korisnicima kredita, stoga da su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da bankarska organizacija nije bila ovlaštena za poslovanje na teritoriju RH te pozivanje na odredbu čl. 327. ZOO.

12. U pogledu pozivanja tužitelja na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 72/17), valja navesti da je Europski sud u presudi u predmetu DB protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, od 14. veljače 2019. (predmet C-630/17), preispitujući odredbu članka 10. toga Zakona odlučio da "Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa." Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima (tako i ovaj sud u recentnim odlukama broj Rev-782/2019 od 20. prosinca 2022. i Rev-4418/2019 od 20. rujna 2022.).

12.1. Znači ne može se govoriti o tome da bi ugovor o kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen (odnosno, u konkretnom slučaju, kada bi se utvrdilo da bi bio sklopljen) u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, sve u smislu navedenog Zakona.

13. Revident u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ovlašten razmatrati navode revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje.

14. Neosnovani su i navodi revidenata da bi se na predmetni ugovor koji je sklopljen 2008. primijenile odredbe Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), obzirom je isti stupio na snagu 30. rujna 2015., a ne sadrži odredbu o retroaktivnoj primjeni određenih članaka, kao što to primjerice sadrži odredba čl. 29. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., osim odredaba čl. 9. koje su stupile na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

15. Slijedom iznesenog nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo stoga revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

16. Obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković