REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2196/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia banka d.d., iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 32247795989, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Mišetić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mišetić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1809/2023-9 od 5. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5373/13- 92 od 28. rujna 2018., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e:

Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1809/2023-9 od 5. prosinca 2023. u odnosu na povredu temeljnih prava na pravično suđenje i jednakost pred zakonom i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku i odgovore na žalbene navode od odlučnog značaja (prigovor zastare i navode o pravomoćnosti rješenja o ovrsi u odnosu na zaključak koji se nalazi u spisu).

Obrazloženje

1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Gž-1809/2023- 9 od 5. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5373/13-92 od 28. rujna 2018. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Ako je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u anuitetima, predstavljaju li anuiteti koji su dospjeli prije otkaza ugovora o kreditu povremena potraživanja iz čl. 372. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005; dalje u tekstu: ZOO/91) slijedom čega se na anuitete dospjele prije otkaza ugovora o kreditu primjenjuje zastarni rok od 3 godine?

2. Zastarijeva li samo pravo iz kojeg proističu povremena potraživanja za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja, a prema odredbi čl. 373. st. 1. i 2. ZOO/91, čime vjerovnik gubi pravo, ne samo zahtijevati buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare u situaciji kada je ugovor o kreditu otkazan?

3. Daje li odredba čl. 400. st. 3. ZOO/91 pravo banci obračunavati zateznu kamatu na dospjelu, a neisplaćenu ugovornu kamatu, u situaciji kada korisnik kredita nije podmirio glavnicu, odnosno primjenjuje li se u odnosu na banku načelo zabrane anatocizma iz čl. 279. st. 1. ZOO/91 kojom je odredbom propisano da na dospjelu, a neplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu ne teče zatezna kamata izuzev kada je to zakonom određeno?

4. Ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe radi naplate potraživanja ako u trenutku pokretanja parnice već raspolaže pravomoćnom ovršnom ispravom (pravomoćno rješenje o ovrsi) radi naplate toga istoga potraživanja?

5. Smatra li se povredom prava na pravično suđenje i bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku utvrđivanje dokazanom činjenice sporne među strankama isključivo na temelju dokaza podnesenih od strane jedne parnične stranke s istodobnim odbijanjem dokaza predloženih na sporne okolnosti od druge parnične stranke bez dostatnog obrazloženja?“ pozivom na čl. 385.a st. 1. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to čl. 48. pravo vlasništva, čl. 14 – pravo na jednakost svih pred zakonom i čl. 29. – pravo na pravično suđenje, te prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija) i to čl. 6. i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je tuženik učinio vjerojatnim da mu je postupanjem suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer iako je u žalbi iznosio navode kojima tvrdi da tužitelji raspolaže ovršnom ispravom – pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, koju je ispravu (zaključak kojim je utvrđeno da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno) dostavio uz prijedlog za dopuštenje revizije, sud drugog stupnja je u obrazloženju pobijane odluke naveo da to rješenje nikada nije postalo pravomoćno (toč. 13. obrazloženja). Također sud drugog stupnja nije odgovorio na žalbene navode tuženika kojima osporava argumente suda prvog stupnja u odnosu na istaknut prigovor zastare potraživanja a imajući u vidu recentnu praksu revizijskog suda (Rev- 853/06 od 23. kolovoza 2007.).

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP je odlučeno kao u izreci, dok se temeljem iste odredbe smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u preostalom dijelu (u odnosu na postavljena pravna pitanja i povrede temeljnih prava) povučen.

Zagreb, 22. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa