REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1972/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (prije: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Zagreb, Slavonska 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4222/2023-2 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4400/2021-30 od 6. lipnja 2023., na sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4222/2023-2 od 19. prosinca 2023. pod točkom I. izreke i to u dijelu odluke o naknadi troškova postupka, radi pitanja:
„Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 5. studenoga 2022. prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 5. studenoga 2022. potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kuna.“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja (8) koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da su u pogledu pitanja naznačenog u izreci ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP. (u tom smislu Revd -3757/2023- 2 od 28. studenoga 2023., Revd-3963/2023 od 10. siječnja 2024. i Revd 4313/2023-2 od 24. siječnja 2024. - drugo dopušteno pitanje). Riječ je o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4.1. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci, pri čemu se na temelju te odredbe, za preostala pitanja koja nisu dopuštena uzima da je prijedlog povučen.
4.2. Samo zbog brojnosti i sadržaja preostalih pitanja napominje se da pobijana odluka u odnosu na svako od preostalih postavljenih pitanja ne odstupa od prakse ovog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev 308/2022 od 19. travnja 2022., Rev 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
4.3. U odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu posebno se ističe da nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni neovisno o shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. budući da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odustao od predloženih dokaznih prijedlog za saslušanjem djelatnika tuženika, dok u odnosu na dokazni prijedlog saslušanjem javnog bilježnika valja istaći da on nije sudjelovao u predugovornoj fazi zaključenja predmetnog kredita i njegovima saslušanjem se ne može utvrditi informiranost potrošača o rizicima promjene tečaja CHF, a koja obveza je postojala na strani tuženika kao kreditora kao i o činjenici pregovaranja o uvjetima kreditiranja. U tom smislu upućuje se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksu nižestupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. itd.). Iz sadržaja četvrtog i osmog pitanja jasno proizlazi da tuženik istima ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa ista, kao takova i sama za sebe, nisu pravna pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP.
Zagreb, 22. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug